Trijumf duboke države u Vučićevoj Srbiji
Piše: Momčilo Đurđić
NASTUPI globalnih lidera političkog neobarbarizma Vladimira Putina i Donalda Trumpa, prepuni prijetnji, laži i falsifikata, gurnuli su u drugi plan trijumf duboke države u Srbiji koji se ogleda u neobičnoj, vremenski koncentriranoj zbirci sudskih presuda, Vučićevih izjava i kremaljskih odlikovanja.
Na zadovoljstvo srpskih vlasti, intervju-tsunami Tuckera Carlsona s Vladimirom Putinom “potopio” je i aktualne neugodne rezolucije Europskog parlamenta o prosinačkim izborima u Srbiji, bar do konačnog izvještaja europskih promatrača koji se očekuje do kraja mjeseca.
Režimski mediji su fascinirani Carlsonom i željno iščekuju njegov posjet Srbiji, otvoreno prizivajući još jedan veliki intervju – s Aleksandrom Vučićem.
Što je sljedeće, Vladimir Solovljev koji intervjuira Trumpa?
Kremaljska predstava, koja nije imala nikakve veze s profesionalnim novinarstvom, može se tumačiti i kao direktno uključivanje Vladimira Putina u ovogodišnje američke izbore, ali i kao simbolički znak podrške Trumpa Putinu na ruskim predsjedničkim izborima. Hoće li Putin uzvratiti posjet Trumpu šaljući mu po intervju “ruskog Carlsona”, mahnitog Vladimira Solovjeva, recimo, čime bi se zaokružila globalna poruka da su Trump&Putin tandem koji će s predsjedničkih pozicija u svojim zemljama zaustaviti ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku?
Dok čekamo odgovore na ovo i mnoga druga pitanja koje ćemo “pročitati” u rezultatima američkih predsjedničkih izbora, ne bi nam smjele promaknuti poruke srpskom društvu i aktualnoj vlasti koje su stigle s nekoliko adresa, neposredno prije rezolucije EP-a i kremaljskog intervjua.
Zanimljivo da su one bile koncentrirane u razdoblju od 28. siječnja do 6. veljače, te ih sve povezuje direktno ili indirektno prisustvo Vladimira Vladimiroviča, čija “kompanija” je većinski dioničar srpske duboke države.
Nasljednici KGB-a odlikovali Vulina
Posljednjeg vikenda siječnja u Moskvi je objavljeno da je ruska Federalna služba sigurnosti, nasljednica ozloglašene carske Ohrane, sovjetskog NKVD-a i KGB-a, čestitala Srbima Svetog Savu – školsku slavu odlikujući Aleksandra Vulina “za visoki profesionalizam i izvanrednu suradnju ruske i srpske Službe”.
Nije ni lijen nekadašnji šef iste službe Vladimir Putin pa je o istom trošku samo par dana kasnije, u svojstvu predsjednika Rusije, Vulinu dodijelio i Orden prijateljstva. Nije Aleksandar prvi Srbin koji je dobio to odlikovanje, dobili su ga i provjereni “ruski ljudi” u Srbiji – šef Srbijagasa Dušan Bajatović i bivši Vučićev ministar Nenad Popović.
Ni Hrvati mnogo ne zaostaju, Jeljcin je istim odlikovanjem nagradio Tuđmana, a Putin Mesića. Ipak, ono što ova dva priznanja Vulinu čini jedinstvenim je da nitko od ostalih nije odlikovan ordenom ruske tajne službe(?!).
Kada stranog državljanina koji je donedavno, u nizu, obavljao dužnosti ministra vojske pa ministra unutrašnjih poslova, da bi sve to zaokružio upravljanjem Sigurnosno-informativnom agencijom, tajna služba javno odlikuje, to može značiti samo dvije stvari: želi ga na domaćem terenu, iz nekog razloga, politički kompromitirati i politički sahraniti za sva vremena ili ga, s visokom dozom imperijalne arogancije, imenovati gubernatorom srpske duboke države i poslati poruku, neku vrstu upozorenja, izabranom predsjedniku (vidljive države).
