Vjerske zajednice u BiH protiv nacionalne zloupotrebe religija

Uloga vjerskih zajednica u procesu pomirenja i suočavanju s prošlošću ni danas nije jasno definisana. Prema mišljenju mnogih, međuetničke napetosti koje su kulminirale ratnim sukobima bile su potencirane i religioznim nabojem. Ipak, svjedoci smo da danas, gotovo dvadeset godina nakon rata, iz vrhova vjerskih zajednica upozoravaju na neprihvatljivu nacionalnu zloupotrebu religija, jer žele obnoviti narušene nacionalne odnose u bh. društvu.

Negiranje genocida, negiranje zločina nad civlima, nedozvoljavanje porodicama žrtava da posjete mjesta stradanja njihovih najmilijih i napadi na vjerske objekte, svakodnevnica su u Bosni i Hercegovini i nakon dvadeset godina od rata. Pojedini političari se ne libe da, na konto svoje popularnosti, na određen način šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost. U Međureligijskom vijeću BiH osuđuju takvu praksu. Predsjednik Međureligijskog vijeća BiH i zamjenik reisu-l-uleme u BiH Husein ef. Smajić:

„Nije normalno u XXI stoljeću da se od bilo koga onemogućava da ljudi posjete ono mjesto gdje su njihovi roditelji, braća ubijeni. Nažalost, i dan danas mnogi političari, naravno, to su u prvom redu vrlo neodgovorni ljudi, pokušavaju da se to onemogući.“

Zbog ovakvog stanja, nacionalne podjele su sve dublje. A žrtve rata u ovakvim okolnostima postaju dio dnevnopolitičke zloupotrebe, kaže sarajevski parohVanja Jovanović.

„Kada kažem pojam žrtva, prvo što mi pada na pamet, iako je to jako ružno, je zloupotreba. Na našim prostorima žrtve, bez obzira na ime, prezime, religiju i naciju, imam osjećaj kao da su nekakve monete, kao novac s kojim treba da se nešto kupi – prostor, politika, glasačko tijelo.“

Teško je graditi pomirenje u društvu kakvo je bosanskohercegovačko, kaže kardinal Vinko Puljić. Puno je primjera koji dokazuju tu tvrdnju.

„Teško je graditi pomirenje, ako su za jedne junaci, a za druge su ti isti zločinci. Isto tako, oni koji su osuđeni – jedni će slaviti, a drugi će stalno graditi mržnju protiv onih osuđenih. Tu moramo imati onda jedno drugo pravilo, koje je vrlo važno, a to je: ono što ne želim da meni drugi čini, ne smijem ni ja drugome. E to je ono: jednaka prava. Ne da je meni dozvoljeno, a njemu nije. Tad ne možemo vratiti povjerenje.“

Kako onda doći do pomirenja među narodima i suočavanja sa prošlošću? Vjerske zajednice su, kako kaže paroh Vanja Jovanović,  u proteklih dvadeset godina tretirane kao nevladine organizacije.

„Iz mog iskustva, ja vidim da nas, Crkve i vjerske zajednice, ustvari često shvataju i prihvataju kao nevladine organizacije ili kao nekakve institucije koje bi trebale gasiti požar koji započinje država. Rješavanje pitanja boli bilo gdje, pa i na ovom prostoru, nije projekat koji može da traje šest mjeseci, godinu dana ili dvije godine, pa da mi nešto postignemo. Rješavanje pitanja boli je lični susret sa vrlo konkretnim čovjekom.“

Uloga vjerskih zajednica u procesu pomirenja ni nakon dvije decenije nije jasna. U tom procesu, vjerske zajednice su zapravo pioniori, kaže nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

„Zašto? Zato što je prošlo stoljeće na ovim prostorima bilo vrlo krvavo. Nijedan rat koji se dogodio nije nikada onako studiozno analiziran. Redovno je samo politički upotrebljavan. I jasno da nisu nikada ratne rane izliječene, počevši od Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata do ovog posljednjeg. Zato se stvaraju mitologije i ideologije. Nije lako rane zaliječiti. Zato je prevažan put dijaloga i on nema alternative“, smatra naš sagovornik.

Od rata naovamo, mnogi su nudili različite recepte i rješenja, kako bi narodi u Bosni i Hercegovini došli do pomirenja i kako bi se suočili sa prošlošću, te tako došli do istine. Ali niko nije ponudio pravo rješenje, kaže predsjednik Jevrejske zajednice Jakob Finci.

„Recepata i preporuka ima mnogo. Neki podsjećaju na onaj vic kada je tako ljekar probao nekoliko lijekova, pa je na kraju pacijent podlegao, a on žalosno konstatovao: ‘Šteta, a imao sam još toliko toga da isprobam’. Na nama se svašta isprobavalo za ovih skoro dvadeset godina, ali očito rezultatima niko nije zadovoljan”, kaže Finci, te zaključuje:

“Možda je upravo sada i čas da se okrenemo nečem drugom, pokušamo da popravimo međuetničke i međuljudske odnose formiranjem Komisije za istinu i pomirenje. Ona nam može pomoći da se suočimo sa svojom prošlošću, na otvoren način, pa makar on bio bolan, da se suočimo sa prošlošću, da je prihvatimo i da iz nje shvatimo koje greške ne smijemo ponoviti u budućnosti koja je pred nama.“

RSE – Aida Đugum