Piše: Amra Varatanović
Nešto je truhlo u pravosuđu BiH. Pokazali su to već rezultati ozbiljnih analiza, a posljednja takva je prezentirana prije nekoliko dana u institucijama Evropske unije koja dobrim dijelom i finansira bh. pravosuđe.
Kako je to u svom izvještaju zaključio nezavisni ekspert EU Reinhard Priebe koji je sa svojim timom vršio višemjesečnu analizu pravosudnog sistema u BiH, kazneni sistem u BiH ne procesuira u dovoljnoj mjeri teški kriminal i korupciju. U izvještaju se navodi da tužioci ne procesuiraju kriminal čak i kad imaju dokaze za to.
I upravo tu dolazimo do ključnog problema bh. pravosuđa. Neefikasna tužilaštva sa korumpiranim i kompromitiranim tužiocima potpomognuti spornim sudskim presudama. Tužioci koji i pored dokaza ne žele procesuirati optužene ili im nude sporazume o priznanju krivice.
Još pamtimo slučajeve u kojima su hapšeni sudije, tužioci, advokati, sudski službenici. Najčešće se u tim slučajevima „veće ribe“ izvuku postižući sporazum o priznanju krivice. Jedan takav primjer je vezan i za advokata Esada Hrvačića koji je 2017. godine priznao krivicu za nezakonito knjiženje nekretnina. Dobio je godinu dana zatvora, novčanu kaznu od 10.000 KM, 18 mjeseci zabrane bavljenja advokaturom i oduzimanje koristi od skoro 50.000 KM. Zbog vremena provedenog u pritvoru Hrvačić je zatvorsku kaznu zamijenio za novčanu. Za slobodu je platio 27.000 KM, ali niko nije pitao odakle taj novac. Da li potiče od počinjenja krivičnog djela za koje je osuđen. Država i sud u ovakvim su slučajevima licemjerni. Danas je Hrvačić slobodan čovjek. Istekla je i zabrana bavljenja advokaturom i nastavio je obavljati svoj posao.
Državno tužilaštvo i Sud BiH također imaju praksu sklapanja sporazuma o krivici i njihovo prihvatanje. Iako nigdje ne piše da Sud mora prihvatiti sporazum o krivici koje predloži Tužilaštvo kao po matrici se i slučajevi teškog kriminala završavaju na taj način.
U slučaju protiv Kemala Čauševića jedan od optuženih Sedinet Karić koji je i ranije osuđivan postigao je sporazum o priznanju krivice. Iako je priznao da je davao stotine hiljada maraka mita Čauševiću dok je bio na čelu Uprave za indirektno oporezivanje, Karić je za Tužilaštvo pa i za Sud BiH prihvaćen više kao saradnik nego optuženik. Moglo bi se reći skoro pa je imao povlašten položaj. Jer kako neko ko je ranije osuđivan, prizna da je davao mito, oštetio budžet BiH za milionske iznose, dobije godinu zatvora. Karić nije izdržavao zatvorsku kaznu jer je istu, shodno Krivičnom zakonu BiH koji to omogućava, zamijenio za 36.500 KM. Ni u ovom slučaju Sud BiH nije zanimalo kakav je novac Karić uplatio. Da li je legalno ili ilegalno stečen?
Da se Državno tužilaštvo nastavlja „proslavljati“ sa poklanjanjem slobode optuženima za teški kriminal pokazuje i slučaj presude Miroslavu Škobi i Ferdi Vukoji. Oni su bili optuženi zajedno sa još 23 osobe za više teških krivičnih djela, a u vezi organiziranog kriminala i krađe 200 automobila višemilionske vrijednosti. Slučaj poznatiji kao „Volan“ Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) radila je tri godine. Postavlja se pitanje da li je rad inspektora bio uzaludan u borbi sa automafijom.
Predmet „Volan“ vodi tužilac Džermin Pašić. Nezvanične su informacije da je Pašić viđan u Škobinom društvu izvan sudnice, da bi ubrzo uslijedio sporazum o priznanju krivice. Škobo je bio optužen za organizirani kriminal, pranje novca i iznudu.
U presudi koju je izrekao Sud BiH Škobo je osuđen na godinu dana zatvora u koju se uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od skoro dva mjeseca. Ako dan zatvorske kazne vrijedi 100 KM Škobo će za oko 30.000 KM kupiti svoju slobodu i biti slobodan da nastavi tamo gdje je stao prije Volana. Sud će mu oduzeti i oko 24.000 KM. Vukoje je također osuđen na godinu zatvora iako je bio optužen za organizirani kriminal, pranje novca i krijumčarenje. S obzirom da je u pritvoru već proveo pola godine, Vukoje će platiti svoju slobodu oko 18.000 KM. Ni u ovim slučajevima Sud BiH neće pitati odakle potiče novac.
Posebno su zanimljivi slučajevi gdje su u pitanju kazne zatvora od nekoliko mjeseci kao što je slučaj sa Asimom Omanićem, članom Nadzornog odbora Razvojne banke FBiH. Omanića je zajedno sa još dvije osobe Kantonalni sud u Zenici 2018. godine osudio za zloupotrebu položaja, zloupotrebu ovlasti u privrednom poslovanju na po šest mjeseci pritvora. Omanić se već raspituje za mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom.
Prema Krivičnom zakonu samo za krivična djela vezana za terorizam ne primjenjuje se mogućnost zamjene zatvorske kazne za novac.
I dok je zakon ostavio mogućnost da se zatvorska kazna do godine dana mijenja novčanom, ona skoro postaje pravilo, a ne izuzetak. Na takav način se šalje poruka da se kriminal isplati, pa čak i potiče od pravosudnih institucija.
Patria
