Edward Bernays i “kontrola misli” – Vrijeme je da se stane na kraj prljavoj propagandi
Jesmo li marionete? Metaforički, ovo pitanje ima smisla. Bukvalno ako se upitamo da li vanjske “sile”, one kojih nismo ni svjesni, manipuliraju mašim mislima i djelima? Koliko je i je li važna naša svjesnost o tome? Ako smo svjesni vanjskih sila, mogu li biti razotkrivene kao manipulacija? Ako smo svjesni, a svejedno dopuštamo da nas se manipulira, znači ji to da smo dragovoljno marionete?
U slučaju kada manipulacija postoji, a nismo je svjesni, postavlja se dublje pitanje koji to ključni događaji u životu svjesnog bića dovode do točke kada više ne prepoznajemo manipulaciju? Oni koji dopuste ili naprosto budu toliko uronjeni u manipulativnu situaciju i do te mjere da ona postane normalno stanje, tada se manipulacija kao normalna i uobičajena nastavlja unedogled i potpuno neometano.
Jesmo li lutke na koncu zato što smo društveno uvjetovani ili je to posljedica naše genetske konfiguracije? Znanstvenici poput Pavlova su tvrdili da smo uvjetovani i genetskim faktorima, ali i našim okruženjem.
Nadalje, kažu da iz te situacije izlaza nema. Zarobljeni smo prošlošću, kao i svakom donesenom odlukom na koju smo individualno ili društveno predisponirani. Ljudska sloboda je fikcija. Nikada nismo bili i nikada nećemo biti slobodni. Predodređeni smo genetskim nasljeđem i društvenim okruženjem.
U stvarnom životu je sposobnost manipuliranja pitanje moći i odražava se u politici, gospodarstvu, vjeri i drugim područjima u kojima provoditelji kontrole ne upravljaju samo svojima, nego i životima drugih. U području politike lutkarski majstori donose zakone i određuju nam dužnosti. U području ekonomije oni posjeduju i upravljaju sredstvima za proizvodnju i diktiraju tempo i način proizvodnje roba i usluga.
Nadalje, oni kontroliraju tržišta manipulacijama cijena i prioritetima distribucije.
U sferi religije, formiraju dogme i prijeteći s propovjedaonica paklom i sumporom usađuju strah u srca takozvanih vjernika. Posjeduju medije koji odvraćaju pozornost ljudi od stvarnih problema. Mase se zabavljaju seks skandalima, sportovima,… bilo čime, samo da nisu ozbiljne teme. Naravno, ozbiljne stvari su za velike igrače koji brinu o nama.
Živimo u svijetu moćnih manipulatora s jedne strane i mase izmanipuliranih nemoćnika s druge. Uhvaćeni smo i pojedeni od strane sustava u kojemu se sve diktira iz modernog Olimpa, moćnog prebivališta bogova i boginja, globalnih sila i vladara koji ne samo da manipuliraju, nego i iskorištavaju politiku i ekonomije manje moćnih nacija.
Ove globalne sile pokreću ratove, uništavaju ljude, cijele narode. Besramno prisvajaju bogate prirodne resurse i istovremeno siju sjeme siromaštva koje onemogućuje otpor.
Ti politički i ekonomski manipulatori žanju plodove modernih tehnologija i znanosti. I tu stvaraju monopole.
Manipulacija ljudima i njihovo iskorištavanje ipak nisu posljedice isključivo genetskog i socio-kulturološkog programiranja. Ono što je zajedničko svjetskom stanovništvu je što smo marionete ili sićušni kotačići u ogromnom i moćnom stroju svjetske države koja nas kontrolira i ograničava zakonima, odredbama, obvezama, zabranama, oporezivanjem, nametanjem iskrivljenih vrijednosti, ograničenjima svih vrsta s bezbroj mehanizama.
Kritičniji dijelovi društva su toga duboko svjesni. Znaju da su marionete, znaju da ih se kontrolira i manipulira u tom zamršenom labirintu uvjeta, ograničenja i zahtjeva u društvu kojega nazivamo domom.
Primjera manipulacija ima bezbroj, dotaknimo se tek nekih.
Dvadeseto stoljeće je obilježeno isprovociranim i pomno planiranim procesom kojemu je cilj pretvoriti sveukupno društvo u antidruštvo u kojemu se “Ja” pretpostavlja onome nekadašnjem “Mi”.
Netko će reći da je to “teorija zavjere”, ali povijesne činjenice govore drugačije. Nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays, bio je prvi u nizu znanstvenika koji su radili na usavršavanju “znanosti kontrole misli”.
U političkoj sferi je upravo on naveo masovnu psihološku manipulaciju kao “inženjerijski pristanak”.
Koristeći propagandu i psihološku manipulaciju za poticaj potrošača na kupnju proizvoda, a sve je tako i počelo, nazivao je “odnosima s javnošću”. O tome govori i četvrti dio dokumentarca BBC-a “The century of Self”.
Dvadeseto stoljeće se opravdano može nazvati stoljećem sebičnosti. Ovaj dokumentarac upire prstom u Sigmunda Freuda i njegovog nećaka Edwarda Bernaysa.
Već prije Prvog svjetskog rata političari i biznismeni koriste njihova saznanja i tehnike kako bi naveli ljude da im ili daju glasove na izborima, ili kupuju njihove proizvode, a Woodrow Wilson Bernaysapostavlja na čelo Komiteta za informiranje javnosti kako bi provodio ratnu propagandu.
