U petak 22 godine od Bitke za Sarajevo

U petak, 2. maja  navršavaju se 22 godine od Bitke za Sarajevo, poznatije kao Bitka za Predsjedništvo RBiH, po mnogima ključnog događaja s početka agresije, koji je umnogome odredio sudbinu tadašnje međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Drugog maja 1992. godine, dana koji se duboko urezao u pamćenje građana glavnog grada BiH, osujećen je pokušaj tadašnje Vojske SRJ da ovlada zgradom Predsjedništva RBiH, simbolom državnosti, te presječe grad Sarajevo, što bi, najvjerovatnije onemogućilo njegovu odbranu, te time najneposrednije ugrozilo opstanak države BiH.

Odsudne borbe vođene su stotinjak metara dalje, na Skenderiji, i samo zahvaljujući herojstvu i nesebičnoj požrtvovanosti bh. branitelja, spremnih da se vlastitim tijelima suprotstave agresorskim tenkovima, toga dana je odbranjeno Sarajevo, a prema ocjenama analitičara, i suverenost, cjelovitost i neovisnost države Bosne i Hercegovine.

Jedan od sudionika bitke 2. maja bio je komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH Dragan Vikić koji za Agenciju FENA ističe da se taj dan može označiti kao dan “D” za odbranu glavnog grada BiH, koji je bio napadnut iz više pravaca izvana, te ugrožen iznutra s obzirom na vojne efektive stacionirane u kasarnama bivše JNA u samom gradu.

Po njegovim riječima, neprijateljski napad, u kojem su uz artiljerijsko i pješadijsko naoružanje korištena i oklopna vozila, zaustavljen je zahvaljujući protuoklopnim sredstvima izvučenim u akciji “Pretis”, te sredstvima iz tadašnje baze u Krteljima kod Ilidže, gdje je bila smještena baza Specijalne jedinice tadašnjeg Republičkog MUP-a BiH.

Vikić, prvi ratni komandant “Bosninih specijalaca”, pojašnjava, nadalje, da su uspješan tok spašavanja Sarajeva u značajnoj mjeri odredile aktivnosti koje su prethodile “sudaru s agresorom”, a, među ostalim, i posjedovanje informacija/ obavještajnih podataka o planovima neprijatelja za presjecanje grada i vremenu napada, kao i zapljena kompletne dokumentacije paravojnih formacija tadašnjeg SDS-a za svih deset sarajevskih općina.

Sarajevskog dana “D” prisjetio se i tadašnji zamjenik komandanta Štaba Teritorijalne odbrane RBiH, penzionirani general Jovan Divjak koji je Feni kazao da je tog dana izvojevana prva i najveća pobjeda, te da je to najznačajniji dan u odbrani i očuvanju Sarajeva.

Podsjetio je da je to bio prvi otvoreni pokušaj  neprijateljskih snaga – vojske, podržane snagama tadašnjeg SDS-a i policije srpske republike BiH da u potpunosti ovladaju Gradom, a koristeći odsustvo prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića, koji je tada prisustvovao mirovnim pregovorima u Lisabonu.

General Divjak je naveo kako je pokušaj ovladavanja Gradom, počeo je u jutarnjim satima artiljerijskom pripremom koja je trajala negdje do 10.00 sati, a potom su krenuli s oklopno-mehanizovanim jedinicama, koje su uspješno zaustavljene djelovanjem branilaca, odnosno njihovih protuoklopnih grupa.

Prvi ratni komandant Štaba Teritorijalne odbrane RBiH, penzionirani general Hasan Efendić je, prisjećajući se dešavanja 2. maja, također, ocijenio da se radilo o ključnom danu za odbranu Sarajeva, danu u kojem je zorno demonstrirana snaga i odlučnost probosanski, patriotski orijentiranih bh. građana, spremnih da podnesu najveće žrtve u odbrani neovisnosti, i cjelovitosti BiH.

Podsjetio je da su neprijateljske snage nastupale u tri kolone u pravcu zgrade Predsjedništva u centru grada, te da su dijelovi njihovih jedinica došli do Skenderije gdje je došlo do najžešćeg okršaja u kojem su zapaljeni tramvaj i jedan kamion te uništeno agresorsko oklopno vozilo…

General Efendić je Feni kazao da je 2. maj dvostruko značajan – prvo što je neprijatelj do nogu potučen, a s druge strane je to bio moralni poticaj i ohrabrenje pripadnicima bh. odbrambenih snaga, “jer je ta bitka pokazala da, ne samo da mogu da se nose s neprijateljskim snagama, nego da mogu i da pobjeđuju, što je imalo veilog odjeka u jedinicama branilaca širom BiH”.

Kako je poznato, legalne oružane snage RBiH ranije su donijele naredbu o zabrani kretanja kolonama vojnih vozila, izuzev sanitetu i hitnoj pomoći, a uspjesi ostvareni 2. maja omogućili su oslobađanje predsjednika Izetbegovića, koji je zarobljen na sarajevskom aerodromu po povratku iz Lisabona, te spriječen državni udar u režiji Miloševićevog režima.

Zahvaljujući blagovremenoj intervenciji branilaca Sarajeva, neprijateljski tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu.

Istog dana, paralelno sa napadom na zgradu Predsjedništva, potpuno je spaljena zgrada Glavne pošte, odnosno uništeno je jezgro telekomunikacijskog sistema i time prekinuta svaka veza Sarajeva sa ostatkom svijeta.

Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod blokadom, bez hrane, struje i vode, a grad je bio svakodnevno granatiran 1.460 dana, tokom jedne od najdužih opsada u historiji ratovanja.

FENA

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close