U nešto manje od dvije godine rata u Ukrajini zapadni mediji su se uglavnom sustezali pisati loše o ukrajinskoj vojsci.
Pa i kad je bilo očito da je ukrajinska proljetno/ljetna ofenziva zapela jer su napravljene ogromne greške, tekstovi su uporno bili pozitivni. Strah da će potpora zapadne javnosti oslabjeti ako će se otvoreno govoriti o ukrajinskim problemima nametao je svojevrsnu autocenzuru.
Kako se na Zapadu mijenja odnos prema ratu u Ukrajini tako se mijenjaju i izvještaji medija. Tako je britanski BBC 4. prosinca objavio vrlo kritičnu reportažu o ukrajinskim uspjesima na lijevoj obali Dnjepra u Hersonskoj oblasti. Takve kritičke priloge BBC-ja donedavno nismo mogli vidjeti.
Protivno svim pravilima ratovanja, ukrajinska vojska je na tom području pokrenula niz vrlo ograničenih desantnih operacija kako bi osigurala mostobrane i desantne osnovice za moguće napredovanje prema jugu Hersonske oblasti.
Problem je u tome što se desantne operacije isključivo izvode silovito i kontinuirano kako bi se probila neprijateljska obrana, osigurao mostobran i onda duboka desantna osnovica za sigurno dopremanje dodatnih snaga koje će nastaviti s prodiranjem po dubini. Ukrajinci su napravili, tko zna zbog čega, sve drukčije.
Ukrajina osvaja veliku močvaru
Problem je i što je taj prostor oko Dnjepra, naročito na lijevoj obali, zapravo velika močvara koja ne omogućava prebacivanje velikih oklopnih snaga. To je moguće samo u području gdje su dobre prometnice, znači kod cestovnog i željezničkog mosta (oba su Rusi u povlačenju srušili) i eventualno kod bivše brane (nju su Rusi razorili na samom početku ukrajinske ofenzive). Ovakvi ograničeni desanti ne ugrožavaju rusku obranu.
Međutim ukrajinski su gubici, kako je pokazala BBC-jeva reportaža, nesrazmjerno veliki prema postignućima. Kako svjedoči ukrajinski vojnik, na bojištu vlada posvemašnja neorganiziranost. Istovremeno, ukrajinsko ministarstvo obrane u izvještajima navodi samo uspjehe (koji baš i nisu veliki) prešućujući gubitke, koji se onda u pravilu nekritički prenose dalje.
Proljetno/ljetna ofenziva, koja je trebala odlučiti cijeli rat i natjerati Ruse na povlačenje, katastrofalno je podbacila. Zelenski, naravno, za sve okrivljuje druge, samo ne sebe. Ponajviše zapadne saveznike koji, po njegovom mišljenju, nisu dostavili dovoljno oružja i streljiva. Doduše, Zelenski priznaje i da je problem nedostatna razina obuke vojnika. Ma stvarno?
Pa tko je prije godinu dana, kad su ruski projektili i dronovi kamikaze razarali energetsku infrastrukturu, postavio nerealno kratak rok za ofenzivu na proljeće ove godine? Koliko smo puta napisali da pet tjedana osnovne obuke i pet združene neće biti dovoljno za posade tenkova Leopard 2 i Challenger 2, koje su ih do tada vidjele samo na fotografijama?
Isto je bilo i za sva druga zapadna borbena vozila. Ofenziva je krenula i ukrajinska vojska je uspjela u prvih mjesec dana izgubiti 20 posto doniranih borbenih vozila, što bi i bilo prihvatljivo da su razbili rusku obranu i prodrli sve do Azovskog mora. Ruska obrana je izdržala te su prodori bili minimalni uz obostrano vrlo velike gubitke.
Pad povjerenja Ukrajinaca u Zelenskog
Istovremeno s propašću ofenzive srozalo se i povjerenje Ukrajinaca u Zelenskog. Prema ukrajinskoj anketi, koju je prošlog mjeseca citirao The Economist, u Zelenskog ima povjerenje tek 32 posto Ukrajinaca. Najviše povjerenja je dobio glavni zapovjednik oružanih snaga general Valerij Zalužni – 70 posto. Stoga nije čudno da se Zelenskom na izbore ne ide.
Kao izgovor navodi ratno stanje te su mu opcije primirja ili mirovnog sporazuma neprihvatljive. Sasvim u skladu s time, 30. studenog sve su parlamentarne stranke potpisale dokument kojim se potvrđuje da se predsjednički i parlamentarni izbori neće održati prije kraja rata.
