“Trokut Rusija-Kina-Indija” – Još 52 dana do mogućeg ostvarenja najgore noćne more Washingtona
Indijski premijer Narendra Modi je od 14. do 16. svibnja boravio u službenoj posjeti Kini i danas je otputovao u prvu povijesnu posjetu Mongoliji, prenosi indijska NDTV.
Na sam dan odlaska indijskog premijera u službeni posjet Kini ruski portal Slobodni Tisak objavljuje članak “kako se ostvarila noćna mora Sjedinjenih Američkih Država, jer je na pomolu strateško zbližavanje Pekinga, New Delhija i Moskve”.
“Nakon posjete indijskog premijera Narendre Modija Kini, Rusija se iskreno nada zbližavanju te dvije zemlje. Ako se smanje političke napetosti između Indije i Kine, tada će Rusija, Indija i Kina zajedno postati motor svjetske ekonomije i strateški partneri, što posebno zabrinjava Sjedinjene Države”, za ST piše Andrej Polunin.
Da Washington ima razloga za zabrinutost dalo se naslutiti iz intervjua kojeg je indijski premijer uoči odlaska u Peking dao za američki časopis Time.
Iako su se u Washingtonu nadali da će odlaskom bivšeg premijera Manmohana Singha i dolaskom na vlast Narendre Modija lakše provoditi svoju politiku prodora u azijsko-pacifičku regiju, ta su se predviđanja pokazala pogrešnima.
Naime, indijski premijer je u intervjuu za Time rekao da Indija i Kina ne trebaju treću stranu koja će se miješati u njihove poslove.
“Čvrsto vjerujem da su odnosi između Indije i Kine takvi da možemo komunicirati jedni s drugima i nema potrebe da to činimo preko treće strane. To je razina odnosa koje trenutno imamo”, rekao je Narendra Modi i zanijekaoglasine o povećanim napetostima sa svojim azijskim susjedom.
“Gotovo tri desetljeća, možda i više, na indijsko-kineskoj granici vlada mir. Niti jedan metak nije ispaljen više od četvrt stoljeća. Obje zemlje su pokazale veliku zrelost i predanost gospodarskoj suradnji”, rekao je Modi i odbacio američke tvrdnje o “jačanju kineskog prodora u regiji”.
“Riječ je o jačanju kineskog utjecaja u regiji i svijetu. Ja čvrsto vjerujem da ne postoji niti jedna zemlja na svijetu, imala ona populaciju od milijun ljudi ili mnogo više, koja ne bi htjela povećati svoj utjecaj u inozemstvu. Mislim da je prirodna tendencija naroda da jačaju svoj utjecaj u međunarodnom prostoru i da razvijaju odnose s različitim zemljama”, rekao je Modi.
“Kina širi svoje ispostave u Južnom kineskom moru, uključujući i pristaništa za brodove i potencijalna uzletišta za svoje zrakoplove, što dokazuje njene agresivne namjere”, ranije ove godine je rekao američki obavještajni čelnik James Clapper.
Međutim, Indija je u više navrata odbila pristati da je Washington uvuče u svoj projekt “prodora u Aziju”.
Još je bivši ministar vanjskih poslova, Salman Khurshid, istaknuo indijsku ulogu u skupini BRIC, istaknuvši važnost uspostave multipolarnog svijeta.
“To je odraz trenutne situacije u kojoj postoje različita očekivanja od Indije, ali i povećana očekivanja od našeg vodstva. Ljudi nagađaju kako mi u ovom dijelu svijeta služimo da se ojača američki utjecaj u Aziji. Međutim, ovaj dio svijeta je, unatoč razlikama u pojedinim stavovima, očito povezan s Kinom. Naš je stav da nećemo biti dio ničijih tuđih shema”, odgovarajući na moguću ulogu Indije u američkom projektu prodora u azijsko-pacifičku regiju je odgovorio bivši indijski ministar vanjskih poslova Salman Khurshid.
Iako s novom vladom, stav Indije o tom pitanju se očito nije promijenio.
“Čvrsto vjerujem da uz poštivanje međunarodnih pravila i propisa, te uz puno poštivanje ljudskih vrijednosti, svaka zemlja ima pravo povećati svoju prisutnost i utjecaj u inozemstvu u korist međunarodne zajednice”, rekao je Modi prije odlaska u Peking.
Indijski premijer je također kazao kako se New Delhi i Peking natječu i surađuju na različitim razinama.
