Tržište crnog zlata u BiH: Ko je ko na bh. tržištu nafte

Tržište naftom i naftnim derivatim u BiH privlači pažnju jedino u trenucima kada dođe do povećanja cijena goriva. Ali postoji čitav niz faktora koji su relevantni za razumijevanje ove oblasti. Raspodjela tržišta među glavnim distributerima, ovisnost o uvozu te geostrateški događaji su samo od nekih činjenica koje se moraju analizirati pri shvatanju ovog strateški važnog dijela ekonomije, piše Novo vrijeme.

Moderno shvaćanje pojma nafte i goriva počinje u 19. stoljeću sa razvojem efikasnih metoda prerade sirove nafte u kerozin. Heroji ove ere su ruska braća Dubinin, Abraham Pineo Gesner iz SAD-a te Ignacy Lukasiewicz koji je u rodnoj Poljskoj usavršio metodu rafiniranja nafte. Ova otkrića su se brzo proširila svijetom, tako da Carska Rusija gradi prvu modernu rusku rafineriju u Bakuu 1861. godine koja u tom periodu postaje jedna od najvećih na svijetu. Od tog perioda pa do danas, nafta postaje jedan od najbitnijih strateških faktora, ali pažnju koju danas ima je zavrijedila nakon naftnih kriza koje su se desile 1973. i 1979. godine.

OPEC, međunarodna organizacija koja okuplja jedne od najvećih proizvođaća nafte u svijetu, je smanjila proizvodnju 1973. kao odgovor na pomoć koju SAD pruža Izraelu u ratu protiv arapskih susjeda, a 1979. godine dolazi do krize usljed revolucije u Iranu. Nakon ovih događaja, desili su se tektonsi poremećaji na Bliskom Istoku i u sljedećih 30 godina politička mapa ovog regiona se drastično promijenila. Ali i pored toga, ovaj region i dalje ima najveće rezerve nafte u svijetu u iznosu većem od polovine zabilježenin globalnih rezervi. Događaji koji se odigravaju u ovom području imaju uticaja na sve zemlje, uključujući i BiH.

Ovisni o uvozu

BiH je zemlja ovisna o uvozu nafte i naftnih derivata. Države iz kojih naftni distributeri uvoze naftu i gorivo su u najvećom omjeru Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Mađarska, Italija i Slovenija te godišnja potrošnja nafte u BiH iznosi preko 1,3 miliona tona. Iako ne raspolaže vlastitim izvorima nafte, BiH ima dvjie rafinerije, rafineriju nafte u Bosanskom Brodu te rafineriju ulja u Modriči osnovanu 1954. godine a integrisanu sa rafinerijom Bosanski Brod 1960. godine.

Upravljanje i regulisanje tržišta nafte u BiH je najvećim dijelom pod ingerencijama entitetskog nivoa, odnosno Ministarstva trgovine u FBiH, te Ministarstva industrije, energetike i rudarstva u Republici Srpskoj. Sadašnji propisima se dopušta osnivanje kompanija za distribuciju nafte po važećim regulativama i BiH ima veliki broj ovakvih privrednih subjekata. Ali, ova mogućnost je stvorena i prije ratnih dešavanja 1992. godine, jer je Zakonom o samostalnom privređivanju u BiH (Sl. List SR BiH 26/89 i 29/90) stvorena pretpostavka za osnivanje privatnih benzinskih stanica.

Tako npr. 2009. godine je zabilježeno čak 880 benzinskih stanica, dok je komparacije radi, u zemljama regiona taj broj bio sljedeći: u Srbiji 1200 (na 2 puta više stanovnika), Makedoniji 192 (na 2 puta manje stanovnika, Hrvatskoj 580 (na oko 15% više stanovnika), Mađarskoj 967 (na 2,6 puta više stanovnika). Ovo je dovelo do usitnjavanja tržišta u BiH pri čemu su benzinske stanice locirane jako blizu jedna drugoj i došlo je do pojave neracionalnih investicija što je jednim dijelom uzrokovano i neregulisanim razvojnim i urbanističkim planovima. Ali će u budućnosti doći do neminovnog ukrupnjavanja tržišta na kojem će preživiti tek nekolicina velikih kompanija, a do ove pojave dolazi već sada.

Glavni igrači na tržištu

Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, u 2012. godini na području Federacije BiH uvezeno je 612.732 tone naftnih derivata što je za oko 4,13% manje nego u istom periodu prošle godine. Najveći uvoznici naftnih derivata na koje otpada oko 86% uvoza su: Holdina d.o.o. Sarajevo, Hifa-Oil d.o.o. Tešanj, Petrol BH Oil Comp. Sar. i Energopetrol, d.d. Sarajevo. Bitno je napomenuti da Hifa-Oil d.o.o tešanj, koja pripada Hifa Group, je jedina kompanija od četiri najveće koja je u 100% domaćem vlasništvu i kao takva predstavlja pozitivan primjer.

U isto vrijeme, u Republiku Srpsku je tokom 2012. godine nabavljeno iz Rafinerije Bosanski Brod ili drugog dobavljača iz RS 271.909 tona naftnih deriveta. Najviše je nabavljeno od Optima Group d.o.o. Banja Luka i to oko 90,53%, dok su ostale količine naftnih derivate nabavljene od firme Igmin MM, Reunion d.o.o. Banja Luka, Nestro Petrol itd. Ono što je primjetno u oba BiH entiteta jeste da dolazi do ukrupnjavanja naftnih distributera na tržištu te u budućnosti se može očekivati smanjeni broj poslovnih subjekata koji se bave poslovnom djelatnošću jer će isti ili izaći iz biznisa ili će biti preuzeti od strane vodećih kompanija.

