Turski napad na Siriju – Razni scenariji i realne mogućnosti
Brojna, ali uglavnom nepotvrđena izvješća u turskim medijima kažu da će turska vojska uskoro intervenirati u Siriji. Znakovita je i da na visokoj razini Turske, kao na primjer dužnosnici ministarstva vanjskih poslova, uključujući ministra Mevlüta Çavuşoğlua, ne negiraju te tvrdnje. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je na Twitteru osobno naglasio kako Turci neće dopustiti da terorističke organizacije iskoriste kaotično okruženje uz granicu s Turskom.
(altermainstreaminfo.com.hr)
Međutim, američka obavještajno-analitička agencija Stratfor navodi kako je mogućnost kopnene invazije na Siriju malo vjerojatna. Unatoč tome, vrijedi naglasiti rizike koji bi primorali Tursku u da se odlučiti za takvu akciju.
Mediji su bez konkretnih dokaza počeli širiti različite glasine o napadu Turske na Siriju, a prema nekim izvješćima bi turska vojska s 18 000 vojnika i uz znatnu zračnu potporu ušla 30 kilometara u dubinu sirijskog teritorija i osigurala područje od grada Jarabulusa na do Azaza, grada okupiranog od strane pobunjenika. Tom bi operacijom turska vojska zauzela područja trenutno pod kontrolom terorista takozvane “Islamske države”.
FOTO – Stratfor: Područje u Siriji koje bi prema medijskim napisima trebala zauzeti turska vojska
Tako bi turska vojska pokušala osigurati tampon zonu prema granici s Turskom, znatno oslabila ekstremističku skupinu, pružila pomoć sirijskim pobunjenicima i olakšala povrat sirijskih izbjeglica. Međutim, ovim bi potezom Turska drastično naglasila svoju ulogu u sirijskom sukobu i prema američkim obavještajnim analitičarima je mogućnost takvog scenarija malo vjerojatna.
Daleko vjerojatni scenarij uključuje dodatnu pojačanu podršku takozvanoj “Slobodnoj sirijskoj vojsci”, uključujući i podršku topništvom i zračnim napadima, ali uz izbjegavanje preosjetljive mogućnosti korištenja kopnenih snaga.
Gotovo sigurno je da će Turci ukinuti granične kontrole kako bi skupinama koje podržavaju pomogli u borbi protiv “Islamske države” i otvoriti dobavne pravce za militante koji se već nalaze na teritoriju Sirije. U tom scenariju bi se Turska navodno fokusirala na pomoć militantima takozvane “Slobodne sirijske vojske” u zauzimanju područja i prometnica kojima su povezana uporišta “Islamske države” i stvaranju takozvanih “prstenova” u prvom redu u pograničnim gradovima.
No, prije svega treba reći da razloge za razgovor o ovim scenarijima dobrim dijelom treba tražiti u unutarnjoj politici. Nije slučajno da se razgovori o agresivnim rizičnim opcijama i jednostranoj vojnoj intervenciji Turske protiv “Islamske države” u Siriji pojavljuju izravno nakon neodlučenih rezultata nedavnih parlamentarnih izbora u Turskoj. Vladajuća stranka AKP ovim može računati na mobilizaciju i reakciju biračkog tijela, osobito među nacionalističkim krilom stranke. Situacija u Turskoj je izrazito složena, te ako ne dođe do stvaranja koalicijske vlade, AKP ovom militantnom retorikom na ponovljenim izborima može zadobiti povjerenje radikalno desnog biračkog tijela u Turskoj.
Uz domaće političke motive, inozemna korist operacije u Siriji je jasna. Odlučnim udarom protiv “Islamske države” bi Turska znatno popravila odnose sa Sjedinjenim Državama i NATO savezom, koji su duže vremena ne mogu naći zajednički jezik s Ankarom o ovom problemu. Međutim, Washington nikada nije volio da njegovi saveznici donose jednostrane odluke i interveniraju po vlastitom izboru. Upravo zbog toga je delegacija američkog Kongresa posjetila Ankaru i to “kako bi razgovarali o zajedničkoj prijetnji”, prenosi Ekurd.net.
Izaslanstvo kojeg predvodi senator Tim Kaine je u početku bilo strogo čuvana tajna iz sigurnosnih razloga. Međutim, ured Tima Kainea je u ponedjeljak priopćio da izaslanstvo putuje u Tursku i da će se američki zakonodavci sastati s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. No, turska državna agencija Anadolu u svojim jutarnjim vijestima nije spomenula nikakav sastanak s Erdoganom.
