Razgovor za Vijesti.ba
Strane sudije u Ustavnom sudu i OHR jedina smetnja secesionističkim snagama…
“Ima mnogo razloga zbog čega je situacija ovakva. Prije svega, mislim da ovi kontinuirani Dodikovi udari na Ustavni sud BiH potvrđuju koliko je nedorečen Dejtonski mirovni sporazum, koji nije predvidio ovakve situacije niti je predvidio mogućnost zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta, te pravnog poretka BiH. Drugo, Dejtonski sporazum u uvodnoj rečenici govori da su se strane dogovorile da se okonča tragičan sukob u regionu, nije data definicija o prirodi i razlozima rata koji se desio i time je, zapravo, omogućeno da sve one ratne opcije dobiju snagu i u vrijeme mira. Tako je oživljena Miloševićeva ideja o velikoj Srbiji, ‘svi Srbi u jednoj državi'…”, započeo je razgovor za Vijesti.ba Kasim Trnka, te nastavio:
“Treće, ne ide nam u prilog ni rat u Ukrajini. Pažnja svjetskih aktera je odvučena prema Ukrajini, pa su SAD i dobrim dijelom EU potpuno zanemarile ove rizike koji se dešavaju na zapadnom Balkanu. To je Dodik vrlo dobro iskoristio”.
Dodikovi potezi su sve ozbiljniji i opasniji, a kraj mu se ne nazire, smatra Trnka.
“Nažalost, ne vidi se način kako bi se u budućnosti Dodik zaustavio, nastavit će on sa ovim. Nije više da samo govori i prijeti, sada vuče i konkretne poteze počev od uspostavljanja vlastite agencije za lijekove, nepoštivanja odluka Ustavnog suda i Visokog predstavnika, da se ne mogu na teritoriju RS primjenjivati ni odluke Visokog predstavnika, ni odluke Ustavnog suda. To su sve napadi na ustavni poredak, a samim tim i na Dejtonski mirovni sporazum”.
“Realno se moglo očekivati da će njegovi partneri, s kojim je napravio koaliciju iako je to tačnije interesna grupacija, da ga malo zaustave u tome ali, nažalost, pokazali su da nemaju snage da preduzmu takve aktivnosti. Čak i Visoki predstavnik ne vidi nekakav adekvatan način kako da zaustavi Dodika i njegov režim, a u Republici Srpskoj i Srbiji su već postigli visok stepen homogenizacije oko te ideje. Tako da je situacija krajnje kompleksna i treba očekivati ne samo agresivniju ulogu Dodikovih koalicionih partnera, nego bi trebalo očekivati i značajniju ulogu SAD-a, iako nažalost ni u izjavama američkih dužnosnika o Zapadnom Balkanu ne vidimo konzistentnu politiku”.
Kao polaznu tačku gotovo svih problema u BiH, Trnka vidi Dejtonski mirovni sporazum.
“Dejton se za ovih 30-ak godina pokazao kao neefikasan i da koči razvoj i napredak BiH. Kad je potpisan Dejtonski sporazum, bilo je jako puno mehanizama učešća međunarodne zajednice, jer se odmah shvatilo da taj sistem neće samostalno funkcionisati. Sjetimo se 60 hiljada teško naoružanih vojnika NATO-a koji su čuvali mir, pa se formirao OSCE… Posljednji oblici koji su ostali su učešće stranih sudija u Ustavnom sudu i uloga Visokog predstavnika i zapravo to jedino smeta secesionističkim snagama. Zbog toga tako oštri napadi i na jednu i na drugu instituciju”.
“Dodik je djelomično uspio u tome jer je, prije svega, neutralizovao ulogu jednog sudije koji je izabran u RS, a ne bira drugog sudiju kojeg također treba da bira Narodna skupština RS. U ovoj situaciji, kad još nema jednog sudije iz Federacije, Ustavni sud je na granici kvoruma i sada on može odlučivati o devet sudija. Pet pet njih može donijeti odluku, ali nažalost, sa šest ili sedam sudija puno je teže postići koncenzus da bi se dostiglo tih pet. On je donekle umrtvio funkciju Ustavnog suda, shvatajući da ona objektivno jeste njegova posljednja prepreka da ostvari secesionističke težnje”.
Lider HDZ-a, Dragan Čović, rekao je prošlog mjeseca, nakon sastanka lidera u Konjicu da apsolutno podržava izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda…
“Nije to jedina stvar gdje se on slaže sa Dodikom. Nažalost, ja imam utisak da ono sve što Dodik radi, Čović indirektno podržava nadajući se da će i on uskočiti da podijeli taj plijen ukoliko on ostvari ciljeve. On je počeo da stvara paradržavne organe, počevši od Hrvatskog narodnog sabora, koji bi trebao funkcionisati kao parlament, njegovo predsjedništvo kao vlada, a već najavljuju formiranje upravnih organa koji bi, kako oni kažu, bili paralelni federalnim i državnim upravnim organima kao što su ministarstva, agencije itd”.
“Zbog čega on podržava da idu strane sudije? Vjerovatno je to dogovoreni koncept sa Dodikom, pa da se onda biraju domaće sudije gdje će oni ostvariti svoj utjecaj na biranje domaćih sudija a ovi će, kada budu došli u Ustavni sud, mijenjati pravila Ustavnog suda i uvesti instituciju koncenzusa, odnosno vitalnog interesa i konstitutivnih naroda u Ustavni sud. Time će definitivno omogućiti blokadu Ustavnog suda. On je jedina institucija na nivou BiH u kojoj se ne naglašava princip konstitutivnosti i u kojem se ne traži ni zaštita vitalnog interesa, niti postoji mogućnost blokade. To je jedina institucija o kojoj se odlučuje većinski”.
Šta bi bile posljedice kada bi ovaj dvojac uspostavio kontrolu nad Ustavnim sudom BIH?
“Oni bi tako sebi otvorili vrata da realizuju svoje koncepte secesije. Pritom, ne treba zaboraviti da s time rizikuju narušavanje stabilnosti i mira ne samo u BiH, nego na Zapadnom Balkanu. Tu je pitanje kako bi se ponašale SAD i EU, s obzirom da Dodik očigledno ima snažnu podršku i iz Srbije i iz Rusije. To bi ponovo bilo odmjeravanje snaga velikih sila na području Zapadnog Balkana, odnosno BiH”.
Na pitanje ko i kako može zaustaviti Dodika, ali i Čovića, Trnka odgovara:
“Kreatori Dejtonskog mirovnog sporazuma moraju konačno shvatiti da ovakav model ne funkcioniše. Treba prići njegovoj ozbiljnoj reformi. Pravci ozbiljne reforme dejtonskog modela već su dati u presudama Evropskog suda za ljudska prava o slučaju Sejdić-Finci, pa kasnije i u pet drugih presuda i, na kraju, u onih 14 prioriteta koje je EU zadala BiH. Dakle, oni koji imaju snagu u svijetu, a to su EU i SAD, zacrtale su put kako bi to trebalo da izgleda kod nas, ali ništa ne poduzimaju da se to realizuje. Ako dođe do kritične situacije, mislim da bi se u tom pravcu morao reformisati dejtonski ustavni model, da se provode presude Ustavnog suda i da se približavamo tzv. briselskom modelu organizacije države”.
V. Vukmirović
(Vijesti.ba)
