MUSLIMANI NISU NEUKI
Jedna upadljiva tačka o islamu, u kojoj se slažu sve zapadne publikacije i knjige koje pišu putopisci kroz islamske zemlje, je to da su muslimani jako neuki i da većina onih sa kojima su došli u kontakt u Aziji i Africi ne zna ni pisati ni čitati, i da među naučnicima, koji su poznati u nauci i kulturi tokom osamnaestog i devetnaestog vijeka, nema muslimanskih imena. Izvjesni kratkovidi zapadni izvori postavljaju pogrešnu dijagnozu i tvrde da je islam taj koji je prepreka za progres, dok drugi neosnovano zaključuju da je neukost ta koja, usprkos svim naporima misionara, zaslijepljuje muslimane da ne vide veličinu hrišćanstva, i ometa ih da ne prime hrišćanstvo.
Retrospektivan pogled u istoriju otkriva istinu koja je potpuno suprotna hrišćanskim tvrdnjama. Jer, islam je uvijek uzdizao i hvalio nauku i bodrio muslimane da uče i izučavaju. Značenje sure Zumer u Kur’an-i kerimu glasi, “Jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Zaista su draži oni koji znaju.” Naš Vjerovjesnik je naredio: “Ako treba morate ići čak i u Kinu i izučavati nauku,” i “Islam je tamo gdje je znanje, i “Svim muslimanima, i muškarcima i ženama, je farz (obaveza) tražiti i izučavati znanje.” U islamu je izučavanje nauke ravno ibadetu (molitvi, bogosluženju) dok je tinta, koju učenjaci upotrebljavaju da pišu, poistovjećena s krvlju šehida (mučenika). Razlog ne prelaska muslimana na hrišćanstvo je to što je islam logičniji i tačniji. Mi smo već napisali koliko islam cijeni nauku. Islam ne oprašta fanatizam. Naprotiv, islam nam naređuje da slijedimo najnovija dostignuća, da pronalazimo nove stvari, i da svaki dan idemo naprijed. Ovo je bio razlog da su učenjaci od samog početka islama bili jako poštovani i smatrani velikim. Naučni i tehnički eksperimenti su vršeni. Arapi su došli na najveći stepen u medicini, hemiji, astronomiji, geografiji, istoriji, literaturi, matematici, tehnici arhitekturi, društvenim naukama i moralu, koji je bio baza svega. Oni su obrazovali mnoge velike učenjake, sudije, eksperte i eminentne majstore koji su bili učitelji za cijeli svijet. Oni su bili vodići civilizacije. Oni se i dan danas spominju s poštovanjem. U to vrijeme su polu divlji Evropljani izučavali nauku na islamskim univerzitetima. Čak su i veliki vjerski ljudi hrišćanstva, kao što je bio papa Silvester, studirali na Univerzitetu u Andaluziji. Danas se u evropskim jezicima upotrebljavaju riječi kao što su hemija i algebra [na arapskom el-džebir] u matematici (koje su nastale iz arapskog jezika). To je zato što su muslimani bili ti koji su prvi upoznali svijet s ovim naukama.
