Na sjednici Općinskog vijeća Stari Grad Sarajevo izglasano je da most kod Vijećnice dobije ime po Mustafi Mujezinoviću, bivšem načelniku, federalnom premijeru i ambasadoru.
Čast Mujezinoviću, i na stranu most kao most. Problem je naime u nečemu drugom.
Ranije se u javnosti pominjalo da bi ovaj most mogao dobiti ime po akademiku, rahmetli Muhamedu Filipoviću. Ta inicijativa je propala i jedino što je u cijeloj toj epizodi donekle i dobro, i što je ta inicijativa propala, je to što bi takvo “ukazivanje časti” Muhamedu Filipoviću, bilo nedostatno, spram zasluga koje akademik Filipović ima.
O njima kao dilemi, suvišno je i govoriti, jer svakom razumnom jasan je naučni i intelektualni doprinos Muhameda Filipovića bosanskohercegovačkom društvu. Profesor Filipović zaslužuje da se po njegovom imenu zovu u najmanju ruku, nacionalni instituti – kada bi ih imali – ulice, trgovi i tome slično.
Ono što očito ovom društvu nije jasno jeste doprinos Muhameda Filipovića našoj nacionalnoj stvari, i kada govorimo o državi i kada govorimo o nacionalnoj afirmaciji. Činjenica da to našem društvu do kraja nije jasno, naša je nacionalna sramota.
Muhamed Filipović prije više od 50. godina, zajedno sa drugim tada muslimanskim intelektualcima, poveo intelektualnu i političku borbu za afirmaciju bošnjačke nacije i države Bosne i Heregovine.
Bez te borbe, u Dejtonskom Ustavu stajalo bi na mjestu Bošnjaka, ime “musliman” za pripadnika naše nacije, a što razumije se nije nacionalna odrednica, a pitanje je da li bi bilo ikakve države bilo, da nije bilo ljudi i intelektualnih veličina, poput profesora Filipovića.
Ako je suditi po našem ukupnom društvenom odnosu prema ljudima koji su dali ogroman doprinos u razvoju države i naroda, jasno je da naša nacionalna sramota, a i sramota Sarajeva, nije slučajna.
(Vijesti.ba)