Američko izaslanstvo, koje uključuje i senatore Kainea i Joea Donnellya, Tulsi Gabbard, Jima McGoverna, Stephena Lyncha, Briana Higginsa i Petera Welcha su prije Turske su posjetili irački Kurdistan, Kuvajt i Jordan. Iz popisa zemalja se vidi da Washington ne želi da nijedna zemlja vuče jednostrane poteze. Znakovito je da u delegaciji nisu bili poznati “jastrebovi” i ratni huškači John McCain i Lindsey Graham, što može značiti da su američki senatori imali zadaću gašenja požara, a ne raspirivanja strasti.
S druge strane, Turska bi u velikoj mjeri izbjegla stvaranje kompaktnog teritorija pod kontrolom kurdskih Jedinica narodne obrane (YPG), što je za službenu Ankaru problem ravan onome kojeg ima s “Islamskom državom”.
Razbijanjem utjecaja “Islamske države”, posebno u području između Jarabulusa i Azaza, uvelike će koristiti drugim pobunjeničkim islamističkim skupinama koje djeluju u pokrajini Aleppo i omogućiti im da preusmjere snage koje su angažirane u borbama protiv ISIL-a u borbu protiv vladinih snaga u Aleppu.
Unatoč svim scenarijima i mogućnostima potencijalne vojne operacije, jasno je da bilo kakva turska vojna kampanja u Siriji sa sobom nosi ogromne i višestruke rizike.
Na primjer, operacija kojom bi se osigurala tampon zona između Jarabulusa i Azaza dubine 30 km na sirijskom teritoriju, osim što bio napad na Siriju, istovremeno bio otvoreni napad na “Islamsku državu”.
Ovo specifično pogranično područje je od iznimne važnosti za ISIL i posljednja je značajna veza ove terorističke skupine preko koje može dobivati svježe snage, novac i oružje. Dakle, razumno je očekivati da će se ISIL grčevito boriti da obrani posljednji dobavni pravac kojeg ima s crnim tržištem, “nepoznatim” sponzorima i od kuda dobiva oružje i ljudstvo.
Turska vojska mora računati na ogromne žrtve u borbi protiv neprijatelja koji je izuzetno vješt u urbanim borbama i koji se koristi samoubilačkim napadima.
Od posebne važnost i ej istaći da će u tom slučaju ISIL odgovoriti s valom terorističkih napada unutar same Turske. Turska vlada vjerojatno nije do te mjere ugrožena aktivnostima ISIL-a da bi se suočila s takvim rizikom.
Osim toga, “Islamska država” je u međuvremenu razvila široku razgranatu ilegalnu mrežu u Turskoj koja služi za slanje ljudi i oružja u Siriju.
S obzirom na delikatnu političku i ekonomsku situacija u Turskoj, brojni i veliki teroristički napadi u turskim gradovima bi mogli imati značajan destabilizirajući učinak po cijelu zemlju.
Nije samo odgovor “Islamske države” na vojnu intervenciju ono što treba brinuti Ankaru. Opće nije jasno kako bi reagirala sirijska vlada na ovu operaciju, čak i ako uzmemo u obzir na nema kontrolu nad ovim područjem.
Damask je već ljut zbog podrške koju Turska pruža drugim islamističkim skupinama protiv koji se sirijska vojska bori na sjeveru. Sirija bi bilo lako mogla odgovoriti zračnim udarima i korištenjem balističkih projektila protiv turskih snaga koje bi prešle granicu.
Iako ovi udarima možda ne bi omela tursku operaciju, sirijski odgovor bi podigao ulog u ionako opasnom sukobu i mogao uvući druge turske saveznike još dublje uvući u sirijski rat.
Iran i Rusija, koji još uvijek snažno podržavaju sirijsku vladu, također ne bi bili zadovoljni izravnim turskim uplitanjem u sirijski sukob.
Turska održava znatne gospodarske veze s Iranom i Rusijom i te bi zemlje, ako odluči intervenirati u Siriji, ekonomski mogle kazniti Tursku. Govoreći o izvješćima o predstojećoj turskoj vojnoj intervenciji operacije, iranski veleposlanik u Turskoj je izjavio kako bi Ankaru time uništila i posljednju priliku za mirno rješenje krize u Siriji.
