Pavle Ilić: Hronika gordog hoda (Ljetopis roda Ilića) SPKD “Prosvjeta” – Sarajevo Sarajevo, 2007. g.
«Ispisivanje porodičnog stabla nosi na sebi bitne oznake privatnosti, nosi u sebi značajke koje izlaze iz tog okvira i proiciraju se na viši značenjski plan na kojem se podaci, vezani za njegovu porodicu, uopćavaju, i time znatno proširuju svoje vrijednosno polje.
Tome su doprinijele dvije činjenice. Pavle Ilić pripada jednoj od najznačajnijih trgovačkih porodica Visokog u posljednjih stoljeće i po, kroz njihovu sudbinu se prelama mnogo toga što je sadržavalo i ukupno povjesno kretanje ovog historijskog grada u tom periodu, pa, dok Pavle Ilić
govori o svojoj porodici, istovremeno govori o bitnim zbivanjima samog grada. Druga činjenica je vezana za vrijeme u kojem je sam autor ove monografije živio. Bilo je to krajnje turbulentno vrijeme uoči, za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata. To vrijeme sveopćeg stradanja čovječanstva, ali je posebno tragično bilo za naciju kojoj pripada Pavle Ilić.
Pavle Ilić je Srbin i njegov je narod doživio stravične pogrome u prostoru na kojem je bila uspostavljena vlast Nezavisne države Hrvatske čiji je jedan od državnih ciljeva bio: istrijebiti sve Srbe, kao i Jevreje, iz prostora na kojem je bila uspostavljena ustaška vlast. Visočki Ilići su podijelili sudbinu svog plemena, čak, kroz sopstvenu sudbinu i jače akcentirali sveopća stradanja. Ustaška deviza bila je precizna: trećinu Srba istrijebiti, trećinu pokrstiti i trećinu protjerati. Visočki Ilići su se našli u trećoj skupini: morali su napustiti ogromno imanje stečeno kroz nekoliko generacija i zaputiti se u neizvjesnost.
Put ih je vodio u Srbiju, u izbjeglištvo, pod takođe neku vrstu kvislinške vlasti. Na cilju ih je čekala krajnja neimaština, zlopaćene po tijesnim i tjeskobnim stanovima sa jednim ili dva sobička, glad ponižavanja. I opet: njihova je sudbina bila ogledalo u kojim se ogledalo sveopće ljudsko stradanje.
Kroz sudbinu porodice Ilić mi zorno doživljavamo sve ono što je doživljavalo srpsko pleme u svojoj ukupnosti. Stoga monografija Pavla Ilića o porodičnom stablu Ilića jeste poziv za nezaborav!» (Iz Pogovora Knjiga metafora nezaborava Vojislava Vujanovića, str.265-266).