Naftni distributeri u BiH su okupljeni u dvije asocijacije i to Udruženje prometnika naftnih derivata FBiH te Udruženje vlasnika benzinskih pumpi RS. Ove asocijacije, odnosno njeni predstavnici su među ključnim akterima kada je u pitanju određivanje cijena nafte i goriva u BiH. Prema trenutnom zakonodavstvu, odnosno Zakonu o naftnim derivatima u FBiH te Zakonu o nafti i derivatima nafte u RS-u, formiranje cijene se događa u skladu sa tržišnim uslovima. Faktori koji utiču na formiranje cijene su cijenu naftnih derivata na tržištu, devizni kurs, uvozne carine, troškovi primarnog skladištenja i distribucije, marža, posebni porezi i ostale utvrđeni prihodi proračuna. Upravo su cijene goriva u BiH izazvale najviše polemike posljednih godina kada su građani a i određene državne institucije negodovali da naftni distributeri rijetko smanjuju cijene kada dođe do pada cijene nafte na svjetskom tržištu, a brzo dižu cijene ukoliko dođe do rasta te iste cijene. Pored toga, FBiH je izgubila realnu mogućnost korekcije tržišnih cijena onog trenutka kada je prodat Energopetrol stavljajući tim potezom veliku moć u ruke privatnih kompanija.

Niske cijene, male plate

U izvještaju Centra za istraživačko novinarstvo se navodi da se marže koje naftni distributeri u BiH ostvaruju kreću u rasponu od 25 do 36 feninga po litri goriva, te da mnogi distributeri ne žele razgovarati o tome pravdajući se da je to poslovna tajna. U isto vrijeme, navodi se da njemačka kompanija za promet gorivom ARAL javno obznanjuje svoju maržu koja je 2007. godine iznosila 20 feninga po jednom litru benzina. Iako ova tema kreira žustre rasprave, bitno je napomenuti da privatne kompanije nisu nužno obavezne javnosti obznaniti svoje profitne marže sve dok je njihovo poslovanje u zakonskim okvirima. Pored toga, BiH ima jedne od najnižih cijena u regiji a i Evropi. Ovo dijelom može biti objašnjeno i činjenicom da je životni standard kao i prosječna plata u BiH jako niska te naftni distributeri ne mogu priuštiti veću maržu a da ne izazovu seriju kritika.

Ono što je posebno interesantno jeste to da je u većini prikazanih zemalja dizel jeftiniji od benzina. Time je BiH jedna od rijetkih zemalja u kojoj je cijena ove dvije vrste goriva otprilike izjednačena sa tendencijom da dizel često bude i skuplji od benzina. Ova činjenica dobiva i dodatnu dimenziju ako se uzme u obzir da je više od polovine uvezenog goriva otpada na Eurodizel i ovo je najprodavanija vrsta goriva.

Pored toga, prodajom nafte i naftnih derivata država naplaćuje putarinu od 15 feninga po jednom litru prodatog goriva. Kao i u slučaju cijena, ovaj iznos je među najnižim u Evropi. U praksi ovo znači da je BiH uskraćena za sredstva koja bi mogla dobiti i iskoristiti za održavanje puteva ako bi putarina podigla na nivo koji su postavile zemlje regiona. 2005. godine je tadašnji ministar komunikacija i transporta BiH Branko Dokić donio preporuku o povećanju putarina ali su entitetske vlade odbile to implementirati. Jedan od razloga odbijanja jeste i taj da bi time vjerovatno došlo do povećanja cijena goriva što bi imalo negativan efekat na čitav niz cijena u ekonomiji. Građani bi negodovali i podrška vladi koja donese takvu odluku bi pala, a svakako su opći izbori bili predviđeni za 2006. godinu. U godinama poslije te, visina putarine nije bilo na vrhu agende državnih institucija usljed čitavog niza političkih problema s kojima se BiH suočila. Pored toga, i sama raspodjela putarine prema formuli kojoj u RS-u sav novac ide Javnom preduzeću Putevi RS, a u FBiH taj se novac dijeli tako da Direkciji za ceste FBiH ide 40%, kantonima 35% a opštinama 25%, ostavlja prostora za komplikacije u vidu otežane koordinacije i saradnje među svim relevantnim institucijama.

Osigurati stabilnost

Nafta i naftni derivati su jedni od ključnih strateških faktora BiH energetskog sistema i kretanja u ovom sektoru imaju veliki uticaj na čitavu ekonomiju. Potreba za uvozom goriva čini BiH dodatno osjetljivom i iziskuje jačanje domaćih kapaciteta u vidu razvoja Rafinerije nafte Bosanski Brod te aktivnijeg istraživanja o nalazištima nafte. Država mora preduzeti određene korake kao što je aktivnija uloga u kontroli cijena goriva te osiguravanju transparentnosti ovog procesa u saradnji sa naftnim distributerima. Veliki broj benzinskih stanica koje predstavljaju nepotrebne investicije treba urediti kroz donošenja urbanističkih i prostornih planova. Ali procesi kao što je ukrupnjavanje naftnih kompanija će se dijelom desiti čak i bez državne ili intervencije privatnog sektora, a shodno pravilu nevidljive ruke tržišta. Imajući u vidu turbulentna dešavanja u ključnim naftnim regionima svijeta, BiH mora osigurati stabilnost tržišta nafte i obezbijediti kvalitetu ali i zalihe crnog zlata. U suprotnom, građani ove zemlje će biti prepušteni oscilacijama na tržištu koje, historija nas uči, često završe nepovoljno po stabilnost zemlje.

Novo vrijeme

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close