Neke ekstremističke skupine, kao što je Al Nusra Front, predstavlja dodatni rizik za Tursku. Neke pobunjeničke koje još uvijek ratuju pod zastavom “Slobodne sirijske vojske” pozdravljaju mogući angažman Turske i napad turske vojske na ISIL, ali zato druge skupine i sam vrh Al Nusra Fronta, te zapovjednici i borci ove islamističke terorističke skupine, ne žele zauzeti jasan stav o ovom pitanju.
Lako je zaključiti da bi se u određenom trenutku turski vojnici mogli naći u sukobu s više moćnih islamističkih skupina u Siriji.
Postoje i određena izvješća da je, unatoč političkoj volji da se krene u napad, turska vojska još uvijek neodlučna po pitanju operacije u Siriji.
Turska vojska je u potpunosti sposobna za ispunjavanje ove misije, ali je razumljivo da zapovjednici ovako važnu operaciju ne žele pokrenuti bez jasnog mandata, pogotovo s obzirom na neizvjesnu političku klimu zbog neodlučenih parlamentarnih izbora.
Zapovijed za pokretanje napada bi u bilo kojem trenutku mogla opozvati novoformirana vlada. Zbog nedostatka koordinacije i svrhe je primjetan nedostatak jake motivacije u redovima turske vojske.
Treba spomenuti da uz sve te rizike postoji i strah od reakcije Kurda. Turska je jasno rekla da neće tolerirati uspostavu neovisne kurdske države u Siriji i zbog toga postoje napetosti s političkim i vojnim krilom sirijskih Kurda (PYD/YPG).
Međutim, kako navode mediji, spomenutom operacijom bi se u velikoj mjeri ignorirali Kurdi. Operacije vi se odvijale u području gdje nisu prisutne kurdske snage, ali treba napomenuti da bi ova operacija spriječila bilo kakvu mogućnost budućeg teritorijalnog povezivanja kurdskih enklava Afrin i Kobani, što znači da YPG možda i ne bi mirno promatrao tursku invaziju.
Kako navodi Stratfor, iako se čini da je ovo najpogodniji trenutak za napad Turske na Siriju, vojna operacija tog tipa je daleko od realnosti. Podizanje napetosti oko moguće vojne intervencije može biti politički manevar aktualne vlasti koja uoči prijevremenih izbora želi osigurati dodatne glasove iz drugih stranaka.
No, ako se Turska ipak odluči na taj korak, onda će se morati suočiti s raznolikim posljedicama u zemlji i inozemstvu.
Turska vojska za ulazak u Siriju treba zeleno svjetlo NATO saveza
S druge strane se oglasio i lider sirijskih Kurda, Salih Muslim, koji je zaKurdpress izjavio da Turska za obavljanje bilo kakvih mogućih vojnih operacija u sjevernoj Siriji treba dopuštenje od strane NATO saveza.
Čelnik sirijskih Kurda je izjavio kako je razgovarao s brojnim liderima moćnih svjetskih država i svi su zabrinuti zbog moguće turske operacije sjevernoj Siriji, dodajući da tursko-sirijska granica ujedno i granica NATO saveza i da je stoga NATO taj koji se treba izjasniti o eventualnoj operaciji.
Ako Turska jednostrano odluči ući u Siriju, onda druge zemlje mogu smatrati da je to dozvoljeno i slijedom toga će se mnogo toga promijeniti u regiji.
Israel National News također piše o nagađanjima o mogućoj turskoj intervenciji, ali navodi kako da je turski politički i vojni vrh na sastancima na najvišoj razini na kraju opovrgnuo takvu mogućnost.
Sama Turska je jučer tražile utorak da se prestane nagađati o planiranom napadu na Siriju, rekavši kako njene snage neće djelovati jednostrano, ali da imaju pravo na zaštitu svojih granica.
“Mnogi mjere sigurnosti naših granica tumače kao ‘Turska će ići u rat”, što baš i nije racionalno”, na tiskovnoj konferenciji u Ankari je rekao glasnogovornik predsjedničkog ureda Ibrahim Kalin.
“Zemlja imate prirodno pravo štititi svoje granice”, rekao je Kalin još jednom naglasio da Turska neće vući “jednostrane poteze” i da će u naporima za rješavanje sirijske krize nastaviti djelovati u suradnji s međunarodnom zajednicom.
