Poguba hrvatske naravi
Za sve hrvatske kroatiste i sve akademike i sve matičare i svekoliki kler, neprikosnoveni, Marin Držić rečeni Vidra definirao je rat kao pogubu ljudske naravi. Nije pri tome mislio na neki konkretni rat, već na rat općenito, na svaki prošli, ondašnji i budući rat. Pod udar ove Vidrine definicije, neće se s ovim složiti vodeći hrvatski kroatisti ni srpski srbisti, ni znanstveni ni naučni akademici, ni matičari hrvatski ni srpski, ni biskupi ni episkopi, ni svećenici ni sveštenici, ni dumne ni kaluđerice, spadao bi i jugoslavenski/jugoslovenski građanski rat 1990-tih, hrvatokatolički zvani „Domovinski rat“, a srbopravoslavno „Odbrambeno-otadžbinski rat“. Najpogubnija katastrofa u novijoj evropskoj povijesti, preotvaranje pandorine kutije, koja je, za Evropu, trebala biti zavazda začepljena savezničkom, antinacističkom, antifašističkom pobjedom u svjetskoj kataklizmi 1939-45. Katastrofa koju ničim, ama baš ničim nijesu pokušale spriječiti, tobože mirotvorne, ni hrvatska katolička ni srpska pravoslavna crkva. Već su se bez krzmanja i skrupula, puninom svojih vertikala i horizontala svrstale svaka uz svoje nacionalne lidere i vojskovođe, mahom (eks)komuniste, i skupa s njima povukli svoja stada u bezbožni, bratoubilački rat. I razaranje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Najblistavije, najevropskije državno-političke tvorevine iznikle iz jedinstvene tzv. Narodno-oslobodilačke borbe i nevjerojatne pobjede vojske zbratimljenih naroda predvođenih jugoslavenskim komunistima. Koju državu i njezine temeljne vrednote: „bratstvo i jedinstvo“ i sekularizam, nikako nijesu mogli prihvatiti u ratu poraženi ustaše i njihova Crkva u Hrvata odnosno četnici i njihova Srpska pravoslavna crkva. Pa su je svih 45 godina njezina trajanja potkopavali, dok je na koncu u građanskom ratu 1990-tih nijesu razorili. Ratu koji je, po njima, bio neophodan, jer, u hrvatskom slučaju, samo kroz njega, kao Domovinskog, moglo se doći do Domovine, jer ono što smo mi Hrvati imali u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nikako se nije moglo zvati ni Domovinom, ni Nezavisnom, ni Držanom, ni Hrvatskom. Pri tome žrtva od desetak ili petnaestak ili možda čak i preko dvadeset tisuća duša zapravo i nije velika cijena za tako visoko postignuće: napokon ostvareni vjekovni san o nezavisnoj državi Hrvatskoj (ndH). Čije su temeljne vrednote: hrvatski nacionalizam i Crkva u Hrvata.
Dakle, povijesna rezultanta recentne pogube hrvatske naravi je da smo s proevropskog bratstva i jedinstva i sekularizma spali na srednjovjekovni plemenski nacionalizam i praznovjerje.
Darko Kaciga Evropljanin
Preuzeto: Glas Grada (Dubrovnik)