Nitko neće kritizirati Vulina zbog nezapamćenog skandala
U zemlji gdje tri četvrtine stanovništva podržava Putinovu intervencionističku politiku rijetko tko će stigmatizirati Vulina zbog ovog nezapamćenog skandala. Prije će biti da je ono drugo u pitanju, pogotovo ako se uzmu u obzir događaji koji će se, kronološki i tematski, “lijepiti” na kremaljska odlikovanja.
Naime, samo par dana kasnije, 2. veljače, srpska država će rusku antiratnu aktivistkinju koja živi u Srbiji, Elenu Koposovu, proglasiti “personom non grata” i dati joj rok od mjesec dana da napusti Vulinovu guberniju. Istog dana se dogodilo nešto mnogo važnije, nešto što će zaokružiti trijumf srpske tajne službe koja je uspjela preživjeti 5. kolovoza i vrati stari sjaj, koji možda nikada nije ni gubila.
Oslobađanje ubojica Slavka Ćuruvije
Skandalozna, oslobađajuća presuda ubojicama Slavka Ćuruvije, donesena prije gotovo godinu dana, objavljena je baš u danima kada je Službi trebalo pobjednički raširiti krila.
Poslije Banjske, koja mu je eksplodirala u lice i koju je brže-bolje gurnuo pod tepih, uz puno razumijevanje američkog ambasadora Christophera Hilla, Aleksandar Vučić je 6. veljače imao potrebu da, ničim izazvan, opet progovori o vlastitoj nemoći da privatizira Zvezdu i Partizan.
Ako smo upućeni u javnu tajnu da “pravo prvokupa” igrača, pogotovo u Zvezdi, ima Putinov Zenit iz Sankt Petersburga uz sponzorsko posredovanje Gasproma, ne bi bilo čudno da i eventualno (ne)prijateljsko preuzimanje vječitih rivala bude prepušteno Rusima.
Sinergija poruka i upozorenja
Naravno da se svima koji čitaju ovaj tekst logično nameće pitanje: odakle i je li slučajna ova sinergija poruka i upozorenja koje “bildaju” Službu i slave njenu nadmoć nad državom, pravosuđem i nama običnim smrtnicima? Ima li tu i nečeg drugog, recimo sve teže kontrolirane nervoze Kremlja zbog sve očiglednijeg omekšavanja američke politike prema Vučiću, koja je i šefa opozicije Dragana Đilasa dovela u iskušenje da napadne američkog ambasadora u Srbiji Christophera Hilla?
Naime, Hill je s puno komplimenata istaknuo ulogu odlazećeg srbijanskog ambasadora u Washingtonu Marka Đurića. Možda je Hillova pohvala Đuriću svojevrsno “odlikovanje”, kao pandan ruskim odlikovanjima Vulina?
I tu dolazimo do mogućeg zapleta koji sam nagovijestio prije nepunih pola godine kada se prvi put progovorilo o odlasku Vulina s mjesta direktora BIA-e i dolasku Marka Đurića na njegovo mjesto. To se nije dogodilo odmah, Vulin je otišao u prosincu, a Đurić se vraća u veljači.
Dolazak Đurića na mjesto šefa BIA-e uznemirio bi Kremlj
Ta očekivanja pojačava i činjenica da BIA u međuvremenu nije dobila novog direktora već tek vršitelja dužnosti koji treba zauzeti poziciju do pravog izbora. Ukoliko nesumnjivi euro-atlantist Đurić dođe na mjesto šefa BIA-e, to može značiti početak nečega od čega se Kremlju diže kosa na glavi.
Takav ishod bi možda objasnio američku indolenciju prema aferi Banjska, a pogotovo pozitivan odnos prema izborima od 17. prosinca, na koje je Europski parlament naknadno stavio toliko primjedbi. Ukoliko se spomenuti nagovještaj pretoči u realnost, Vučić će konačno doći u priliku da pored poluga vlasti ovlada i polugama moći koje su mu u značajnoj mjeri, do sada, izmicale. Pričekat ćemo.
Index.hr
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
