U sljedećoj epizodi četničke serije ‘Ravna gora’ tematizira se ‘oslobađanje Prozora 1942’

Kako saznajemo preko jednog slobodarskog srbijanskog bloga, sljedeća epizoda serije ‘Ravna gora’, koja se prikazuje nedjeljom od 20:10 na Radioteleviziji Republike Srpske i na Radioteleviziji Srbije, bit će između ostaloga obilježena izjavom ‘Đenerale, Prozor je oslobođen!’. ‘Ravna gora’ je revizionistička serija u kojoj se četnici prikazuju kao fini ljudi koji su se borili protiv fašizma i komunizma.

S obzirom da na našim prostorima ne prestaje negiranje zločina i genocida, dužnost nam je – koliko god ta tema bila mučna – ponovno govoriti o stvarima preko kojih gaze, između ostalih, i tvorci ove skandalozne serije. Temom četničkog zločina u prozorskom kraju u listopadu 1942. opširno smo se bavili i na stranicama ovoga portala.

Na hrvatskoj, bosanskoj i srpsko-hrvatskoj wikipediji stoji članak koji približno vjerno opisuje tadašnja dešavanja. Evo jednog njegovog dijela:

Pokolj u Prozoru 1942. godine je bio ratni zločin nad civilnim stanovništvom oblasti Prozora koji su počinili Mihailovićevi četnicipod komandom Italijana tokom Operacije Alfa u drugom svetskom ratu.

Masovni pokolji u oblasti Prozora i Rame praćeni su paljenjem sela i pljačkom pokretne imovine.

Četničke i okupatorske snage su tokom Operacije Alfa vršile su teror nad lokalnim stanovništvom zbog podrške partizanima. Iako su partizani pri povlačenju upozorili meštane da beže, mnogi od njih nisu hteli bežati jer nisu ništa krivi. O nastalom teroru major Petar Baćović izvestio je Mihailovićev štab depešama od 10. i 23. oktobra 1942. On navodi da je “popaljeno 15 katoličkih sela” i “zaklano preko 2.000 šokaca i muslimana. Većinom ustaše ili komunisti”. Četnici iz okoline Gacka pri pohodu na Prozor u Drežnici zaklali su oko sto lica muslimanske veroispovesti.

cetnik011

Milorad Popović, četnički komandant Nevesinjskog korpusa u društvu talijanskog oficira. Prozor, listopad 1942, operacija “ALFA”

O masakru je izvestio i italijanski kapetan Vigiac u svom izveštaju načelniku Obaveštajnog odeljenja talijanskog 6. armijskog korpusa majonu Angelu de Mateisu od 18. oktobra 1942:

„Brigada Gacko pod komandom potporučnika Festini potpomognutog od srpskog poručnika Popović Miloradadobila je naređenje da se sjedini sa brigadom Bileće, pod komandom poručnika Ogrizen, potpomognut od srpskog oficira Kureš Miloša.Čitava zona uzduž maršrute odavno je pod okupacijom partizana; domaćini su dobrim delom pobegli i tako dokazali da se civilno stanovništvo sa njima saživelo; zato su sela i kuće potpuno uništene.Od 6. do 10. oktobra nađeno je preko 700 mrtvih među borcima i stanovništvom raznih sela koji su davali otpor. (…) Izdržavajući svakovrsne teškoće i napore, na vrlo teškom terenu, antikomunističke kolone doline Drežnice, vođene od italijanskih oficira i podoficira dale su dokaze i ovoga puta njihove izdržljivosti, njihovog poleta, njihove agresivnosti i njihove saradnje sa italijanskom vojskom u borbi protiv zajedničkog neprijatelja: komunista.“

Novinar Hamid Manov prošle godine pisao je za Dnevni avaz (slično možete pronaći na linku Ljubo Lucić: Četnički pokolj u Rami listopada 1942.): Kada su partizani u septembru te godine napustili Prozor, ostao je nedužni narod nad kojim su četnici iskalili svoj zločinački bijes. U svega nekoliko dana zaklano je 855 ljudi, brojna sela su potpuno spaljena. Opljačkani su stoka, zlato i novac.

Šaban Manov imao je osam godina kada je zaklan njegov otac Muharem. Sjećanja su, kaže, i danas živa.

– Na Paljike je došla prethodnica i rekli su da su oni kraljevska vojska i da se nikome ništa neće dogoditi. Ali, sutradan su došli drugi i počelo je klanje. Moga oca preklali su iza vrata, da bi duže umirao u mukama. Našli smo ga nakon 20 dana ucrvanog pored rake koju je pokušao iskopati rukama – priča Šaban Manov.

