Kontroverzni ekonomski analitičar Martin Armstrong: Europska unija će se raspasti 1. listopada

‘NOSTRADAMUS NAŠEG DOBA’

Armstrong je precizno najavio crni ponedjeljak na američkoj burzi, najavio je i slom ruske rublje, aktualnu gospodarsku krizu, skok švicarskog franka, a krah EU-a najavio je još 1999. godine…

(slobodnadalmacija.hr)

Pripremite se na europski ekonomski slom 1. listopada. Tog dana Europska unija će se raspasti, euro će kolabirati, kamate će rasti, vrijednosnice će pasti…

Dogodit će se najveća financijska kriza u povijesti čovječanstva koja će trajati 10 do 15 godina. Francuska će se pobuniti protiv politike štednje i rezova i prva napustiti taj model, a za njom će poći i druge države EU, na kraju i Njemačka. Japan će biti sljedeća pločica domina koja će pasti. Velike sume kapitala prijeći će u SAD, podižući američke dionice. Drugim riječima, američka burza će profitirati u odnosu na sve ostale, ali ne zadugo jer će i SAD ubrzo ući u financijsku krizu zbog nemogućnosti otplate dugova.

Je li realan takav crni scenarij? Još malo više od mjesec dana i saznat ćemo… Zebnju pojačava činjenica da je to prognoza Martina Armstronga, kontroverznog ekonomskog analitičara, američkog genija ekonomskih prognoza i ekonomskog Nostradamusa našeg doba. Za neke je i obični varalica, ali nitko mu ne može osporiti da je precizno najavio crni ponedjeljak na američkoj burzi, slom ruske rublje i aktualnu globalnu ekonomsku krizu. Koliko zna biti u pravu pokazao je i na primjeru švicarskog franka za koji je također tvrdio da će izazvati velike probleme.

Najinteresantnije je što je posljednju dramatičnu prognozu vezanu za 1. listopada ove godine Mark Armstrong izrekao sad već daleke – 1999. godine.

Martin Armstrong ne gleda u čarobnu kuglu već u računalo. Svoj model razvio je prikupljajući i obrađujući baze podataka koje očito odlično razumije. Samouki Amerikanac do svoje magične formule došao je proučavajući novac i tijek novca kroz povijest, uporno gradeći brojeve i godine, pronalazeći sličnost, ponavljanja, nacrte koji su već postojali.

Puno prije nego se dogodilo, čudesno precizno, predvidio je “Black Monday”, kada su se u listopadu 1987. srušile burze od Hong Konga preko Amerike do Europe. Predvidio je da će se krajem 1989. Nikkei, japanski indeks dionica, naglo srušiti nakon što dosegne vrhunac. Magazin “Equity’s” proglasio ga je najboljim sjevernoameričkim ekonomistom, a u Japanu su bili toliko oduševljeni njime da su ga nazvali “gospodin Yen”. Odmah je najavio novi veliki potres za manje od devet godina. I doista, 20. srpnja 1998. kolabirala je ruska rublja a ruski financijski sustav se urušio.

Prema Armstrongovim tvrdnjama, tada mu se obratila i CIA sa željom da im potanko objasni kako to on zna ono što će se u budućnosti događati, koji je to alat koji mu omogućuje da predviđa krize. Odbio ih je.
Martin Armstrong nazivan je, u osamdesetim i devedesetim godinama, burzovnim guruom, ekonomskim stručnjakom koji je otkrio da se financijski potresi na svjetskim tržištima ciklički ponavljaju u pravilnom vremenskom razmaku.

Otvorio je kompaniju “Princeton Economics International” koja se bavila predviđanjem burzovnih promjena i stvorio računalni Economic Confidence Model kojim je predviđao promjene cijena roba i dionica na tržištu. I bio nevjerojatno uspješan.

Počeo je gotovo u vrtiću. Od najranije dobi pokazivao je poduzetnički duh i analitičke sposobnosti koje su drugima bile daleko prekomplicirane. S devet godina čitao je Aristotela, kao dijete već je skupljao kovanice i razmišljao o trgovini s njima. Važan trenutak dogodio mu se 1964. godine, kada je imao četrnaest godina. Dobio je vikend posao kod trgovca zlatom u New Jerseyu i tu se inicirao u posebnosti trgovine novcem i zlatom.

