-TopSLIDEKulturaVisoko

Visoko: Grad koji se pod sadašnjim imenom spominje još 1355. godine

Arheološkim iskopavanjima dokazano je da je uža i šira dolina Visokog bila rano središte tadašnje države i njenih kraljeva. Mnoge povelje su napisane u Visokom i njegovoj okolini jer je tu bila vladarska rezidencija. Od 1334. godine se spominje naselje po imenu Bosna u koje su ulazili srednjovjekovni grad i utvrđenje Visoki, Podvisoki, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre.

Stari grad Visoki prvi put se spominje 1. septembra 1355. godine, iako se pretpostavlja da je sagrađen još mnogo ranije. Osmanlijskim osvajanjem Bosne biva porušen. Danas je stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visoki. Bilo je trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. Osim kraljevskog dvora u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca sa kojima su održavani dobri odnosi. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. stoljeća.

Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan. Mile su i sjedište franjevačke pokrajine – vikarije 1340. godine, dok je na ovom lokalitetu bio smješten i državni arhiv srednjovjekovne bosanske države, kao i zborno mjesto državnog sabora. Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj strani obale rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše.

Na području Moštra nalazio se jedan od najstarijih univerziteta u Evropi, gdje su se izučavale mnoge teme vezane za teologiju kao što su egzegeza, teozofija, kosmogonija, antropozofija, medicina, etika i sakramentologija. Bosanske arhive nisu očuvane ponajviše zahvaljujući protivnicima Bosanske crkve, naročito Vatikanu. O visokom učilištu u Moštru govore četiri historijska spisa potekla upravo od protivnika Bosanske države i crkve. U Moštrama se povremeno nalazio i kraljevski dvor u kojem su pisane povelje. Tako je 1323. godine ban Stjepan izdao povelju kneza Vukoslavu, a kasnije i kralj Tvrtko I 1381. izdaje povelju Hrvoju Vukčiću.

U Biskupićima je nađena ploča Kulina bana iz 1193. godine, kao i ostaci crkve, zatim staro groblje i temelji zgrada iz tog perioda, dok se za “rodni list” Bosne (povelja Kulina bana) ne zna tačno gdje je napisan, iako se pretpostavlja da je napisan negdje u ova četiri stolna kraljevska mjesta.

Dolaskom Osmanlija stvari se mijenjaju, pa Visoko počinje da poprima svoj oblik kao grad kakav je nastajao od 1463. godine. Osnivačem Visokog kao grada (Podvisoki i Visoki prestaju da se razvijaju) smatra se Ajas-beg (paša) koji je bio porijeklom iz Visokog, a prešao je na islam sa bogumilske vjere. Visočka nahija je obuhvatala današnje općine Visoko, Breza, Busovača, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Postupno i u Visokom su bogumili i katolici prelazili na islam, no uprkos tome stari Franjevački samostan je bio očuvan sve do 1524. godine kada biva srušen od strane turskih vlasti, ali vremenom i on je renoviran.

Na čelu visočke nahije nalazio se vojvoda, već od 1483. godine, koji je sa serdarom bio predstavnik vojno-administrativne vlasti. Serdar je bio zapovjednik svih janjičarskih formacija na ovom području. Sudsku vlast je vršio naib koji je imao svoje pomoćnike – sekretara i pozivara, a u donošenju odluka mu je pomagala porota od najuglednijih ljudi iz Visokog i okolnih mjesta.

Godine 1477. Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji. Prvom džamijom u Visokom se smatra Hadži Ibrahimova džamija u Perutac mahali. U tom periodu se Visoko razvija u administrativni centar nahije, središte trgovine i zanatstva, kao i kulturnog i duhovnog života. Visoko već tada poprima izgled gradskog naselja.

Grade se razni dućani (od kojih su neki i danas očuvani) i zanatske radnje, a u ovom periodu se prepoznaje kožno-prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire, po kojem je Visoko poznato i dan-danas.

U 1861. godini otvoren je put Visoko – Kiseljak. Godine 1870. gradi se veliki podzid uz rijeku, kaldrmiše prostor od Tabhane do mosta, i izgrađuje novi konak. Slabljenjem Osmanlijskog carstva dolazi do austrougarske okupacije 1878. godine kojoj se suprotstavlja manja Visočka milicija koja biva poražena te se tako završava preko 400 godina vladavine Osmanlijskog carstva na prostoru Visokog i visočke općine.

U prvim godinama austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljni razvoj grada, ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobraćajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja.

Među prvim objektima koji su bili izgrađeni u duhu onovremenog zapadnoevropskog graditeljstva bila je zgrada željezničke stanice, uz željeznički prugu, koja je izgrađena 1882. godine. Kasnije su podizane zgrade Kotarskog ureda i suda (sada zgrada Općine Visoko, 1895.), zgrada Franjevačke gimnazije sa crkvom (1899. – 1900.), zgrada tadašnje gradske Općine (sada Zavičajni muzej), zgrada Osnovne škole na Kraljevcu (današnja Osnovna škola “Kulin ban”, izgrađena 1889. godine). Zgrade su se većinom gradile u neomaurskom stilu i ublaženim varijantama neoklasicizma.

Visoko je tada imalo 752 kuće, a 467 je bilo na sprat. 1887. godine u Visokom je otvorena apoteka. U istom periodu razvija se i organizovana uprava, te je 1897. godine usvojen Statut gradskog poglavarstva, a na temelju njega donosi se Pravilnik o pijačnom radu. 1900. godine je otvorena Franjevačka gimnazija, a 1901. godine je završen prvi moderniji visočki vodovod.

visoko.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close