Ovdje Bernays uvelike koristi i pretvara u praksu Freudovu teoriju da je ljudsko ponašanje vođeno nesvjesnim instinktivnim porivima.
Služeći se upravo Freudovim napucima, on cilja na nesvjesne i iracionalne osjećaje u stanovništvu i uspješno “budi” inače duboko izolacionistički nastrojenu američku javnost da prihvati ideju o sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu.
Nakon Prvog svjetskog rata, Bernays od svoje uspješno odigrane uloge inženjeringa u ratnohuškačkoj vladinoj propagandi u mirnodopsko vrijeme nudi svoje “usluge” korporacijama i svesrdno pomaže u stvaranju potrošačkog društva
Cilj je kulturu “potrebe” pretvoriti u kulturu “želje” i natjerati potrošača da kupuje, kupuje i kupuje i da se pritom osjeća ugodno. Bernays, svjestan negativnih konotacija vezanih uz termin propaganda, smišlja pojam “odnosi s javnošću”.
Već ’20-ih je u Americi konzumerizam uvelike zaživio, a 1927. kritičari izražavaju zabrinutost zbog činjenice što Amerikanci više nisu građani, već “potrošači”. Onda, 1929. godina, dolazi do poznatog gospodarskog sloma.
Bernaysova propaganda je uspješna, građani se zadužuju kod banaka, kupuju dionice, tržište dionica bilježi rekordne rezultate, ali se pod pritiskom kupnji posuđenim novcem ubrzo urušava. Tijekom “Velike depresije” Bernays fokusira napore na utjecaj na političke stavove javnog mnijenja.
Niti on, ni sam Freud nisu vjerovali u ljudsku jednakost. Uplašeni rastućom fašizacijom u Europi u to vrijeme, obojica vjeruju kako demokracija nije siguran oblik vladavine s obzirom na činjenicu da je “čovjek podložan nesvjesnim porivima”.
Obojica vjeruju kako čovjeka nužno treba kontrolirati i da demokracija može funkcionirati samo ako se kontinuirano provodi ciljani inženjering.
“Potrošač će ostati trajno politički pasivan ako njegova iracionalna želja bude zadovoljena uvijek novim proizvodima koje može kupiti”, bio je temelj nove misli.
Nacionalni savez proizvođača 1936. upošljava Bernaysa u pokretanju ideološke kampanje usmjerene protiv “New Deala” i protiv rastućeg “unionizma” kojeg Alex Carey spominje u djelu “Taking the Risk of Democracy”.
Po završetku Drugog svjetskog rata Bernaysove usluge koristi CIA, gdje se zapošljava kao savjetnik o pitanjima kako obuzdati i kontrolirati “iracionalnu agresiju masa”. U godinama službe za CIA-u Bernays osmišljava i provodi i kampanju za Eisenhowerovu administraciju, koja ima za zadatak uvjeriti američku javnost u direktnu “prijetnju od sovjetskog komunizma”.
Dio te kampanje je bila i mobilizacija javnosti i dobivanje potpore Kongresa za puč protiv demokratski izabranih vlasti u Gvatemali 1954. godine, kada je svrgnut predsjednik Jacobo Arbenz.
Tada je Bernays radio za tvrtku United Fruit Company, koja je bila zabrinuta zbog Arbenzove najave agrarnih reformi kojima bi United Fruits izgubila svoje ogromne plantaže banana u Gvatemali.
FOTO: Američka propaganda u Drugom svjetskom ratu
U nastavku, naravno, “odnosi s javnošću”, točnije propaganda, bujaju poput industrijske mašinerije koja zapošljava cijele timove psihoanalitičara, stvaraju se ciljane grupe koje imaju zadatak reklamu učiniti efektivnijom, privlačnijom, koje ciljaju na ono naše nesvjesno i to u svim sferama naših života.
U takvim okolnostima, manjak ili potpuno odsustvo jedinstvenog svenarodnog otpora protiv manipulacije je ono što lutkarima omogućava da nas i dalje i unedogled iskorištavaju.
U tom kontekstu, izmanipulirane se ne može gledati kao na kao marionete, jer marioneta i ne zna da je marioneta.
Ali, budući da smo gubitnici u toj velikoj igri, jesmo marionete, jer im dopuštamo da nama upravljaju. Kako govoriti o slobodnoj volji čovjeka kada se podvrgavamo manipulativnom izrabljivanju i opresivnim hirovima svjetske oligarhije i ne bunimo se protiv gaženja ljudskog dostojanstva, tuđeg ili svojega, potpuno nevažno?
Jesmo li doista obdareni slobodnom voljom? Čini se kako smo došli do stupnja kada moramo priznati da je slobodna volja samo iluzija i racionalnije se pomiriti s činjenicom da je ljudska osobnost unaprijed određena.
Ako je to zaista tako, tada i moralna odgovornost umire skupa sa slobodnom voljom, jer je sposobnost razlikovanja dobra od zla stvar slobodne volje.
Ako je baš sve što radimo rezultat onoga čime smo uvjetovani, onda nitko ne bi trebao biti odgovoran za uništavanje, zla i nasilna djela, jer su sve te akcije rezultat genetskog i socijalnog programiranja, ciljane propagande, psiholoških manipulacija.
Tako bi manipulatori i htjeli da bude. Dobrim su dijelom uspjeli, ali se svijet budi i odbacuje propagandu, i to istim oružjima i alatima koji su izmišljeni za njezino širenje i pokoravanje širokih masa u svakom kutku svijeta.
Logicno.com