Dok su Evropljani mislili da je svijet ravan kao ploča i zagrađen sa svih strana zidom muslimani su znali da je okrugao i da se obrće oko svoje ose. Oni su kod Musula izmjerili dužinu meridijana Sindžarske pustinje i dobili rezultate koji se i dan danas koriste. Šta više, arapski muslimani su preveli knjige starih grčkih i rimskih filozofa koje je u srednjem vijeku neukim i fanatičnim sveštenicima bilo zabranjeno čitati. Arapi su spriječili njihovo potpuno išćezavanje. Prava renesansa, odnosno “oživljavanje starih cijenjenih nauka,” kako priznaju izvjesni pošteni hrišćani, nije započela u Italiji. Ona je započela u Arabiji, za vrijeme Abbasida, davno prije renesanse u Italiji. Ogromna je šteta što je ovaj veliki progres izgubio svoju brzinu u sedamnaestom vijeku. Ovu propast su izazvale jevrejske i masonske zavjere koje su riječima, “Muslimanima je haram sve što kršćani naprave. Ako musliman primi ili učini nešto od toga on postaje kafir,” spriječile muslimane da slijede nove pronalaske. Ove zavjere su ovjekovječili fanatični sljedbenici neukih vjerskih ljudi. Osmanlije su kasnije bili najveći vodići (rehberi) muslimana na polju nauke. Međutim, islamska država je bila podvrgnuta političkim i vojnim napadima hrišćanskog svijeta. Ovi napadi su bili tako isplanirani da učine da muslimani postanu neuki u najnovijim svjetskim dostignućima i pronalascima. Krstaški napadi s jedne strane, i napori jeretičnih muslimana (bid’at sahibija) koje su zaveli jevreji i masoni s druge strane, su iznutra rasparčali i uništili Osmanlije, i tako ih spriječili da ne budu vodić muslimana na polju nauke i tehnologije. Turci su iskusili strahovitu štetu i od unutarnjih i od spoljašnjih napada. Oni nisu mogli da proizvedu nova i moćnija oružja. Oni nisu mogli, kako su trebali, da crpe prednosti ogromnog bogatstva unutar njihove sopstvene države. Stranci su ugrabili i oteli industriju i trgovinu u njihovoj vlastitoj državi. Otomanska država je osiromašila.
U svijetu su se svaki dan, na svakom polju, dešavali mnogi novi događaji i razvici. Mi ih moramo naučiti, slijediti i podučavati. Ne samo na polju industrije i tehnologije već takođe i u stvarima vjere i ahlaka (morala). Mi moramo biti kao naši preci i obrazovati našu omladinu da imaju iman i lijepe moralne karakteristike (ahlak). Da navedemo primjer:
Turci su bili poznati u cijelom svijetu kao nepobjedivi u takmičenjima u hrvanju. U stvari, oni su uvijek zauzimali prvo mjesto u internacionalnim hrvačkim takmičenjima. Ali, šta se desilo kasnije? Mi se nismo pokazali tako efektivni u hrvanju. Da li znate zašto se to desilo? To se desilo zato što se Evropljani prvobitno nisu znali hrvati. Oni su to naučili od nas. Oni su onda hrvačku vještinu usavršili. Oni su joj dodali nove pristupe, brze pokrete, nove trikove i metode. Mi, s druge strane, još uvijek insistiramo na starim zahvatima. Mi još uvijek nismo stigli da kako treba ispitamo inovacije u hrvanju. Mi još uvijek nismo voljni da naučimo od stranih hrvača. Shodno tome, njihovi hrvači upotrebljavaju nove trikove i uvijek pobjeđuju naše hrvače. Dakle, mi moramo u ovosvjetskim stvarima učiti od onih koji ih znaju i rade bolje od nas. Ko tvrdi da je u svemu bolji od svakoga je ili idiot ili psihopata.
Naša vjera je razdvojila vjersko i naučno znanje. U islamskom ahlaku i ibadetu je čak i najmanja promjena najstrožije zabranjena. Međutim, nama je naređeno podešavanje i prilagođavanje u ovosvjetskim poslovima i naučnom znanju. Mi takođe moramo ići ukorak i sa najnovijim pronalascima. Takozvani intelektualci koji su zgrabili moć u Otomanskoj državi su okrenuli naopako ove instrukcije. Oni su, zavedeni masonskim trikovima, pokušali da promijene vjersko učenje i razore bit islama. Oni su zažmirili pred naučnim dostignućima i novim pronalascima u Evropi. Oni su čak mučki ubili (šehidskom smrću) moderne i progresivne otomanske sultane koji su htjeli da se povinuju naučnom znanju i modernoj tehnologiji. Oni su, pošto su bili alatke u rukama masona, (umjesto da slijede tehnološki progres) zahtijevali progres u vjerskoj reformi i separatizam. Zapanjujuće je da je stisak prljanja čistih vjerskih učenja među političkim partijama nastavljen do skora. Izvjesni političari su se zanijeli ovom opasnom privremenom modom sa takvim žarom da su nazvali izvjesne iskrene muslimane, čija je jedina mana bila to što se nisu puno bavili politikom ili nisu podržavali svoju partiju, kafirima. Neka je Allahu teala šukr (hvala) što je stvorio čuvare koji su zaustavili one koji su vodili ovu čistu i plemenitu naciju u propast. Da to oni nisu uradili mi smo mogli izgubili i vjeru i državu i pasti u kandže komunizma. Elhamdulillah ala hazihin ni’meh! (O moj Allahu! Hvala Ti za Tvoju blagodat.)