“Mislim da su obje zemlje pokazale veliku zrelost u posljednjih nekoliko desetljeća. Obvezale su se i osigurale gospodarsku suradnju koja je neprestano rasla tijekom posljednjih 20 do 30 godina. Trenutno imamo veliku trgovinsku razmjenu, te zajednička ulaganja u projekte u kojima je posebno naglašena suradnje između dviju zemalja. S obzirom na trenutnu gospodarsku situaciju u svijetu, mi smo u fazi u kojoj s Kinom surađujemo na međunarodnoj sceni, ali se također natječemo s Kinom kada je riječ o trgovini”, dodao je Modi.
Kina i Indija su u 2014. godini ostvarile trgovinsku razmjenu od 70,59 milijardi dolara, što je godišnji porast od 7,9 posto, a dogovorili su se da tijekom 2015. dosegnu razmjenu u iznosu od 100 milijardi dolara, prenosiBRICS Post.
Kako se čini, to će im i poći za rukom, jer su jučer na Kinesko-indijskom poslovnom forumu u Šangaju potpisani ugovori između 21 indijske i kineske kompanije u vrijednosti 22 milijarde dolara. Suradnju su dogovorili u području obnovljivih izvora energija, izgradnji luka i financiranja industrijskih parkova.
Obraćajući izvršnim direktorima prisutnim na forumu u Šangaju, premijer Modi je rekao “kako Indija i Kina imaju potencijal rasta i problem siromaštva s čime se u koštac mogu uhvatiti samo zajedno”.
“Osobno sam ću predano raditi da se onaj proces suradnje nastavi”, rekao je Narendra Modi, a posebno važan je dogovor Kine i Indije da uspostave izravnu telefonsku liniju između glavnih stožera dviju vojski.
Među ugovorima potpisanim jučer si u oni između kineskih i indijskih kompanija i kineskih banaka koje će financirati indijske tvrtke.
Iako Indija još nije dio projekta “Novog puta svile”, posebno je počašćena visokim mjestom potpredsjednika koje joj je Kina osigurala u novoj “Azijskoj infrastruktursnoj razvojnoj banci” (AIIB), što znači da bi uskoro mogla sudjelovati u kineskim infrasrukturnim projektima, prenosiEconomic Times.
“Vi ste tvornica svijeta, a mi smo ured svijeta. Zajedno možemo donijeti napredak i prosperitet našim narodima”, poručio je Modi poduzetnicima okupljenim u subotu u Šangaju i posebno naglasio značaj dobrih odnosa između dviju azijskih velikih gospodarstava.
“Skladno partnerstvo između Indije i Kine je neophodno za gospodarski razvoj i političku stabilnost kontinenta. Industrijsko partnerstvo Kine i Indije može pridonijeti većim ulaganjima, zapošljavanju i zadovoljstvu naših naroda”, ovim je riječima Modi zaključio posljednji dan trodnevnog posjeta Kini, odakle je otputovao u Mongoliju, posjet kojega su indijski mediji, ne bez razloga, nazvali “povijesnim”.
Osim kredita od milijardu dolara kojega je Indija dala Mongoliji kako bi proširila svoje “gospodarske sposobnost i poboljšala infrastrukture”, indijski premijer Modi je razgovarao sa svojim kolegom Chimedom Saikhanbilegom o jačanju “strateškom partnerstva”.
Kako je Mongolija smještena između Rusije i Kine, ova izjava poprima jednu posve drugu dimenziju, posebno ako se uzmu u obzir veze Mongolije s Moskvom i Pekingom. Ne treba zaboraviti naglasiti 14 ugovora koje su potpisali indijski i mongolski dužnosnici u području obrane i cyber sigurnosti, poljoprivrede, obnovljivih izvora energije i zdravstva.
“Imamo snažno zajedništvo u stavovima i na početku smo nove ere našeg partnerstva”, rekao je indijski premijer.
Suradnjom s Mongolijom Indija “zaokružuje” strateško partnerstvo na širokom prostoru azijskog kontinenta, a Mongolija je važna jer ima zemljopisni prostor veći od Japana, Francuske i Španjolske zajedno.
Kineski predsjednik Xi Jinping je u rujnu prošle u tripartitnim razgovorima između čelnika triju zemalja u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, predložio da se izgradi ekonomski koridor koji će povezati Kinu, Mongoliju i Rusiju.