Sljedeće godine, kupio je nekoliko vrećica rijetkih kanadskih novčanih jedinica, za koje se ispostavilo da su rjeđe nego što je mislio. U roku godinu dana rol je vrijedio tisuću američkih dolara. Budući je imao tisuću rola, postao je, brzom čarolijom, teen-age milijunaš. Očekujući još veću zaradu, zadržao je novčane jedinice, ali vrijednost im je ubrzo pala, a on je opet postao klinac koji vikendom radi u trgovini novčića.

Drugi, presudan, trenutak zbio se kad je u novinama naišao na popis financijskih slomova koji su se dogodili između 1683. i 1907. Podijelio je to razdoblje (224 godine) s brojem kriza (26) i utvrdio da, u prosjeku, ponavljanje velikih prekretnica u gospodarstvu i svjetskim poslovima prate izrazit i nepokolebljiv ritam od 8,6 godina. Uočio je zakonitosti a potom izračunao da je to točno 3141 dan. 3141, broj pi puta tisuću. Otajstvo ciklusa time je potpuno produbio.
Armstrong nije nikome rekao o tom saznanju. Čuvao je tajnu i prodavao svoje usluge kao konzultant za deset tisuća dolara na sat. Imao je klijenata i u uredima u inozemstvu, kultivirane veze sa središnjim bankarima, čak i s Margaret Thatcher.

“Pi” mu je sugerirao neke buduće prekretnice. Nakon predviđanja 1998. godine izračunao je da je sljedeći veliki dan: “23. veljače 2007.“. Taj dan je tiho došao i otišao, ništa se nije dogodilo a skeptici su podrugljivo komentirali veliki promašaj. No, ispostavilo se da je taj dan ipak vidio neke važne stvari. Cijene nekretnina započele su oštar pad. To je bio vrhunac nekretninskog balona i sam rub recesije. Sve je to postalo evidentno tek u retrospektivi.

Nedugo nakon toga, u rujnu 1999., na vrata mu je pokucao FBI i završio je u zatvoru zbog prevare i zavjere. Optužen je za varanje japanskih ulagača, stvaranje neke vrste Ponzijeve sheme. Ukratko, da je, surađujući s Republic National Bankom, uzeo novac japanskih ulagača i potpuno ga pogrešno investirao. Navodno je oštetio Japance za milijardu dolara, što je on uporno demantirao, tvrdeći da nije bilo oštećenih.

Sedam godina je proveo u zatvoru, bez presude, jer nije surađivao sa sudom, što je po američkom zakonu moguće i zove se “contempt of court” (nepoštivanje suda). Naivno je vjerovao u pravni sustav, a i Republikanci su bili na vlasti, a on više naginje desnici no ljevici, pa je očekivao oslobađanje. Kada je shvatio da ga neće osloboditi, nagodio se tako što je priznao jednu optužbu i odslužio još pet godina.

Nakon 12 godina Armstrong je 2011. pušten na slobodu a konačna presuda nikada nije donesena. Godinu dana kasnije odjednom se pojavio u javnosti i podijelio svoje pesimistične poglede na katastrofalna događanja u svijetu.
Koji je pravi razlog njegova dugog utamničenja? Više je teorija o tome a ni sam Armstrong nije dokučio glavni razlog. Surađivao je s Republic National Bankom i moguće je da je optužen zato što im je ukazao na protuzakonito poslovanje. Nadalje, on je tužio Republic National Bank, a kao dokaz tražio je objavljivanje telefonskih razgovora Edmonda Safre, direktora banke, što mu nije omogućeno. Možda zato što se na tim snimkama mogu čuti Safrini razgovori s Moskvom, a to se nije smjelo objaviti. To je jedna teorija.

Druga je ta da je završio u zatvoru jer nije želio predati izvorni kod računalnog programa koji je stvorio i kojim se uspješno predviđaju ekonomske promjene. Možda je završio u zatvoru jer je uporno govorio kako svjetske vlade manipuliraju ekonomskim tržištem i stvaraju cikličke promjene. Ponuđeno mu je da postane dio elite koja kontrolira svjetsku ekonomiju. Armstrong je odbio, bilo mu je neprihvatljivo. Nije htio ni prouzročiti promjene na ekonomskom tržištu.

