ULIZIVANJE NA SNAZI
Kurs najisplativijeg zanimanja: Kako pojedinci u društvu priskrbe bolju poziciju za sebe
Ibro Čavčić / Klix.ba
Ulizivanje, termin kojeg alternativni internet rječnik Vukajlija prepoznaje kao jedno od najisplativijih zanimanja, od davnina je rasprostranjeno i ustoličeno u Bosni i Hercegovini, ali u informacionoj eri posmatračima postaje upadljivo – do neugodnosti – tek kada na vidjelo ispliva primjena tih logičkih zakona za napredovanje u društvu i, uzročno-posljedično, njihovi rezultati.Najbolji primjeri ulizivanja, koji pojedincima omogućuju da u društvu priskrbe bolje pozicije za sebe, dolaze sa političke scene, mada nisu nepoznanica ni u drugim društvenim segmentima. Nije li ulizivanje, u svojoj osnovi korupcionaško, moglo biti dijagnosticirano još u školskim klupama dok su ambiciozni školarci nedostatak znanja nadoknađivali dodvoravanjem školskim autoritetima, da bi, u međuvremenu, taj fenomen najčešće prerastao u neizlječivu društvenu bolest.
Balkanska tradicija
Jedan stari vic, kojeg je književnik Marko Vešović uvrstio u svoju knjigu Tunjo veliki i u Tunje mali, nikada nije izgubio na aktuelnosti, a tretira nekadašnjeg predsjednika ustavne komisije SFRJ Hamdiju Pozderca. Vic naime kaže da je Hamdija Pozderac s Josipom Brozom Titom išao u lov. Kada je doživotni predsjednik SFR Jugoslavije svoju pušku uperio prema jatu ptica i ispalio hitac, Pozderac je kratko pohvalio njegove “streljačke sposobnosti” riječima: “Nevjerovatno, mrtva a leti!”
Psiholog Srđan Puhalo, koji je zbog svojih stavova nerijetko na meti stranačkih podobnika i ulizica, objašnjava za Klix.ba da je dodvoravanje odlika nedemokratskih društava, gdje se kod pojedinca, koji svoje osobine razvijaju još u najranijem periodu, cijeni poslušnost i poniznost autoritetu.
“Kod nas na Balkanu to je stvar tradicije, jer mi nikada nismo bili demokratsko društvo sa slobodnim pojedincima. Dodamo li tome i našu sklonost ka kolektivizmu onda ulizivanje se prikazuje kao lojalnost. To se može nazvati i autoritarni karakter, kada bezpogovorno slušate one iznad sebe, dok istovremeno sve ono koji vas ne slušaju gazite. U takvim društvima i organizacijama znanje, sposobnost i zalaganje nije vrlina sama po sebi, ako nije praćeno i ulizivanjem”, kazao nam je Puhalo.
Društvena bolest
Klinički psiholog Čedomir Novaković objašnjava za Klix.ba da ulizivanje u politici uvijek ima posebnu težinu i posebno značenje, ali i posebnu opasnost.
“Svi drugi oblici takvog stila ponašanja, ako gledamo na individualnom planu, nisu toliko bitni koliko su bitni na političkom, društvenom, stranačkom planu, gdje se kao posljedica stila ulizivanja, dodvoravanja, podilaženja, ili latinski ingracijacije, uvijek ima određeni cilj ili određena namjera da se realizira ono što je u nečijoj glavi ili ono što je u nekoj grupi ljudi doneseno kao pravilo ponašanja”, rekao je Novaković.
Prema njegovim riječima, stil ponašanja ulizivanja uvijek ima neki cilj, namjeru, najčešće određenu materijalnu ili nematerijalnu dobit.
“Ako je namjera ulizivanja materijalna dobit, onda se takvo ponašanje u svojoj osnovi može okarakterisati kao korupcionaško. Mi taj oblik shvatamo kao vrstu iskvarenosti morala i karaktera, i imamo potpuno negativan osjećaj kada se pomene atribut korupcija. Ne mora uvijek da bude baš tako drastično da se fakturiše kao koruptivni gest ili koruptivno stanje. Ako je cilj ulizivanja nematerijalna dobit, onda je ono puno manje opterećujuće ili optužujuće”, kazao je Novaković.
Upitan da li se, sa psihološkog aspekta, ulizivanje zarad ostvarivanja određenih društvenih beneficija može okarakterisati kao društvena bolest, Novaković odgovara potvrdno.
“Psihološka klima se gleda iz dva ugla: je li pozitivna ili negativna. Ako se gleda sa aspekta negativizma, onda se uvijek obije nekom o glavu”, zaključio je psiholog Čedomir Novaković.