Mongolija zbog svog položaja ima sve veću stratešku važnost za Rusiju i Kinu, ali i za SAD. Međutim, prijedlog kineskog predsjednika, nakon kojega se odmah krenulo u izradu projekata i vodilo više uspješnih pregovora, usmjeren je na suprotstavljanje rasta utjecaja Washingtona u regiji. Kako se čini, vrlo uspješno, posebno ako se uzme u izgledno pristupanje Indije ekonomskom koridoru koji će povezivati Rusiju, Mongoliju, Kinu i Indiju.
Indijski premijer je u Ulan Batoru također rekao “kako je Mongolija integralni dio indijske istočne politike”.
Kina je najveći trgovinski partner Mongolije, iako SAD imaju značajne obrambene veze s tom zemljom.
Iako je Global Research 2010. Mongoliju nazvao “trojanskim konjem Pentagona uglavljenim između Rusije i Kine”, danas, pet godine poslije, to se sigurno više ne bi moglo reći. Naime, 2014. je State Department obećao kako će povećati pomoć Monogliji za obranu i godišnje joj davati više od tadašnjih 3 milijuna dolara, ali je odgovor mongolskog ministra obrane Dashdemberala Bat-Erdena američkom kolegi Chucku Hagelu bio da Mongolija je “pozdravlja američku potporu, ali odbacuje bilo kakvu mogućnost ikada ugosti američke vojne baze”, piše The Diplomat.
Nakon toga su počeli tripartitni pregovori Kina-Rusija-Mongolija, na kojima je američka vojna pomoć od nešto više od 3 milijuna dolara izgledala doista smiješno. Tri zemlje su dogovorile suradnju u svim sektorima, od kojih su posebno unosni i isplativi za Mongoliju oni uinfrastrukturi i turizmu.
Treba reći da su trilateralni pregovori izvorno bili ideja mongolskog predsjednika Tsakhiagiina Elbegdorja, a Vladimir Putin je tjekom susreta u rujnu 2014. s Xi Jinpingom i mongolskim kolegom rekao : “Naravno, geografska blizina Mongolije će Rusiji i Kini pomoći da ostvarimo pozitivne dugoročne projekte u infrastrukturi, energetici i rudarstvu, a smatramo da je važno, izvedivo i korisno uspostaviti redoviti dijalog.”
Znakovito je da je Mongolija uz Indiju i Kinu poslala svoje vojne postrojbe koje su sudjelovale na vojnoj paradi u Rusiji u čast 70. obljetnice Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu, događaj koji je bojkotirala većina zapadnih čelnika.
Uzmu li se u obzir izjave indijskog premijera Narendre Modija i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, Rusija, koje je pozorno pratila ovaj susret ne može biti nego zadovoljna. Ostvarilo se upravo ono što su u Kremlju priželjkivali, a to je podizanje suradnje New Delhija i Pekinga na jednu višu razinu.
Da ovdje neće biti riječi samo o ekonomskim vezama i “prijateljstvu iz interesa” vidjelo se iz najave vojnih vježbi koje će se održati ove godine, a u kojima će sudjelovati Rusija, Indija i Kina.
Oružane snage Rusije u drugoj polovici 2015. planiraju provesti pet zajedničkih vojnih vježbu s vojskama Indije, Mongolije, Kine, Bjelorusije i zemalja članica Organizacije ugovora kolektivne sigurnosti (CSTO) koju čine Armenija, Kazahstan,Kirgistan, Rusija i Tadžikistan.
Ruskim kopnenim snagama će se u nizu zajedničkih vježbi vojne obuke u drugoj polovici ove godine pridružiti vojnici Kine, Indije, Mongolije i Bjelorusije, izjavio je ruski predsjednik dan uoči odlaska indijskog premijera u Peking.
The Moscow Times prenosi kako je zbog zaoštravanja odnosa sa zapadnim zemljama zbog situacije u Ukrajini Moskva krenula u jačanje čvršćih ekonomskih i “drugih veza” s azijskim divovima – Kinom i Indijom. U vojnom smislu se jača suradnja i sa zemljama članicama Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti.