Neki su mediji govorili kako bi turskih 18 000 vojnika trebalo ući čak 110 kilometara u sirijski teritorij i unutar susjedne zemlje stvoriti tampon zonu.
Turski sigurnosni vrhu je pod predsjedanjem turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u ponedjeljak održao sastanak, nakon kojega je objavljeno priopćenje koje se tiče nedavnih zbivanja u Siriji.
Međutim, priopćenje nijednom riječju ne spominje neposrednu vojnu intervenciju.
Ankara strahuje od jačanja sirijskih Kurda kojima se pridružilo skoro5000 boraca Kurdistanske radničke partije iz Turske. Pobjede sirijskih Kurda na sjeveru zemlje i pomoć koja im stiže iz PKK-a iz Turske su dodatno uznemirili turske dužnosnike koji tvrde da kurdske paravojne postrojbe žele spojiti sve tri enklave u jednu teritorijalnu cjelinu i tako stvoriti neovisnu kurdsku državu.
Ankara strahuje zbog rastućeg vojnog potencijala kurdskih snaga koje podražava oko 15 milijuna Kurda iz turskog Kurdistana.
Na konferenciji za tisak je glasnogovornik turskog predsjednika, Ibrahim Kalin, ponovno demantirao tvrdnje Kurda o dosluhu Turske s islamističkim ekstremistima, rekavši da Turska “nikada nije i nikada neće podržavati ni ISIL, niti bilo koju drugu terorističku skupinu”.
Unatoč negiranju turskih vlasti, nedavno su se pojavili brojni materijalni dokazi koji govore suprotno i dokazuju izravnu potporu turske vlade teroristima u Siriji.
Turska je zemlja koja vatreno zagovara svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i zemlja je koja je od početka rata primila više od 1,8 milijuna sirijskih izbjeglica. Više puta je Ankara pozivala na stvaranje sigurnosne zone unutar Sirije i na taj način zaštiti svoje granice, ali nikada nije dobila potporu zapadnih saveznika.
Važno je napomenuti da je lider glavne oporbene Republikanske narodne stranke (CHP), Kemal Kilicdaroglu, upozorio vladu “da poduzimanjem vojne akcije u Siriji ne uvlači Tursku u nevolje”, rekavši da će svi Turci “morati platiti visoku cijenu”.
No, premijer Ahmet Davutoglu je jučer odgovorio na Kilicdarogluu rekavši: “Ako neki ljudi pokušaju promijeniti kartu naših granica, mi ćemo reagirati. Nećemo dopustiti da Turska bude dovedena pred svršen čin.”
Iz svega navedenog se da zaključiti da će Turska i dalje pružati potporu “Sjevernom frontu”, ali pokretanje vojne kampanje na teritoriju Sirije je malo vjerojatno.
18 000 turskih vojnika, uz svu moguću potporu, jednom u Siriji bi naišli na takav otpor militanata “Islamske države”, ali i drugih aktera koji bi se tome suprotstavili. Pitanje je kako bi reagirali sirijski Kurdi, a neizbježan bi bio i odgovor sirijske vojske. Za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ne znači ništa kada ginu pripadnici raznih frakcija koji u Siriji ratuju za račun Turske, ali gubici u redovima turske vojske su nešto sasvim drugo. Kako piše Stratfor, turski vojni vrh nije sklon ovoj avanturi jer zemlja praktično i nema vlast koja bi joj dala mandat za izlazak izvan granica Turske.
Osim toga, mogući odgovor široko razgranate mreže ISIL-a terorističkim napadima u Turskoj je nešto što Erdogan i AKP nikako ne bi mogli objasniti Turskoj javnosti.
Sve u svemu, ispada da su Erdogan i Davutoglu zaigrali na kartu nekada davno nepobjedive vojske Osmanskog carstva samo kako bi na prijevremenim izborima uspjeli pridobiti povjerenje radikalne desnice i nacionalista i tako oformiti vladu s natpolovičnom većinom. Stoga sve medijske napise o napadu na Siriju kojim bi se obranila turska država i turski narod treba promatrati kao dio predizborne kampanje, a na bojištu oko Aleppa, Idliba i na sjeveru zemlje će uz tursku pomoć i za turski račun i dalje ginuti malobrojni sirijski pobunjenici i strani plaćenici.