Danas (2000. godine) u Turskoj ima pedeset devet univerziteta. Turska muslimanska omladina studira svjetske nauke i nastoji da bude ugled i vodić drugim muslimanskim zemljama. Broj stranih studenata iz islamskih država, koji studiraju na turskim univerzitetima, je 1981/82 školske godine bio nekoliko hiljada. A sada ćemo vam prikazati članak koji je napisao jedan pošteni Evropljanin o naučnim studijama u islamskim zemljama. Čovjek koji je ovo napisao je Francuz. On se zove Jean Ferrera. Ovaj članak je objavljen u 724. broju magazina Science et Vie, u Januaru 1978. godine. Naslov članka je “Les Universites du Petrole” (Petrolejski univerziteti). Ferrera kaže:
“Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je preselio na ahiret 632. godine u Medini, u rukama njegove drage žene Aiše. U narednim godinama su se muslimani iselili iz današnje Saudijske Arabije i osnovali ogromnu imperiju koja se protezala od Atlantika do rijeke Amur u Aziji. Oni su bili moćni, strpljivi i hrabri i samilosni prema stanovnicima zemalja koje su ratom pokorili. Preko koje god su zemlje prešli oni su izgradili jednu ogromnu civilizaciju čija je veličina još uvijek većini nas nepoznata. Islamski univerziteti koji su osnovani u ovoj ogromnoj oblasti, koja se protezala od Bagdada do Kordove, su oživjeli nauku starih i nepoznatih civilizacija koju su Evropljani, koji su u to vrijeme bili jako neuki, skoro iskorjenili. Oni su preveli na arapski jezik radove Ptolomeja, Euklida i Arhimeda. Oni su takođe preveli i ispitali knjige indijskih naučnika. Oni su raširili po cijelom svijetu podatke koji su se nalazili u ovim radovima. Muslimani koji su, u osmom vijeku, došli kao predstavnici halife Haruna Rašida u posjetu palači Aix-la Chapellede Charlemagne su bili jako iznenađeni velikom zaostalošću i neukošću stanovnika palače. Njih je takođe začudilo i to što većina njih nije znala ni čitati ni pisati. Evropljansko prvo iskustvo s brojevima je bilo u devetom vijeku, kada su ih muslimani podučili brojeve i nulu. Zapravo, indijci su pronašli nulu. Ali, muslimani su je prenijeli Evropljanima. Muslimani su takođe bili ti koji su podučili Evropljane trigonometriju. Evropljani su na islamskim univerzitetima prvo naučili sinus, zatim kosinus, a kasnije sve druge aspekte trigonometrije. Od devetog do dvanaestog stoljeća je svaki razvoj, bez obzira bio on naučni ili tehnički, podučavan samo na muslimanskim univerzitetima.
[U Otomanskoj državi su školovani bezbrojni naučnici i učenjaci. Veličina njihove usluge, koju su učinili današnjoj civilizaciji, se razumije iz njihovih dragocjenih knjiga. Jednu od njih je napisao Mustafa Ali efendi, rahimehullahu teala, muvakkit (mjerač vremena) i direktor sultanovih astronoma u sultan Javuz Selimovoj, rahimehullahu teala, džamiji u Istanbulu. [Sultan Selim je preselio na ahiret 926/1520. g.n.e.] On je preselio na ahiret 979/1571. g.n.e. U njegovoj knjizi geografije pod nazivom I’lam-ul-ibad kao i u njegovim knjigama astronomije Teshil-ul-mikat fi-ilm-il-evkat, Tejsir-il-kevakib, Kifajet-ul-vakt fi-rub’-i daire se nalazi začuđujuće znanje. U knjizi Kifajet-ul-vakt li-ma'rifet-i dair, koju je napisao Abdul'aziz Vefai (preselio na ahiret 874/1469. g.n.e.), je zapisano današnje astronomsko znanje.]Pošto su neuki kršćani u srednjem vijeku zapalili medicinske knjige, koje su napisali stari Grci, danas nema njihovih originala. Izvjesne stranice iz dijelova ovih knjiga, koje su preživjele ovaj barbarski napad i koje su tu i tamo ostale, je Husejn ibni Johak (Johag) Bagdadi preveo na arapski jezik. Ovaj poznati sudija je takođe preveo na arapski jezik i Platonove i Aristotelove radove.