Bilo ovako ili onako, Martin Armstrong je naučio što znači biti na vrhu i biti na dnu. Nakon zatvora, ističu njegovi suradnici, uopće nije ljut zbog svega što se događalo. Njegova kompanija “Princeton Economics International” ponovno je aktivna, a on radi manijakalno na svojim programima, po cijele dane i noći. Kreira program nazvan Socrates koji će nadzirati sva svjetska tržišta. Inteligentan je biznismen, razvija posao, zaposlio je šest-sedam ljudi i polako se vraća na scenu. Želi nastaviti tamo gdje je stao 1999.

Martin Armstrong, autor “Modela ekonomske pouzdanosti” baziranog na poslovnim ciklusima i Pi broju, nakon svega, glavni je protagonist dokumentarca “Prognostičar” njemačkog dvojca Marcusa Vettera i Karin Steinberger. Film je snimljen prošle godine i iako se u prvom planu bavi sudbinom ekonomskog analitičara koji je osuđen za prijevaru, govori zapravo o snazi podataka i informacija u suvremenom društvu.

Filmska priča svojevrsna je rehabilitacija čovjeka za kojega puno dobrih poznavatelja prilika tvrdi da je u zatvoru odležao više nego što zaslužuje. U filmu, Armstrong otkriva još jednu iznimno zanimljivu priču: u Americi, kako tvrdi, postoji neformalno udruženje elitnih ekonomista, političara i čelnika najvećih banaka koje naziva The Club, a cilj im je kontrola svjetske ekonomije.

Armstrong, koji se odbio pridružiti The Clubu, tvrdi da su oni imali ključnu ulogu u rušenju Borisa Jeljcina1998. Namjestili su mu financijsku aferu i rekli da će sve zataškati ako podnese ostavku i postavi Borisa Berezovskog za svog nasljednika na čelu Rusije. Tako bi The Club preuzeo i kontrolirao rusko tržište, a glavni čovjek te operacije bio je Edmond Safra, osnivač i predsjednik Republic National Banka.

Jeljcin je podnio ostavku, ali je za svog nasljednika odabrao Vladimira Putina, što je šokiralo The Club. Berezovski je nakon toga pobjegao iz Rusije (nađen je prije dvije godine mrtav u svojoj vili u Londonu), a Safra je nekoliko dana kasnije ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima u Monacu.

Film se u Americi neće prikazivati u kinima, samo u Europi. Čeka se i na prikazivanje u Rusiji. Distribucija će početi 29. rujna i obilježit će je događanje u Ateni gdje će Mark Armstrong i autor filma održati konferenciju za tisak na kojoj će se moći postavljati pitanja. Trajat će 90 minuta i moći će se pratiti iz 12 zemalja. To će biti vrlo zanimljiv događaj jer Armstrong nije samo čovjek koji predviđa krizu, nego predlaže i kako izaći iz nje.

Bez obzira što se dogodilo 1. listopada 2015.godine ostat će pitanje – je li Mark Armstrong tek spretni manipulator ili čisti genij? Čovjek koji ga je možda najbolje upoznao, Marcus Vetter, autor filma “Prognostičar”, kategorički tvrdi: On je očito genij, iako ne bez mana.

DRAŽEN GUDIĆ

Povijest

Impresionira Armstrongovo poznavanje povijesti. Neprestano je posjećivao muzeje, u Njemačkoj muzej arapskog kovanog novca, u Rimu je posjetio muzej kovanog novca iz rimskog doba, vrlo je znatiželjan, pomalo nepredvidiv, privatno prilično sramežljiv, ali kada se popne na binu i počne predavanje, postaje Martin Armstrong, čovjek koji krivi političare za sve nevolje.

Armstrong je želio dokazati da političari rade što hoće, da vode igru i nastoje ušutkati ljude koji im se nađu na putu. Proučavajući povijest shvatio je da se to uvijek događalo. Svi geniji su bili optuženi za nešto i ubijeni. U njegovu slučaju političari i utjecajni ljudi željeli su zadržati vlast i utjecaj tako što su podigli optužnicu protiv njega. Tako glavnog junaka svog filma opisuje Marcus Vetter.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close