Said Šteta: Prvomajska b(l)udnica

Lijepa je ova zemlja, meni najdraža, pjevao je pjesnik, Jure Kaštelan, iz nama sada susjedne i kako prilike nalažu i povrh, kako se domaći vlastodršci ne trude, biće i još tako bliske a tako daleke, zemlje Hrvatske. Pjevajući o zemlji koje više nema, nema ni njega više u dječijim čitankama, pa se upitam nestaje li sve ono što nosi epitet lijepog.
Ne plačem ja za tom zemljom koju opjeva Jure, neću je ni kudit, Bože sačuvaj,ona je davno sahranjena zna se i čijom rukom i pokrivač povijesti je već uhvatio mem, nego mi zabrigu, kako o Bosni i nešto rijeđe o Hercegovini, ispjevaše tolike pjesme što suze natjeraju a ona, ta zemlja za kojom i sam uzdišem a koju kratko i nepravedno zovu Bosna, sve više nestaje.
Kako to da su nam je puna usta a u duši je ni trun, kako to da je, đe god ko more da se „očeše“ savremeno kazano otuđi, zloupotrijebi položaj, snađe se, onako sve po zakonu i ima još tih savremenih iskaza za što se nekad zvalo samo lopovluk i hajdučija, guli je i potkrada i onaj što je ko biva ne voli jer je i ne prizna, što donekle mogu i razumjeti ali i onaj što je ko biva voli (ko Bajro mater op. a.) i isto je krade i pelješi, što neću nikako da razumijem. Kako to da od nivoa mjesne zajednice pa sve gore do onog troglavog zmaja što je zaposjeo na vrh države pa kud god krene jedna glava neće „u suru“ te tako batrga od Dejtona do danas, svi se nešta upinju a ona prolazi ko da je u ložnici velikog sultana, namjerno pišem malim slovom jer čovjek je onoliki kolikog ga Bog stvori a ne onoliki koliko on hoće ili se upne da jest, da s njom što bi rekli, beg sjaši alibeg uzjaši.
Kako to da i kada se uhapsi predsjednik polovice i malo više BiH, za kako to u optužnici rekoše, organizirani kriminal, nikom ništa, mi onako uspavani, fini stišćemo se ko kurve i krijemo što se i na čelu da pročitat. Kako reče jedan moj prijatelj, pa šta, uhvatili samo jednog predsjednika a znaš li ti koliko ih imamo. Pravo govori, da su ih deset pohapsili, ne bi se osjetilo.
Kako to ? Ne nalazim odogovora i s toga sam ti tužan ko novčanik prazan. I ne krivim ja predsjednika manjeg BiH entiteta ko što ga krive ovi što se sami odrediše da su moji i da predstavljaju mene a mene nit su šta pitali nit sam im ja kakvu oporuku ostavio a i kako bi kad sam još hvala Bogu živ, dišem što bi se reklo.
Ne krivim ja ni one međunarodne čimbenike što dođoše prije dvdeset godina u Bosnu i Hercegovinu, ko na godišnji i ostadoše do dana današnjeg na tolikogodišnjem odmoru a sve o našem trošku Bosanaca i ništa manje ako ne više Hercegovaca. Troše naše, jedu naše i pogane po našem, dždab-džabile. Što bi njih krivio mi ih pozvali oni došli, lijepo im i što bi išli a mi po milioniti put potvrđujemo svojim postupcima, svojim nedjelima, da smo glupi. Mi?
Jok eto oni.
Evo, ne želeći se baviti statistikom, niti pametovanjem o ekonomiji, samo prenosim podatke koje je objavio magazin Forbes,koji kažu da je “Bosna i Hercegovina – Najslabija ex-yu država i ekonomski pakao na zemlji. Da nije Bosne i Hercegovine , Srbija bi najvjerovatnije bila najdepresivnija ex-yu zemlja. BDP u BiH je 12 milijardi dolara, BDP po glavi stanovnika 4,821 dolar. BiH ima najveći stepen nezaposlenosti u regionu : 43.3 posto, a ovo je dramatično loš parametar čak i za afričke uslove. Javni dug BiH je 43 % GDP-a. BiH je među 85 najboljih zemalja za razvoj biznisa.” Statistika je neumoljiva.

I?

