U Turskoj bjesni pravi rat – Erdogan pred najvećim izazovom u karijeri poseže sa propagandom i represijom
U jugoistočnim provincijama Turske bjesni pravi rat. Borbe protiv lokalnih Kurda se vode u provincijama Sirnak, Diyarbakir i Mardin. S oko 10 tisuća vojnika i policajaca je Turska pokrenula opsežne “protuterorističke operacije” protiv militanata u toj zemlji zabranjene Kurdistanske radničke partije (PKK), citirajući vojne izvore prenosi list Yeni Safak.
Ranije su turske vlasti najavile policijski sat u nekoliko regija na jugoistoku zemlje naseljenim Kurdima. U nekim četvrtima Diyarbakira, kao i gradovima Cizre i Silopi u provinciji Sirnak, te u i Nusaybinu u provinciji Mardin turske snage sigurnosti nastavljaju ulične borbe s kurdskim militantima.
Stanovništvo zbog straha napušta gradove, a turska vojska pokušava očistiti naselja od članova PKK, postavlja barikade i minira područja kako bi se spriječio ulazak vojne opreme u gradove.
Na ulicama se nastavljaju intenzivne borbe. Turski glavni stožer je ranije izvijestio o 25 ubijenih militanata PKK u prva dva dana takozvane “protuterorističke kampanje”, ali i da je osam turskih vojnika ranjeno.
Situacija se u zemlji naglo pogoršala nakon što je 20. srpnja, kada su teroristi “Islamske države” izvršili teroristički napad u gradu Suruçu koji se nalazi na granici sa Sirijom. Tada je ubijeno 33 kurdskih mirovnih aktivista, a predsjedniku Erdogan je to iskoristio kao povod za objavu rata “Islamskoj državi”, ali i svom glavnom cilju, militantima Kurdistanske radničke partije.
Nakon što su Kurdi u jugoistočnim provincijama pokrenuli napade tursku policiju i vojsku, krenula je žestoka vojna kampanja protiv militanata PKK. Tijekom posljednja četiri mjeseca su Kurdi na jugoistoku Turske ubili više od 180 pripadnika turskih snaga sigurnosti. Od 24. srpnja turske zračne snage provode napade i protiv baza kurdskih militanata u sjevernom Iraku.
Al-Alam prenosi kako je u samo nekoliko dana turska vojska ubila 62 borca PKK i da turske snage žele iskorijeniti militante Kurdistanske radničke partije u jugoistočnom dijelu zemlje.
Turske snage sigurnosti su pokrenule nemilosrdnu kampanju kojom žele uništiti militante PKK u dva urbana središta u jugoistočnom dijelu zemlje, ostavljajući za sobom najmanje 62 ubijena militanata, što je razljutilo kurdske zastupnike u parlamentu.
Kurdski aktivisti i političari optužuju vojsku da djeluje neselektivno i provodi udare po velikim dijelovima urbanih središta koje ostavlja u ruševinama.
U obračunima četvrtog dana kampanje je u žestokim sukobima sa PKK poginuo jedan turski vojnik, a vojska tvrdi da je ovo prvi smrtni slučaj u “protuterorističkoj operaciji”. Borbe su najžešće u gradu Cizre, gdje je i ubijen spomenuti turski vojnik, te u gradu Silopi u provinciji Sirnak.
Velika operacija navodno uključuje 10 000 vojnika pod vodstvom šest generala i jedna je od najvećih ikada pokrenuta od strane turskih vlasti u urbanim središtima unutar njezina teritorija.
Vlada kaže da je operacija potrebna kako bi se iskorijenili militanti koji su uspješno preuzimali gradove u kojima su gradeći barikade i kopali rovove.
Analitičarka Lale Kemal, koja inače piše za Jane's Defense Weekly, navodi “kako se čini da je turska vlada odlučila ne ugasiti sukob na kurdskom jugoistoku zemlje, nego ga želi proširiti”.
“Oko 10 000 vojnika uz potporu tenkova su pokrenuli nove, masovne operacije u raznim gradovima u regijama koje namjeravaju očistiti od militanata Kurdistanske radničke stranke. Borbe između snaga sigurnosti i podružnice mladeži PKK su u tijeku u urbanim područjima još od srpnja, kada je vlada izjavila da je zamrznula tursko-kurdski mirovni proces koji je trebao okončati gotovo tri desetljeća star oružani ustanak u zemlji koji je 50 000 ljudi stajao života, a među kojima je bilo i pripadnika snaga sigurnosti, ali i civila”, piše Lale Kemal.
“Od raspada mirovnog procesa i početka teških borbi od sredine srpnja je oko 300 000 ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, dok su uništene škole, vladine zgrade, kuće i infrastruktura. Ipak, ne nazire se svjetlo na kraju tunela i izlaz iz tog sukoba, koji ima ozbiljan potencijal da se proširi diljem Turske i izazove građanski rat. Naprotiv, turska vlada ne nudi političko rješenje za okončanje sukoba i umjesto toga je odlučna nastaviti borbu nesmanjenom žestinom. Premijer Ahmet Davutoglu je 16. prosinca izjavio da operaciju protiv PKK neće ostaviti nedovršenu i da će se ona nastaviti sve dok gradovi ne budu “čisti”. Međutim, Turska ima 30 godina iskustva s ovim sukobom u kojem PKK nije poražen, niti je vlada vojnim sredstvima dobila rat protiv ove organizacije”, nastavlja analitičarka časopisa Jane's Defense Weekly.