Muhammed bin Musa Harezmi, jedan od tri brata koji su bili obrazovani u Bagdadu, je u vrijeme halife Mensura (Memuna), postao poznati naučnik u aritmetici, geometriji i astronomiji. On je proračunao altitudu sunca, izmjerio dužinu ekvatora, napravio astrolab (astronomska sprava za mjerenje visine Sunca i zvijezda) i kvadrat za pronalazak namaskih vremena. Njegove knjige Džebr (Algebra) i Usturlab (Astrolab) su prevedene na engleski i latinski jezik. On je umro 233/847. g.n.e.
Muslimanski astronomi su iskorijenili zapadnjačku dogmu, koja kaže, “Zemlja je ravna kao ploča. Ako odemo dovoljno daleko na more pašćemo s njenog ruba,” i dokazali, da je ona okrugla kao kugla. Oni su uspješno izmjerili obim zemaljske kugle. Abbasidska imperija koja je naučila Evropljane mnogim stvarima, i pripremila temelj za Renesansu, je polako počela da se raspada. Na kraju su Mongoli, 656/1258. g.n.e., zauzeli Bagdad. Oni su sve zapalili i uništili. Velika civilizacija koju su muslimani osnovali je nestala. Ja se pitam kakva je sada situacija! Može li se u islamskom svijetu očekivati nova renesansa?
Muslimani su u srednjem vijeku kopali u rudnicima zlato, sakupljali dragocjene začine i aromatično drveće (aloja, styrax itd.) i izvozili ih u Evropu. [Kao što je rađeno u vrijeme Sulejmana, alejhisselam]. Danas je crno zlato, to jest nafta, preuzelo njihovo mjesto. Ja se pitam hoće li oni moći ponovo uspostaviti imperiju koja će biti ogromnih razmjera kao ona koju je uspostavio Aleksandar Veliki ili Napoleon? [Aleksandar Veliki je umro 323. g.n.e.] Danas su Arapi jako bogati jer imaju naftu. Oni nastoje da uz pomoć ovog bogatstva koje imaju u rukama budu moćni. Strategija koju je Direktor Istraživačkog centra u Kuvajtu zamislio je ovo, ‘Mi prvo moramo da postignemo napredak na naučnom polju. A da bi to postigli, mi moramo da s jedne strane izdvojimo i nadmažimo u naučnim eksperimentima, a s druge strane da imamo visoko obrazovane naučnike.’” Ovdje se završava prijevod članka koji je napisao francuski autor Ferrara.