On dodaje da je njegova majka Habiba, rodom iz Blagaja, prepoznala četničkog komandanta, bivšeg komšiju Spasu Skočajića i molila ga da ubije i nju i troje djece. Odbio je to riječima da će djecu ostaviti da bi imali šta klati kada drugi put dođu.

cetnici022

Četnici iz Bileće (Hercegovina) prije napada na Prozor, operacija “ALFA”, listopad 1942.

U Kovačevom Polju četnici su zaklali 44 muškarca, od čega 34 na jednom mjestu. Naza Šušak izgubila je tada oca i brata.

– Uvečer su održali zbor i popisali muškarce rekavši da će ujutro biti prozivka pa, ako neko bude falio, kuća i čeljad će mu biti spaljeni. Svi su ujutro došli pred mekteb. Povezali su ih jednim užetom i odveli na Osridak. Doveli su i seoskog kneza, nekog Jurića, i naredili mu da i on kolje te da će ga pustiti. Kad su svi poklani, dvojica su i kneza povalili, zaklali i bacili na kamaru leševa – kazuje s tugom na licu Naza.

Tada njen budući suprug Selim sve je to s komšijom Jurom posmatrao iz gomile. Nazinom ocu Omeru odsjekli su glavu i bacili u rakite, a Redži Tabaku su iščupali jezik. Brata Muhu od 14 godina ubio je četnik iz pištolja dok je čuvao krave.

– Mi smo pred potop iskopali kosti, napunili smo 13 vreća i sve ih pokopali u zajedničku grobnicu u groblju – kaže Naza Šušak.

U nekim ramskim selima četnici su poklali sve odrasle muškarce s ciljem da selo ostane bez poroda. Tako je zaklano 26 muškaraca s prezimenom Bošnjak, 20 Pavličevića, po 15 Jurića i Markešića, 13 Grbeša, po 12 Bećirevića, Barabana i Rotima, po 11 Zečića, Osmića i Konjarića, po 10 Zeca i Zajmovića… U Proslapu je zaklano 109 osoba, u Orašcu i Rumbocima po 98.

Skoro sva sela kroz koja je prošla “kraljevska garda” razularenih četničkih krvnika potpuno su spaljena. U Kopčićima je pošteđena samo škola i džamija, u Varvari je od 104 objekta spaljeno 94, a u Rumbocima su spaljene 294 zgrade. Bilo je sela u kojima nijedna kuća, štala ili drugi objekt nisu ostali čitavi. Dolazila je zima, a najveći broj porodica u prozorskom kotaru ostao je bez hranilaca, kuća, hrane i stoke, koju su četnici potjerali sa sobom na povratku u Hercegovinu.

Klanje, paljevinu i pljačku pratila su i silovanja žena. U Varvari je komandir Krsto Miličević javno, uz veselje i odobravanje četnika, silovao jednu mladu djevojku, a nakon što su to uradila još dvojica, zaklali su je. U Rumbocima su četnici iz mase izdvojili nekoliko djevojaka i žena i cijelu noć se nad njima iživljavali, a u Dugama su Munira i Ajša Dautbegović skočile u smrt sa oko 20 metara visokog vodopada Buk bježeći od silovatelja.

Kao svjedok optužbe na suđenju Draži Mihailoviću 1946. godine u Beogradu pojavio se Ilko Franjušić iz Ripaca. Njemu je četnik prerezao grkljan i ranio ga u ruku, ali je uspio da pobjegne i preživi. Svjedočio je da je mjera za klanje bila italijanska puška i svako onaj ko je bio za dlaku viši od puške, ostao je bez glave.

cetnici033

Hercegovački četnici pale selo, listopad 1942. [Fotografije iz kolekcije fra Tomislava Brkovića]

U listopadu 2012. u Prozoru je organizirana tribina na kojoj se izlagalo o četničkom pokolju u ramskom kraju. Na sljedećim linkovima nalaze se izlaganja Stjepana Lovrića i Ive Goldsteina:

Stjepan Lovrić: Četnički zločin u Rami 1942.

Prof. dr. Ivo Goldstein | Četnički zločin u Rami u listopadu 1942. godine (I dio)

Prof. dr. Ivo Goldstein | Četnički zločin u Rami u listopadu 1942. godine (II dio)

Prof. dr. Ivo Goldstein | Četnički zločin u Rami u listopadu 1942. godine (III dio)

Također bi koristan bio tekst Čaš historije za ponavljače – četnički pokret, u kojem se četništvo tematizira iz malo šireg konteksta.

prometej.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close