Turske oporbene stranke vode verbalni rat protiv vladajuće Stranke pravde i razvitka (AKP) zbog eskalacije nasilja, ali se ne nazire nada da parlament može okončati sukob na jugoistoku zemlje.
Odluka da se nastave borbe na jugoistoku jasno pokazuju gubitak sposobnosti turske vlade da upravlja zemljom, a dodatni problem su rat u Siriji, previranja u Iraku u kojeg je turska poslala svoju vojsku, a Bagdad je taj čin nazvao agresijom i zatražio povlačenje turskih vojnika. Naravno, ne treba zaboraviti ni obaranje ruskog bombardera krajem studenog, nakon čega je i uslijedilo slanje dodatnih turskih vojnika u Irak. Sve su to potezi koji su se osvetili predsjedniku Erdoganu i premijeru Davutogluu, koji sa svojom željom za daljnjim jačanjem svoje uloge u regiji samo stvaraju probleme, a čini se da ne misle odustati od te politike.
“Obično u ovo doba godine aktivnosti PKK opadaju, ali je sada suprotno i osjeća se jačanje njihovih aktivnosti. Također je vrlo vjerojatno da svi Kurdi u regiji smatraju da međunarodna zajednica načelno podupire njihove ukupne zahtjeve za priznavanjem. Za Tursku, posebno u inozemstvu, ove vijesti su vrlo negativne, što si mi rekli i zapadni diplomati koji su nekad služili u ovoj zemlji. O Turskoj je stvorena slika kao o zemlji koja nije ozbiljna u borbi protiv Islamske države, oborila je ruski zrakoplov bez dobrog razloga, pretvara se oko pitanja nadzora granice sa Sirijom, krši irački suverenitet, zemlju gdje je poslala trupe bez dozvole te zemlje, nije uspjela zaustaviti protok izbjeglica u Europu, bori se protiv svog naroda, a prema Amnesty Internationalu, čak terorizira izbjeglice na svom teritoriju”, citirajući zapadne diplomate piše Lale Kemal.
“Ne, nemam simpatija za Tursku, a da budem iskren, sadašnju vladu prezirem. Osjećam da će se stvari pogoršati i Rusija neće prestati vršiti pritisak na Ankaru. Washington će, naravno, reći nešto čime će podržati Tursku, ali mislim da je mnogima u američkoj vladi draga činjenica da ruski predsjednik Vladimir Putin svakom prilikom nastavlja ponižavati turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana”, tvrdi moj izvor, nastavlja gđa. Kemal.
“Ovdje u Ankari, u turskoj prijestolnici, turska vlada provodi masovnu propagandu preko medija nad kojim je gotovo u potpunosti preuzela kontrolu i stvara sliku o Turskoj kao o zemlji koja se ozbiljno suočava s problemima u svojoj regiji, a time samo opravdava svoju borbu protiv vlastitog naroda. U jednom od rijetkih trenutaka kada se kritički glas pojavio na medijima pod kontrolom vlade je bila izjava Altana Tana, zamjenika glavne prokurdske Demokratske narodne stranke (HDP), koji je za tursko izdanje CNN-a 16. prosinca rekao da je na jugoistoku došlo do pravog rata”, kaže Lale Kemal.
“Sada se tek shvatilo da je turska vlada ratne planove napravila ranije, kroz zakone o unutarnjoj sigurnosti i kada je ulagala u izgradnju vojne infrastrukture u regiji, čime je pripremila temelje za okončanje mirovnog procesa i pokretanje borbi”, rekao je Altan Tan.
Kako će ova avantura predsjednika Erdogana i vlade premijera Ahmeta Davutoglua završiti, teško je predvidjeti, iako danas više nitko ne isključuje širenje sukoba na druge turske provincije, a to je scenarij kojem nitko ne može predvidjeti epilog. Pogotovo zbog manjka podrške međunarodne zajednice, ali i zapadnih saveznika Ankare. Europska unija je zadnja kojoj treba rat na njenim južnim granicama, a Washington je proteklih tjedana dao mlaku podršku Turskoj u sporu s Rusijom. Na kraju, Amerika jedva čeka trenutak da Erdogana zamijeni sa svojim favoritom Fethullahom Gülenom ili nekom iz redova njegovog pokreta Hizmet, jer zna da se takva vlada u Turskoj neće suprotstavljati ničemu što kao “zamolba” dođe od strane američke administracije. Trenutno je Erdoganu vjeran samo predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, ali sudeći po njegovoj prevrtljivoj prirodi, a prije svega financijskim interesima, teško je očekivati da će Alijev uništiti Azerbejdžan i sve dobro uhodane poslove koje nadzire smo kako bi pomogao turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu u njegovom suludom i otvorenom građanskom ratu protiv Kurda u vlastitoj zemlji.
Novi “nož u leđa” Rusiji iz Azerbejdžana – Ilham Alijev odlučio pokazati Kremlju svu svoju moć
The National Interest: Europa i Turska – Opasna igra u novom “Grešnom savezu”