Učenjaci (alimi) islama su rekli da se islamsko znanje sastoji iz dva dijela: Prvi dio je vjersko znanje. Drugi dio je naučno znanje. Alim islama ih mora oba znati. Svaki musliman mora da nauči vjersko znanje i da postupa u skladu sa njim. To znači da je učenje vjerskog znanja farz-i ajn. [Farz-i ajn je obavezna dužnost za svakog muslimana, bez izuzetka.] Oni koji izučavaju znanstvene nauke moraju (ići do kraja) i izučiti sve što ima da se nauči u tim njihovim granama. Ovo je farz-i kifaje. [Farz-i kifaje je obavezna dužnost samo za izvjesne muslimanima u društvu.] Nacije koje ispune ova oba farza (obaveze) će sigurno napredovati. One će biti civilizovane. Značenje dvadesetog ajeta sure (poglavlja) Šura u Kur’ani kerimu glasi, “Ko god želi ni’mete (blagodati) dunjaluka (ovog svijeta) Mi ćemo mu ih dati. Ko god želi ni’mete ahireta (onog svijeta) Mi ćemo ih takođe i njemu dati.” Ništa se ne dobija praznim riječima. Potrebno je tragati za posrednicima, to jest marljivo učiti. Allah dželle-šanuhu je obećao da će dati onim, koji rade što više mogu ono za čim žude, ili blagodati ovog svijeta ili ahireta. On je rekao da će svakoga ko studira i izučava onako kako je On naredio, nagraditi, bez obzira bio on musliman ili ne. Ovo je razlog zašto su Evropljani, Amerikanci, pa čak i komunisti, već razvili i dobili ovosvjetske blagodati. Muslimani srednjeg vijeka, koji su ovako radili, su bili vodići civilizacije. Pred kraj Abbasidske i Osmanlijske države muslimanima je bilo uskraćeno studiranje nauka i umjetnosti, i njihovo podučavanje, zbog unutarnjih i vanjskih neprijatelja (masona). To je razlog zašto su one na kraju propale. Vjersko znanje se sastoji iz vjerovanja (imana), molitve (ibadeta) i morala, ponašanja (ahlaka). Ako vjerskom znanju nedostaje išta od ova tri ono nije potpuno. Nešto manjkavo nije korisno; možemo reći da ga nismo dobili. Među starim Grcima i Rimljanima je bilo naučnog znanja i u državama Azije i Evrope ali su oni bili defektivni u vjerskom znanju. Iz tog razloga su blagodati, koje su oni dobili, bili upotrebljeni u zle svrhe. Izvjesni umjetnički radovi su bili upotrebljavani samo za zabavu i prostituciju. Izvjesni ljudi su upotrebljavali svoje tehničke sposobnosti kao sredstvo za okrutnosti i mučenje naroda. Oni ne samo da nisu bili civilizovani već su se raspali, kolabirali, i iščezli.
Danas, usprkos njihovom naučnom znanju i tehničkom napretku i teškoj industriji, kojima se dive, narod u nemuslimanskim i socijalističkim islamskim zemljama je lišen tri osnovna aspekta vjerskog znanja. Oni rade zla koja se ni divljaci ne bi usudili učiniti. Ove države, koje nemaju islamskog znanja, su osuđene da nestanu. Istorija je ponavljanje događaja. Saudijska Arabija i druge zemlje slične njoj trebaju da isprave svoje vjerovanje i ahlak (moralne osobine) i da se osvrnu na primjere koje im istorija pruža. Oni ne smiju samo žudjeti za ovosvjetskim blagodatima. Progres na samom naučnom polju ih neće učiniti civilizovanim niti će ih sačuvati od propasti, kolapsa, i uništenja. Turska izgleda da je, u pogledu nauke, vodić drugim muslimanskim zemljama. Mi moramo biti marljivi kao što su bili naši praočevi muslimani. Ali, ako turska omladina, umjesto da izuča nauku, arhitekturu, medicinu i ispituje sve najnovije pronalaske postane alatka za političke trikove, i podijeli se na grupe, i postane član zastranjenih društava i nastoji da se međusobno pobije, dobra volja koju im dajemo, i napori koje činimo da ih obrazujemo, i njih i našu državu, će biti uzaludni. Imati čisto srce i lijep ahlak je najveća moć koja će omogućiti našu omladinu da ostavi štetne misli, zastranjene ideje, i krive puteve. Izvor ovih dviju vrlina je vjera. Kao što smo često napomenuli vjera je ta koja sprečava ljudska bića da ne rade zla i da ne skrenu s pravoga puta. Ona izaziva da čovjek voli svoju domovinu i njene vođe. Ona mu pokazuje najbolji put. “Vjera” o kojoj ovdje govorimo je prava vjera “islam” koji treba naučiti ispravno. Pokvarene dogme i jeretična vjerovanja, koja su izumili licemjeri i nevjernici izmislili u ime vjere sa ciljem da zavedu omladinu, nemaju veze s vjerom. Islam je konstruktivna vjera. On nije nikada bio destruktivan i separatistički. O draga omladino! Bježite od onih koji potstiču separatizam i destrukciju. Jer, takvi ljudi su neprijatelji i islama i naše države.
