Bitka za znanje, prvi dio

Midhat Hajdarević 2015-06-22

Sve svoje prijedloge zasnivam na rečenici koju je Platon izgovorio kada je objašnjavao (u svome Sedmom pismu) svoje prijateljstvo sa Dionom iz Sirakuze (helenski grad na Siciliji): „Ta nikakvi niski motivi nisu stvorili to prijateljstvo, nego zajedničko učešće u slobodnom obrazovanju i njemu jedinom istinski razuman čovjek treba da se povjerava više negoli duhovnom i tjelesnom srodstvu“. To slobodno obrazovanje koje teži Istini i razumu treba da bude ključni motiv svih puteva kojima se stiču i šire znanja, vještine, obrazovanje i odgoj.

U zadnje vrijeme se u našoj javnosti povela vrlo žestoka diskusija vezano za naš obrazovno – vaspitni/odgojni sustav koji od 1990. pa evo zaključno sa 2015. god. se nalazi na padini na kojoj se odvija njegovo ubrzano propadanje, destruiranje, rastakanje i podjela na tri dijela (u pojedinim disciplinama i žestoko suprostavljanje). Povod je bio prijedlog za ukidanje niza škola u sarajevskom kantonu Federacije BiH. Ulaziti u samo objašnjavanje toga dekadentnog procesa bi oduzelo i previše i vremena i prostora, tako da to treba ostaviti modernim historičarima. A kao klasični historičar, držim se kolegijalne i profesionalne odgovornosti i principijelnosti, pa neću ulaziti u tuđe polje aktivnosti. Radi toga ću se ograničiti samo na nuđenje određenih rješenja koja bi prvo zaustavila pad sustava i njegovu totalnu dekompoziciju, a onda postupno dovela i do njegove eventualne revitalizacije.

59cee401-7332-449a-ae83-f6676e4fd60f

Sve svoje prijedloge zasnivam na rečenici koju je Platon izgovorio kada je objašnjavao (u svome Sedmom pismu) svoje prijateljstvo sa Dionom iz Sirakuze (helenski grad na Siciliji): „Ta nikakvi niski motivi nisu stvorili to prijateljstvo, nego zajedničko učešće u slobodnom obrazovanju i njemu jedinom istinski razuman čovjek treba da se povjerava više negoli duhovnom i tjelesnom srodstvu“. To slobodno obrazovanje koje teži Istini i razumu treba da bude ključni motiv svih puteva kojima se stiču i šire znanja, vještine, obrazovanje i odgoj.

Radi toga je potrebno sustav obrazovanja postaviti na sljedećim načelima:

