DOBITNIK ODLIČJA “RED ANTE STARČEVIĆA” NAMJERIO SE NA NAJBROJNIJI NAROD
“Radikalizacija” Bošnjaka je, naprosto, mantra kojom se najbrojniji stanovnici ove države anestetiziraju.
Visoki predstavnik Christian Schmidt u recentnom intervjuu Oslobođenju izrazi zabrinutost zbog “radikaliziranja Bošnjaka”.
“ptužbe o kojima je riječ dolaze sa bošnjačkog desnog spektra. Brine li Vas radikalizacija Bošnjaka? I od koga očekujete da na nju reagira?” upitali su iz Oslobođenja.
“Da, zaista me brine.
Svjestan sam da su Bošnjaci u Bosni i Hercegovini doživjeli i preživjeli toliko toga i propatili mnogo. I meni je uredu da se lako postavljaju određena pitanja. Ali baš zbog toga mi, ovdje, kao i svi oni koji stoje iza Dejtonskog sporazuma, moramo reći da nema ništa tajno u tom ugovoru.
Bošnjaci imaju izuzetno važnu ulogu i ja sam tu da im pružim garanciju, svima zapravo, da svako može živjeti onako kako zamišlja i želi.
Treba strpljivo razgovarati o svemu.
Čuo sam i jako mnogo razumnih glasova.
Ne želim nekoga isticati, ali moram reći da razgovori sa reisul-ulemom dr. Kavazovićem i stvari koje on govori ulijevaju nadu i ohrabrujući su.
Možemo imati različita mišljenja, ali uvijek prevladava osnovni cilj da ljudi mogu u miru normalno živjeti. To mišljenje dijelim sa reisul-ulemom”, odgovorio je Schmidt, piše Politički.ba.
Nije elaborirao kako se to “Bošnjaci radikaliziraju”.
Gdje su razbijene glave bošnjačkog “radikalizma”?
Gdje su ruševine “bošnjačkog radikalizma”?
NEMA IH!
“Radikalizacija” Bošnjaka je, naprosto, mantra kojom se najbrojniji stanovnici ove države anestetiziraju.
I da im se ne udovolji i u najosnovnijim zahtjevima.
Schmidt će u spomenutom razgovoru pohvaliti reisul-ulemu Kavazovića.
A istovremeno će ga u pripremljenom izvještaju Vijeću sigurnosti brutalno prozvati.
Da je to uradio nekom od kardinala ili patrijarhu, sve bi gorjelo!
Naprosto, radikalizam kod drugih se podrazumijeva. Kod Bošnjaka je to opasno.
I bilo bi opasno da se Bošnjaci odista radikaliziraju.
No, to je nemoguće.
Ni u najgorim vremenima dvostruke agresije, ali i dubokih trvenja unutar bošnjačkog naroda 1993.-1994. godine, radikalizma nije bilo.
Incidenti koji su se dešavali najčešće su bili sankcionirani u skladu sa zakonom. Na drugim stranama se zločini i dalje ne priznaju a i pred međunarodnim sudovima presuđeni zločinci glorificiraju.
Ovaj narod je svjestan da im se radikalizacija nikako ne isplati. Njome bi se išlo naruku neprijateljima Bosne i Hercegovine.
U potonjim reakcijama bh. političara, neki su optužili Schmidta da nastoji potpiriti radikaliziranje Bošnjaka. Možda on to stvarno i radi. Ali mu ne polazi za rukom.
Kada je Dragan Čović zaprijetio da će napraviti “pobunu na jugu”, svi međunarodni zvaničnici su mu pohrlili na noge.
Rezultat su opetovane Schmidtove intervencije.
Milorad Dodik je sve radikalniji. I to se u stranim krugovima “podrazumijeva”.
Šta ćete, to je Dodik, sve nehajnije će reći stranci.
Kada se Bošnjaci pobune zbog konstantne nepravde, vrijeđanja, omalovažavanja… upozore na sistemsku dehumanizaciju, kao pripremu novog pogroma nad tim narodom, onda im se podmeće kukavičije jaje “radikalizma”.
Kada zatraže poštivanje zakona, najavi im se selektivna pravda. U kojoj su samo oni krivci, korumpirani, kriminalizirani…
Modus operandi bošnjačke i bosanskohercegovačke politike je bio i ostao stalno popuštanje, kompromis, smirenost… sve ne bi li se održavao mir i država kako – tako gradila.
Zadnjih skoro 20 godina država se razgrađuje.
Susjedi i komšije pojačavaju napade na temelje državnosti Bosne i Hercegovine. Sve se otvorenije govori o paternalističkom i kolonizatorskom odnosu prema i u Bosni i Hercegovini.
Bošnjačko i bosanskohercegovačko gunđanje nastoji se uništiti optužbama da se “radikaliziramo”.
Vrhunac tog i takvog našeg “radikalizma” su oštri postovi na društvenim mrežama. Koje većina najčešće jednostavno ignorira! To se ne prima i autori su sve usamljeniji.
Dok se bošnjacima i bosanskohercegovačkim patriotama inputira radikalizam, u Francuskoj na primjer, “gori država”!
Desetine hiljada ljudi protestira, napadaju svim silama policiju, tuku se sa snagama reda, stotine je uhapšenih, desetine povrijeđenih… A Fracnuska je, naravno, uređena i demokratska država. I niko normalan neće reći – “eto, Francuzi se radikaliziraju”.
U Bosni i Hercegovini su takve scene nezamislive.
I to toliko da su čak i one čuvene proteste prije 10-ak godina morali organizirati Zapadnjaci. Znamo i koji.
I znamo kako je sve to završeno.
Opravdano nezadovoljstvo rastućeg broja ljudi u Bosni i Hercegovini se ne smije ignorirati.
Bosanci i Hercegovci i Bošnjaci se ne podrazumijevaju!