Kineski predsjednik Xi Jinping i predsjednik Indije Pranab Mukherjee su se pridružili Putinu u Moskvi na vojnoj paradi povodom 70. obljetnice savezničke pobjede nad nacističkom Njemačkom, a prije proslave su Xi i Putin potpisali 25 milijarde dolara vrijedan ugovor kojim se jača kinesko kreditiranje ruskih tvrtki, ali i niz drugih gospodarskih sporazuma. Kina je također pozvala ruske trupe na vojnu paradu koja će se održati u Pekingu u rujnu.
Dakle, kao što za ST piše Andrej Polunin, “ostvarila se noćna mora Sjedinjenih Američkih Država, jer je na pomolu strateško zbližavanje Pekinga, New Delhija i Moskve”.
Nema sumnje da su indijski premijer Narendra Modi i kineski predsjednik Xi Jinping postigli napredak u međusobnim odnosima koji su do sada bili upitni zbog graničnog spora i teritorijalnih pretenzija obje strane. Sudeći po neizravnim pokazateljima, ovaj posjet bi mogao radikalno promijeniti odnose između New Delhija i Pekinga, naravno, na bolje.
Zanimljiv je bio i program kojeg je Xi Jinping pripremio za indijskog premijera. Program je dizajniran tako da je indijski premijer primljen od strane kineskih najviših dužnosnika, ali je van protokola s kineskim predsjednikom otputovao u njegov rodni grad Xi'an, gdje je Xi Jinping osobno dočekao Modija i nakon sastanka od 90 minuta su se zajedno uputili u obilazak glavnih budističkih povijesnih znamenitosti. Ovo je prvi put da je Xi Jinping primio jednog lidera izvan Pekinga i na tu se gestu gleda kao na ozbiljan pokušaj da se smanje bilateralni prijepori i poboljša povjerenje između dviju zemalja. Predsjednik Xi je također doživio nešto slično, kada ga je tijekom posjete Indiji u rujnu prošle godine Modi primio u svom rodnom gradu Ahmedabadu.
Indijski premijer je potom u petak otputovao za Peking, gdje je razgovarao s kineskim premijerom Li Keqiangom, a posjet zaključio odlaskom u Šangaj na gospodarski forum indijskih i kineskih poduzetnika i poslovnih krugova.
Za Rusiju je ovo zbližavanje Indije i Kine pitanje od najveće važnosti. Dugo vremena postoji koncept strateškog trokuta između Rusije, Kine i Indije, ali sve do nedavno on nije bio osobito održiv. Trojka poznata kao skupina RIC je u velikoj mjeri bila ekonomska, bez puno pokazatelja u strateškom smislu.
Iako spor između Kine i Indije oko njihovih granica nije riješen, ovaj posjet je vjerojatno riješio neka pitanja, što znači da je ujedno riješen i najveći problem za ekonomske integracije euroazijskog prostora i Rusiji se otvaraju nove mogućnosti na istoku.
U tom kontekstu treba promatrati i telefonski razgovor između ruskog predsjednika Vladimira Putina i Narendre Modija dan prije posjete indijskog premijera Kini je značajna. Prema Uredu za odnose s javnošću Kremlja i porukama koje je na Twitteru objavio Modi, indijski premijer je potvrdio svoje sudjelovanje na predstojećem summitu skupine BRICS u srpnju i na summitu Šangajske organizacije za suradnju u ruskom gradu Ufi.
Također je razgovarao s ruskim predsjednikom o različitim pitanjima vezanim za jačanje rusko-indijskog povlaštenog strateškog partnerstva.
“Ideju o rusko-kinesko-indijskom trokutu je još krajem ‘90-ih predložio Evgenij Primakov. Ali onda se mislilo da će Rusija igrati vodeću ulogu u ‘trokutu’. Sada je jasno da će Kina igrati ovu ulogu, što mijenja cijelu situaciju. Treba shvatiti da će jačanje trokuta teći u skladu s kineskim konceptom “Novog puta svile”. Drugim riječima, Kina će ujediniti zemlje na temelju uzajamnih vlastitih interesa, prije svega, ekonomskih “, uoči posjete Modija Pekingu je za Slobodni Tisak je rekao Aleksej Maslov, ravnatelj Centra za strateška istraživanja o Kini na “Ruskom sveučilištu za narodna prijateljstva” i voditelj Odsjeka za orijentalne studije na Visokoj školi za ekonomiju.
ST: Koji bi posebni projekti mogli ujediniti Indiju, Kinu i Rusiju?