Sticanje i širenje znanja, vještina, obrazovanja, kao i odgojne etike je slobodno svim ljudima bez obzira na porijeklo i imovinske mogučnosti, i ne smije biti ograničeno samo na institucije i institucionalni rad. Čak treba preferirati i motivirati sticanje, širenje i produbljivanje znanja, vještina, obrazovanja i odgoja i načelima samoukosti, samoučenja, samospoznajnim procesima. U ovom kontekstu veliko značenje moraju imati i mediji, posebno oni javnog karaktera.
Javni, privatni i samouki (samoučenje) su potpuno ravnopravni, samo sa tim da se javni financira iz javnih fondova kako bi se osiguralo da niko ne ostane neobrazovan.
Potpuna deideologizacija i dereligizacija u svim javnim i privatnim institucijama i ustanovama koje imaju zakonsko dopuštenje da se bave širenjem znanja, vještina, obrazovanja i odgojnim procesima i to od jaslica pa do postdoktorskih studija. To podrazumijeva izbacivanje ideološko – religijsko isključivih sadržaja kao što su: tzv. „vjeronauka“, marksizam, demokratija i ljudska prava, kultura življenja, priredbe sa nacionalnom, ideološkom i religijskom pozadinom, organizacije sa ideološkim ili religijskim sadržajem (kao što su nekada bili pioniri i omladina, sada raznorazni džemati i crkveni zborovi ili kružoci). Kao supplement (odnosno zamjena za ideološke ili religijski – ideologizirane sadržaje) bi se uveo kao jedan od glavnih predmeta „Poznavanje i historija ljudske misli, vjerovanja i duhovnosti“ u kome bi se na jednom mjesto obrađivalo sve (od etike života i postojanje, svih filozofija, vjera, religija, ideologija, ideja…i sl.) i taj predmet bi se obrađivao od prvog osnovnog pa do zadnjeg semestra doktorskog studija. Naravno sadržaji bi bili prilagođeni konkretnom uzrastu i mogućnostima učenika i studenata. Cilj je predmeta osloboditi čovjeka nametnutih okova njegovoj savjesti i spoznaji, dati mu svestrano/eruditsko obrazovanje i omogućiti mu dalji stvaralački i kreativni rad uz poštovanje odgovornosti i etičkog ponašanja.
Zabrana uplitanja političkih subjekata (stranaka i njihovih izvedenica u vidu raznoraznih fondacija ili udruženja građana) na rad javnih i privatnih obrazovno – odgojnih i znanstvenih institucija.
Zabrana uplitanja promoviranja stranih državotvornih, političkih i drugih interesa, posebno u privatnom sektoru obrazovanju.
Pošto se vidi da je jedan od ključnih problema javnog oobrazovnog – odgojnog i znanstvenog sustava njegovo financiranje, predlaže se uvođenje namjenskih poreza čija bi se sredstva samo usmjeravala na ovo financiranje. U prvom redu, porezi na kocku, alkoholna pića, duhanske prerađevine, šund, prostituciju i lake droge (za čije se legalizacije zalažem) bi se automatski koristili samo za javni obrazovni, znanstveni i odgojni rad i institucije i ustanove koje to provode. Fond za sustav „znanje – vještine – obrazovanje – odgoj“ bi bio odvojen od budžeta državnih institucija, slično Fondu zdravstvenog osiguranja.
U značajnoj mjeri olakšati mogućnosti prekvalifikacije, dokvalifikacije ili prebacivanja sa jednog profesije i struke na drugu ili treću. Zato treba povećati mobilnost svih onih koji žele sticati znanja i vještine, posebno ona nova. Čitav sustav „znanje – vještine – obrazovanje – odgoj“ treba osloboditi konvencionalnih i institucionalnih stega.
Zaustavlja se provođenje „do daljnjeg“ svih reformi, racionalizacija i štednje dok se u roku od pola godine ne snimi kompletno trenutno stanje u obrazovno – vaspitnom sustavu, od portira do rektora. Rezultat snimanja treba biti elaborat sa zatečenim stanjem i prijedlozi za radikalnu reformu.
Mediji se isto moraju prilagoditi datoj situaciji u reformi obrazovanja i širenju znanja. Zbog toga se predlaže donošenje zakonskih rješenja koja bi obavezivala medije na sljedeće 1. Javni TV operateri su dužni da ponovo uvedu obrazovni program koji bi se emitirao svaki dan (izuzev vikenda) u terminu od 8. 00 do 12. 00 sati. 2. Javne i privatne TV i radio stanice su dužne da najmanje 20 % prostora u terminu od 18. 00 do 22. 00 sati i to svaki dan posvete edukativnom sadržaju. 3. Printani mediji su dužni da najmanje 35 % svoga sadržaja posvete edukativnim, obrazovnim, znanstvenim i kulturnim temama i rubrikama. 4. Internet portali su dužni da na udarnom naslovnom prostoru osiguraju najmanje 35 % prostora za edukativne, obrazovne, znanstvene i kulturne teme i rubrike. Prostor za ove teme se vrlo lako može osigurati znatnim smanjivanjem dnevnopolitičkog i strančarskog sadržaja, te izbacivanjem tračerskih emisija i realitija. Tako će djeca i odrasli doći u priliku da znaju više o Mariji Kiri, nego o sestrama Kardašian. Jednostavno rečeno, i mediji se moraju uozbiljiti i postati odgovorniji, jer bez toga bi bilo koja reforma obrazovno – vaspitnog sustava bila besplodna, obični pucanj u prazno.
Svaka nova reforma bi trebala slijediti dobre, stare vrijednosti klasičnog obrazovanja koje je tako bilo koncipirano da je ono bilo to koje je kreiralo društvene – ekonomske i kulturne procese, kao i tržište. Posebno je pogubna floskula da potrebe tržište trebaju da kreira znanost, obrazovanje i odgoj.
Teorija i praksa u sticanju, širenju i produbljivanju znanja, vještina, obrazovanja i odgoju moraju biti usko povezani. Niti praksa može biti bez teorijske osnove, dok je teorija bez praktične realizacije besmislena. Privredni i neprivredni kapaciteti moraju biti u stalnoj interakciji sa procesom sticanja znanja, vještina, obrazovanja i odgoja.
Sustav „znanje – vještine – obrazovanje – odgoj“ bi trebalo podijeliti u cikluse, kojima bi u institucionalnom smislu odgovarale jaslice, obdaništa, osnovne i srednje škole, univerziteti. Naravno, ti ciklusi bi omogućavali i onim (samouki) pojedincima koji iz određenih razloga ne žele da budu institucionalizirani da steknu i imaju priznata znanja i vještine.
Devetogodišnju osnovnu školu treba ukinuti, jer je neshvatljivo postojanje još jednog viška razreda. Osmogodišnji sustav uopće nije bio loš. Isto tako je neshvatljivo da se prvi razred tretira kao neka igraonica. Djeca se od početka moraju učiti odgovornosti. Potrebno je ukinuti eksternu i malu i veliku maturu, jer je riječ o nepotrebnim troškovima, mogućnostima mahinacija. Uostalom, zar par testova i neko kratko ispitivanje mogu dovesti u pitanje 12 – 13 godina obrazovanja. Zatim, postavlja se pitanje ko radi te vanjske evaluacije i da li se time dovode u pitanje kompetencije hiljada prosvjetnih radnika. Znači njima se ne vjeruje, nego se vjeruje maloj grupici probranih koji sastavljaju te testove.
Dalju realizaciju Bolonjskog procesa je potrebno zaustaviti. Univerzitete je neophodno demokratizirati (po načelima neposredne demokratije) i u potpunosti odvojiti od političkih struktura, državnih institucija i stranačkih ili nekih drugih ideoloških ili religioznih interesa. Rektore i prorektore je potrebno da na neposrednim izborima bira kompletno nastavno i saradničko osoblje po sustavu jedan čovjek – jedan glas, a ne više samo Senat Univerziteta. Norma asistenata bi se smanjila na 6 sati.
U sustavu „znanje – vještine – obrazovanje – odgoj“ humanističke, prirodne, tehničke, strani jezici, društvene nauke/znanosti, kao i umjetnost i sport bi bili u potpunosti ravnopravni i po fondovima sati i po značenju.