JAVNOST JE ZGROŽENA
Jučerašnji slučaj iz Lukavca s jedne strane je zgrozio bh. javnost, dok je sa druge pokazao apsolutno svu, najprostije rečeno, nesposobnost nadležnih i trulost sistema Tuzlanskog kantona.
A gdje prevladava nesposobnost, o nemaru se teško može govoriti. Da smo država s moralnim načelima, danas bi uslijedilo podnošenje ostavki.
No, krenimo redom…
Svega nekoliko minuta poslije devet sati jučer je Tuzlanskim kantonom odjeknula vijest o tome da je dječak u osnovnoj školi u Lukavcu počinio pucnjavu. Na to se odmah počelo sa iznošenjem informacija po narodski rečeno mahalskoj praksi “rekla-kazala” u kojoj je “jedna osoba ubijena, dvije su povrijeđene…”
Dok su društvene mreže “gorjele” od oprečnih informacija, građani su panično postavljali pitanja: šta se dešava, ko je ubijen, ko je povrijeđen?
Policija prikuplja operativne informacije, a ministar izjavu čita s laptopa
Dok je policija šutjela opravdavajući se da prikuplja operativne informacije, a saniteti ulazili i izlazili iz školskog dvorišta, jedini odgovor je imao načelnik Lukavca Edin Delić, koji je na sve moguće načine pokušavao smiriti javnost, govoreći da nema razloga za panikom, da su učenici škole na sigurnom i da među njima nema povrijeđenih, da je osumnjičeni uhapšen, a ranjena jedna osoba.
Žurnim korakom u prostorije škole, u kojoj je trajalo obavljanje policijskog uviđaja, nešto prije deset sati stigli su predstavnici Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona. Iza zatvorenih vrata se razgovaralo, razgovaralo i razgovaralo – da bi u konačnici za 12 sati najavili konferenciju za medije. Dakle, tri sata nakon događaja, javnosti se obraćaju nadležni, a mediji očekuju konkretne informacije.
Međutim, dok su zaista oni od kojih je javnost jedino i trebala čuti informacije, poput predstavnika policije i ministra unutrašnjih poslova, stajali u pozadini, uglavnom pognutih glava, kao “nadležan” je nametnut samo ministar obrazovanja Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović.
Na novinarska pitanja nije imao nijedan konkretan odgovor, a vrhunac obraćanja javnosti je bilo nekoliko rečenica o dječaku i informacija o prekidu školske godine. Ministar je to sve pročitao sa laptopa, koji se nalazio ispod mikrofona brojnih medijskih ekipa, pristiglih iz skoro svih dijelova BiH.
Ostali članovi vlade za izjave nisu bili nagodni, a Omerovićev način obraćanja javnosti, obim i način plasiranja informacija, ispostavit će se kao najmanje zgrožavajući u cijelom vrtlogu sistema.
Naime, nedugo nakon press konferencije u medijima se pojavila informacija o tome da je dječak i ranije nosao pištolj sa sobom, a jedne prilike ga je donio i u školu, zbog čega je održan hitan sastanak. Također, upozoravao je i na “krvnu osvetu” koju će počiniti jer je izbačen iz škole.
Gdje je u svemu Centar za socijalni rad?
Da je policija i ranije imala informacije o ovom dječaku, za nekolicinu medija je potvrdio i ministar unutrašnjih poslova TK Hajrudin Mehanović, navodeći da su sva saznanja koja su dostavljena MUP-u TK obrađena i proslijeđena nadležnim organima na dalje postupanje, odnosno Tužilaštvu Tuzlanskog kantona i Centru za socijalni rad u Lukavcu. Tu se, očito, apsolutno sva priča završila u vezi s policijom i njihovim postupanjima.
A da su resori kojima je ministar prebacio vrući krompir, posebno Centar za socijalni rad, ranije odradili svoj posao, izvjesno do pucnjave ne bi ni došlo.
Naime, pištolj iz kojeg je još uvijek 13-godišnjak pucao, kako istraga dosad upućuje, pripadao je njegovom preminulom djedu, a dječakov otac ga po proceduri nije predao policiji.
Policija se u ovom slučaju alarmirala tek nakon tragedije, kada su obavili pretres kuće po nalogu suda i tužilaštva te su također uhapsili i dječakovog oca. Nakon tragedije su se alarmirali i iz Tužilaštva TK te Centra za socijalni rad Lukavac, koje je i naveo ministar unutrašnjih poslova.
Skoro mjesec dana od trenutka kada je dječak donio u pištolj u školu, iz koje je ranije izbačen zbog neprimjerenog ponašanja, nadležnima je trebalo da ga okarakterišu kao “odgojno zapušteno dijete”, da mu uhapse oca i pretresu kuću. Da je sistem radio, a da su nadležni odradili svoj posao, ništa od ovoga se izvjesno ne bi moralo desiti.
U konačnici, nesretan čin se odvio, potpuno cijeli sistem je odgovoran, a da u Tuzlanskom kantonu blago rečeno ne funkcionira, vidljivo je definitivno od jučer. Da morala postoji nesposobni na funkcijama već danas bi podnijeli ostavke. Ali, od svakog obraza, očito je važnija fotelja.
klix