Aleksej Maslov: Prvo i najvažnije je prijelaz transakcije u zajedničkoj valuti. Jasno je da se takva valuta neće pojaviti sutra, ali u najboljem slučaju bi to moglo biti u 5-6 godina. To je vrlo atraktivan projekt. Nadalje, naše tri zemlje mogu uvesti povlašteni trgovinski sustav i uspostaviti zajedničke kompanije. Vjerojatno se mogu razvijati zajedničke željezničke i zrakoplovne teretne rute. U biti, danas Kina stvara novu političku realnost, a Peking je taj koji je kontrolira. No, puno ovisi o tome koliko je Kina u stanju normalizirati odnose s Indijom. To nije lako napraviti, s obzirom na teritorijalne zahtjeve obiju strana koji uzrokuju međusobne sukobe koji su se pojavili tijekom prethodnih indijsko-kineskih pregovora.
ST: Mislite li da će Peking uspjeti u tome?
Aleksej Maslov: Očekujem da će u sklopu posjeta Modi će sklopiti sporazum koji će zamrznuti teritorijalne sporove. Mislim da će Kina poduzeti ekonomske mjere kako bi osigurala Indiji kredite za razvoj njihove industrije. Moram reći da su danas Indija i Kina prirodni konkurent u smislu troškova proizvodnje. Moguće je da će Kina neke od svojih kompanija poslati da rade u Indiju.U bliskoj budućnosti će početi radovi na kineskim ulaganjima u prometnice i željeznice u sjevernoj Indiji. U biti, u okviru projekta “Novog puta svile” Peking se nada da će steći kontrolu nad ogromnim prostorom – od jugoistočne Azije do Kavkaza. Ovaj koncept podrazumijeva ekonomsku integraciju, financijsku i političku suradnju, zajedničku logistiku i infrastrukturu. Za sada, ovaj koncept pokriva unutarnje teritorije Kine, plus susjedne zemlje, poput srednjoazijskih republika i brojnih zemalja u jugoistočnoj Aziji. Rusija još nije potpisala ugovore, ali je rekla da je spremna za suradnju u okviru “Novog puta svile” i Euroazijske ekonomske unije.
ST: Je li moguće reći da je u ovoj situaciji osobito korisno za Rusiju okrenuti se ka istoku?
Aleksej Maslov: U ovom trenutku, Rusija je najveća zemlja koja podržava” ekspanzionističku”politiku Kine. To učvršćuje naše političku i ekonomsku poziciju. S druge strane, brojni rizici i sukobi koji mogu nastati u budućnosti mogu se riješiti samo ako Rusija bude mogla ravnopravno surađivati i sa Zapadom i s Istokom.
“Između Pekinga i New Delhija postoji teritorijalni spor koji datira još od vremena prije kinesko-indijskog pograničnog rata iz 1962. godine, koji je završio porazom od Indije”, kaže Andrej Ostrovski, zamjenik ravnatelja Instituta za dalekoistočne studije i član Europske udruge sinologa.
“Kao rezultat toga, Indija zauzima dio kineske teritorije – državu Arunachal Pradesh, a Kina dio indijskog teritorija – visoravan Aksai Brada. Dok se ovi teritorijalni sporovi ne riješe, postizanje normalnih odnosa između dvije zemlje će biti vrlo teško. Međutim, takva pitanja mogu biti riješena, postupno, kroz pregovore. Uzmimo za primjer odnose Rusija-Kina. Godine 1964. je Mao Ce Tung prvi put postavio pitanje statusa 1,5 milijuna četvornih kilometara, teritorija kojeg je carska Rusija oduzela Kini i ovo pitanje je još uvijek daleko od toga da bude riješeno. Međutim, 2004. – 40 godina kasnije – provedena su završna razgraničenja rusko-kineske granice. S dobrom voljom obje strane, zemlje će lako riješiti svoja granična pitanja. Čim Kina i Indija okončaju svoje teritorijalne sporove, sva politička pitanja će odmah biti riješena.
Mora se reći da se odavno čeka rješenje tog problema, posebice od početka ubrzanog razvoja ekonomskih veza između Indije i Kine. Razina trgovinske razmjene Indije i Kine je već usporediva s ruskom trgovinom s Kinom – oko 100 milijardi dolara. Važno je da se problemi između Indije i Kine rješavaju ne samo unutar skupine BRICS, nego i u okviru Šangajske organizacije za suradnju u kojoj Rusija igra važnu ulogu. Kao što znamo, Indija je podnijela zahtjev za članstvo u SCO. To je sasvim moguće da je tijekom summita SCO u Ufi u srpnju ove godine indijski zahtjev bude odobren”, nastavlja zamjenik ravnatelja Instituta za dalekoistočne studije, Andrej Ostrovski.