Stoga se logično nameće pitanje što će biti ako se rat oduži još deset godina. I tko će biti taj koji će procijeniti kad je rat završio? Ako se pita Zelenskog, neće tako skoro.
Odgađanje izbora bez novog datuma izaziva sve burnije političke reakcije. Tako gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko u zapadnim medijima sve jače napada Zelenskog. Čak ga je optužio za uvođenje autokracije. Za Der Spiegel Kličko je izjavio: “U jednom trenutku više se nećemo razlikovati od Rusije, gdje sve ovisi o hiru jednog čovjeka.”
Odnos snaga na bojištu lagano se okreće u rusku korist
Za to vrijeme odnos snaga na bojištu ponovno se polako okreće u rusku korist. Doduše, ni u jednom trenutku skoro dvije godine ratovanja ukrajinski izgledi za dobivanje rata nisu bili veći od 50 posto. A sada su još puno, puno manji.
Glavni razlog je, naravno, odbijanje Republikanaca u Zastupničkom domu Kongresa nastavka financiranja Ukrajine. Jučer (4. prosinca) je Shalanda Young, direktorica Office of Management and Budget, preko kojeg Bijela kuća upravlja i nadgleda sredstva iz proračuna, poslala pismo Kongresu u kojem upozorava da više nema novca za pomoć Ukrajini.
U pismu doslovno stoji: “Bez djelovanja Kongresa, do kraja ove godine ostat ćemo bez resursa za nabavu oružja i opreme za Ukrajinu i daljnjih isporuka iz zaliha američkih oružanih snaga.” U pismu se navodi da “ne postoji čarobni ćup iz kojeg bi u ovom trenutku nadomjestili sredstva. Ponestaje novca – i vremena”.
Predsjedavajući Zastupničkog doma republikanac Mike Johnson ekspresno je negativno odgovorio na zahtjeve iz pisma. U odgovoru se spominje činjenica da ukrajinska vojska sa svom silnom pomoći koju je dobila nije postigla ništa, ali i problem granice s Meksikom te nastavak gradnje zida. U svakom slučaju vjerojatnost da će Kongres odobriti 61 milijardu dolara dodatne pomoći Ukrajini trenutno je skoro pa nikakva.
SAD osigurao više pomoći Ukrajini nego svi ostali zajedno
Ukupna vojna pomoć 41 države članice saveza za pomoć Ukrajini do 31. kolovoza ove godine premašila je 83 milijarde dolara. Od toga su Sjedinjene Države dale pola – 42 milijarde. S isporukama novog oružja i streljiva te onog najavljenog (posebice borbenih aviona F-16 s pripadajućim oružjem), vrijednost vojne pomoći premašit će 100 milijardi dolara. I onda Zelenski kaže da nisu dobili dovoljno.
Upravo ta ogromna ovisnost o stranoj pomoći najveći je problem Ukrajine. Ruska vojna industrija uspjela je prebroditi početne poteškoće i značajno povećati proizvodnju. Problem sa zapadnim embargom riješen je uvozom preko trećih država, koje na tome jako dobro zarađuju. Rusija si povećanje proizvodnje u vojnoj industriji može dopustiti jer su joj prihodi od izvoza nafte i plina još uvijek dostatno veliki.
Iako je u trenutku raspada SSSR-a ukrajinska vojna industrija bila jednako napredna kao i ruska, a na nekim područjima i znatno naprednija, ukrajinski političari uspjeli su je potpuno uništiti. Nekad su ukrajinske tvrtke proizvodile doslovno tisuće tenkova T-64 i T-80, a jedina dva nosača aviona sovjetske ratne mornarice izgrađena su u Odesi. Ostaci ostataka ukrajinske vojne industrije sposobni su proizvesti skoro pa ništa.
Sreća za Ukrajinu je to što je ruska vojska trenutno u groznom stanju
Na sreću Ukrajinaca ruska vojska je nakon skoro dvije godine ratovanja u groznom stanju (jednako kao i ukrajinska), stoga trenutno nesposobna pobijediti. Međutim, zahvaljujući vlastitoj proizvodnji, ruska vojska će se vrlo brzo oporavljati, dok će ukrajinska, ako strana pomoć presuši, početi atrofirati.
Povrh toga, prekid američke pomoći snažno će uzdrmati ratni elan Ukrajinaca koji ni sada nije bio odveć visok. I sam Zelenski priznaje da su milijuni Ukrajinaca napustili Ukrajinu. Uskoro bi i oni koji do sada nisu razmišljali o bijegu iz Ukrajine to vrlo brzo mogli krenuti planirati.
Tekst preuzet sa portala Index