Ništa! Taman kada sam poput Sizifa, ne onog iz Zavidovića, kotrljao pitanje uzbrdo, ne bi li našao odgovor, osvanu 1.maj, ove godine, nalik ko jaje jajetu na desetine prošlih, budilica iz vremena one države, koju psujemo na svakom koraku i oplakujemo u isti mah, limeni svirači, duhači i udarači, ovoproljetno jutro rastjeruju ptice i njihov cvrkut, nadglasavaju stotine konja ispod haube, napaćenog skorojevića koji do juče nije mogao havetno ni magare zajašiti a danas ima vozni park, hotele, benziske pumpe, prodajne centre i stotine hamala, pa veli kad se pokazat ako ne danas nek fukara vidi šta je gazda u Bosni, isto i u Hercegovini. Na bankomatima još se poneki paćenik ceri se u lice toj mašini što se crveni umjesto njega a tek račun baška, da se pokupuje još štošta mezetluka i pića, jer minus je dozvoljen za ovu stvar, znaš prvi maj a vatru ne potpalit nisi ništa. I kao po pravilu taj dan se nadurava fukara i onaj što je to juče bio i u ražnju i u muzici ko će više ko će jače. Krkanluku niđe kraja nema i tu smo jedinstveni, padaju granice općina, kantona, entiteta i nakih zapišanih torova, taj dan svi isto mezetlučimo i budalešemo ko da smo jedno, jedna zemlja balkanska.
Ne pita se niko je li bila plata i hoće li ikad biti ili još gore hoće li je ikad nazvati svojom, platom, samo nek je danas a sutra šta bude. Ne pita se ni za prekovremeni rad što se ne plati, ni noćni, ni subote ni nedjelje, ni svakodnevno otpuštanje radnika, ni što nema godišnjeg odmora, nekima ni po deset godina, ništa se ne pita.
Ne pita se ni sindikat. Osim za one na budžetu, takozvana administracija, najparazitskija asocijacija, njihov sindikat se izbori i za povišice i topli i hladni obrok i regres i dva godišnja odmora na godinu i službena putovanja i bukadar dnevnica, za sve se sindikat njima izbori, osim radniku težaku na autoputu Vc, osim radnicima u tekstilnoj industriji, trgovini i uslužnoj djelatnosti,redom privatni sektor, što su u svome radu nadmašili i semafor jer i on pođahkad stane, njima nema ni sindikata, na to nemaju pravo. A predsjednik sindikata, onog što se zove po Bosni i Hercegovini, a kao pokriva pola a i to što pokriva, jedva, naguzove, kaže kako neće organizirati prvomajske proteste, jer veli, Sarajevo je prazno već dan prije, kome protestovati. Pa nije samo Sarajevo djelokrug sindikata, nisu samo fabrike i radnici u Sarajevu, hajvanu jedan i ko te postavi, pomislim pa se ujedoh za jezik, pa on je naš predjsjednik, nas radnika.
Jesmo li to svi hajvani?
Jok! Pregaoci budžetskih radnih mjesta su krvavo zarađen novac (krvav žulj na guzici op.a) već razmjenili i to podebele svote, u devize, kune najčešće i osvanuli kraj slane vode jadranske da ih umjesto prevaziđenih budilica koje tuknu na crveno, vrijeme Lenjina, da ne kažem Tita, more mi ko zahaturit, budi galeb ili ti kakva modernija budilica-bludnica. Oni će spajajući neradne i one koji se kobajagi zovu radni, odsjesti diljem pomenute obale i ludovati i bludovati, tamo do nedjelje kada će se onako napunjenih baterija, horni za posao i sa zaraslim žuljem u pozadinskom dijelu, vratiti i ko birvaktile Alija Sirotanović zatražiti veću lopatu za nove radne pobjede. Tako prolazi još jedno prvomajsko jutro, a na ovim prostorima balkanskim, skapavaju jagnjad ne od bruceloze ali po obimu ko da je kuga naletila,već od skorojevića i onih što se upinju da mogu, ulicama duhači sviraju budnicu, koja ni sad kao ni godine prošle, iz mrtvila i mentalne uljuljanosti neće probuditi spavače kojima bi i ona zaštićena krupna divljač pozavidila, dočaravajući zemlju apsurda kao kolektivnu ludnicu ili ti bludnicu.
Znao sam ja.Evo upravo objavili, onaj sindikat što se imenuje Bosnom i Hercegovinom a jedva dobaci od Koblije glave do Kobiljače, da će protestirati 30.maja, taman toliko daleko da se odmahmura, da se duboko pogleda u prazan buđelar. I’ Opet ništa. Ujeo vuk magarca. Danas su protestirali radnici, proleteri „Konjuha“ i nisu Konjuh planinom, nego kroz Živinice do općine i nosom udarili u zamandaljena vrata.Rekoh ja vama, počnemo s budnicom a onda završimo u….Lijepa je moja zemlja meni najdraža! Kao u saobraćaju nije problem onih stotinu konja ispod haube, problem je onaj jedan za volanom. Za našim državnim volanom haman ih je i previše.
Tako se to ponavlja godinama a mi ko da smo se bunike napasli a ne mesa svakakvoga, godinama zaleđenog ali i onog friško kasapljenog, redamo svoje neplaćene i nesvršene račune, ostavljajući ih za neki drugi dan, ne za drugi maj, nikako. Tad smo još pod jakim dojmom onog prvog…

Said Šteta – magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close