ST: Koji su međusobni gospodarski interesi Indije i Kine?
Andrej Ostrovski: Od posebnog interesa su tržišta obje zemlje – to su ogromna tržišta. Zapravo, gotovo sav višak proizvodnje Kina je u stanju prodati Indiji i obrnuto. Osim toga, tu su i proizvodi i usluge koje se proizvode samo u Indiji, ili samo u Kini. U Indiji su to, iznad svega, informatičke usluge – softveri, a Kina se nada izgradnji visoko-brzinske željezničke mreže u Indiji.
SP: Gdje je rusko mjesto u ove dvije ekonomije?
Andrej Ostrovski: Naše mjesto u kineskom gospodarstvu se vidi u 32 ugovora potpisanih od strane predsjednika Xi Jinpinga tijekom posjete Moskvi. Prema tim ugovorima, Kina će ulagati u naš razvoj infrastrukture. Osim visoko-brzinske željeznice od Moskve do Pekinga, koja će biti izgrađena do 2023., imamo zajedničke infrastrukturne projekte u Aziji, poput izgradnje željezničke pruge Kizil-Kuragino i luka na Dalekom istoku. Osim toga, Kina Rusiji pruža kreditne linije. S druge strane, mi ćemo Kinu opskrbljivati plinom preko zapadne rute, kao i sa zrakoplovima “Suhoj Superjet 100”. Indija je također zainteresirana za ruski plin. To je ogromna zemlja, a nema dovoljno izvora energije. Da, postoje problemi u organizaciji opskrbe plinom, na primjer, zbog teških terena. Međutim, kako su Kinezi pokazali izgradnjom visoko-brzinske željeznice u Tibetu, to nisu nepremostive prepreke.
Godine 2009. je William Engdahl rekao “kako će Kina odigrati odlučujuću ulogu u tješnjoj suradnji u svim područjima s Rusijom, jer svijetu treba nova snaga koja će uspostaviti ravnotežu, posebno zbog činjenice da su SAD jedina supersila, a ta snaga je Šangajska organizacija za suradnju, koja je potencijalno sjeme jedinstvene euroazijske strukture, što je, usput rečeno, najgora noćna mora za britanskih i američkih geopolitičkih mislilaca kao što su Kissinger i Brzezinski”.
Nešto slično ponavlja Leonid Savin, direktor ruskog časopisa Geopolitika, član Odjela za društvene znanosti pri sveučilištu u Moskvi i administrativni direktor “Pokreta za Euroaziju”, koji je u intervjuu početkom 2013. godine, dakle, godinu dana prije prevrata u Ukrajini, rekao kako je posjet Xi Jinpinga Moskvi i jačanje strateške suradnje Rusije i Kine “noćna mora Brzezinskog i Kissingera koja je postala stvarnost”.
“Mislim da će se ekspanzija NATO saveza nastaviti, jer je to jedini način da se u potpunosti podrede zemlje u Europi i van nje, a koje će onda politički i u tehnološkom smislu ovisiti o SAD-u. Rusija je izuzetno osjetljiva na tu ekspanziju i naravno da će poduzeti sve protumjere. Osim reorganizacije i modernizacije vojske, povećali smo izvoz oružja i ostalih projekata koji se odobravaju unutar Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti i Šangajskoj organizaciji za suradnju. Mislim da će i unutar zemalja članica skupine BRICS doći do sličnih procesa i da će se poraditi na regionalnoj sigurnosti. Između ostalog, sve je i službeno priopćeno tijekom proteklog summita, na kojem je Rusija pojasnila svoj koncept sudjelovanja u organizaciji. Promjene su već u tijeku. Nova doktrina u ruskoj vanjskoj politici ide ka multipolarnosti. Veliki problem još uvijek predstavlja liberalni lobi u ruskoj vladi. On radi u interesu globalne oligarhije i pokušava usmjeriti Kremlj prema Atlantskom savezu. Mnogi od liberala su danas konzervativci, jer im to donosi više koristi. Danas je svima jasno da je Putin gospodar, a Medvedev služi za razgovore sa zapadnim diplomatima. Kako god bilo, mi smo još uvijek na meti zapadnog hegemonizma, koji je u našoj zemlji aktivan preko ruske “buržoazije”. Manipulacija medijima je sastavni dio destabilizacije. Strane sile se mogu poslužiti i sukobima u kavkaskim republikama, no euroazijska regija je tvrd orah za Sjedinjene Države. Američki političari i stratezi su se preplašili rusko-kineskih odnosa. Oni su i do sada bili dobri, ali onog trenutka kada je Xi Jinping posjetio Moskvu, te potpisao brojne ugovore o suradnji u svim strateškim sektorima, noćna mora Brzezinskog i Kissingera je postala stvarnost”, početkom 2013. piše Leonid Savin i, ne znajući da će za godinu dana izbiti rat u Ukrajini, epicentar destabilizacije Ruske Federacije je vidio na Kavkazu.
Kriza u Ukrajini i ultimativni stav Zapada prema Moskvi, uvođenje sankcija i pritisak na rusko vodstvo su samo ubrzali proces okretanja Rusije ka azijsko-pacifičkoj regiji.
William Engdahl 2009. izjavljuje da je zbližavanje Rusije i Kine, koje se tada naziralo, dobro po svijet, ali i da je to najgora noćna mora britanskih i američkih geopolitičkih mislilaca kao što su Kissinger i Brzezinski. Kako početkom 2013. piše Leonid Savin, posjetom Xi Jinpinga Moskvi je ta noćna mora postala stvarnost, a sada se ide korak dalje i ubrzano se radi na stvaranju “strateškog trokuta Moskva – Peking – New Delhi”, kojeg je još krajem ‘90-ih predlagao Evgenij Primakov.
Da je ta ideja ostvariva vidi se iz članka kojeg je prije tri dana objavila kineska državna agencija Xinhua, koja piše kako Rusija na summitu SCO u srpnju ove godine očekuje proširenje.
“Rusija se nada da će Šangajska organizacija za suradnju (SCO) prihvatiti nove članove tijekom summita u ruskom gradu Ufa ovog ljeta, što je izjavio posebni izaslanik Vladimir Putina u SCO”, prenosi kineska agencija Xinhua.
“Aktivno radimo na tom pitanju i očekujemo konkretne odluke će se na summitu u srpnju u Ufi”, rekao je Bahtijar Hakimov, predsjednik Ureda za Aziju i Pacifik pri ruskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Prema njegovim riječima, sastanak na vrhu SCO na rasporedu 10. srpnja planira donijeti strategiju razvoja skupine do 2025. godine, uključujući i širenje organizacije. SCO obuhvaća Rusiju, Kinu, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, kao punopravne članove, uz Afganistan, Indiju, Iran, Mongoliju i Pakistan sa statusom promatrača i Bjelorusiju, Tursku i Šri Lanku sa statusom partnera za dijalog.
U siječnju ove godine je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio kako će Indija i Pakistan će imati prednost za primanje u punopravno članstvo, što se u potpunosti podudara s diplomatskim aktivnostima koje su prethodile posjeti indijskog premijera Narendre Modija Kini.
“Čudna preslagivanja” u Aziji poslovne prirode ili slijede tektonske geostrateške promjene?
Lavrov je dodao da će i Iran biti u istom položaju kao i Indija i Pakistan, ako se 30. lipnja uklone sve dvojbe oko iranskog nuklearnog programa.
Bahtijar Hakimov je također rekao da će Ufa, glavni grad Republike Baškortostan u Ruskoj Federaciji, ugostiti i skupinu BRICS od 8. do 10. srpnja.
“Zajednička sjednica dviju organizacija se može održati 9. srpnja”, prenosi agencija Interfax.
Na posebnoj internetskoj stranici koja izvještava o predstojećem zajedničkom summitu skupine BRICS i Šangajske organizacije za suradnju UFA 2015. u zaglavlju je postavljen sat koji odbrojava unatrag vrijeme do početka ovog bez sumnje povijesnog skupa koji bi mogao rezultirati integracijom cijelog euroazijskog prostora. Do konačne potvrde ostvarenja najgore noćne more britanskih i američkih geopolitičkih stratega je u ovom trenutku preostalo nešto više od 52 dana.
Indijski premijer Narendra Modi i kineski predsjednik Xi Jinping:
Narendra Modi u posjeti Mongoliji:
Indijska vojska na vojnoj paradi u Moskvi 9. svibnja:
