Senad Pećanin, sarajevski advokat i novinar, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega visoki zvaničnici iz regiona, kao što je premijerka Srbije Ana Brnabić, sve češće dovode u pitanje presude za ratne zločine i nasljeđe Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu uoči njegovog zatvaranja na kraju ove godine.
- Cinizam
Ako pravosnažno osuđeni ratni zločinac nakon odslužene zatvorske kazne postane predavač na vojnoj akademiji, kao što je to slučaj sa generalom Vladimirom Lazarevićem, ili ako pravosnažno osuđeni ratni zločinac postane počasni gost na misama i priredbama Katoličke crkve, kao što je to slučaj sa Darijom Kordićem – onda nema sumnje, kriv je Tribunal u Hagu.
Naravno, ironičan sam, jednako kao što je cinična srbijanska premijerka Ana Brnabić kada kritizira haški sud zamjerajući mu ‘što nije doprinio pomirenju’.
- Uspjeh
Prije svega, radi se o potpuno pogrešnoj percepciji zadaće Tribunala u Hagu koju vješto plasiraju balkanski lideri.
Naime, ne može se uspjeh Tribunala mjeriti stupnjem pomirenja u regiji.
- Teret
Zadatak suda je individualiziranje krivice za počinjene teške ratne zločine i zločine protiv humanosti, upravo kako bi se izbjeglo pripisivanje kolektivne krivice čitavim narodima.
Pretpostavka civiliziranog svijeta koji je ustanovio Tribunal i finansirao ga bila je da će upravo utvrđivanje individualne krivice pojedinaca sa čitavih naroda skinuti teret kolektivne krivice i stvoriti preduvjete za pomirenje.
- Katarza
Međutim, nacionalni i vjerski lideri u regiji svojim ponašanjem ukazuju na ono što je sjajno primijetio (novinar portala Buka) Dragan Bursać – i ako nekako promucaju koju riječ saosjećanja sa žrtvama iz drugog naroda, lideri poput Ane Brnabić ne kriju svoje simpatije i ne štede divljenje za osuđene zločince iz svog naroda.
Tribunalu u Hagu se mogu staviti ozbiljne pravne primjedbe na rad, ali nikako ne i one koji mu stavljaju ovdašnji nacionalisti.
Odgovornost i krivica za izostanak kolektivne katarze kada su u pitanju počinjeni ratni zločini pripada, prije svega, nacionalnim liderima, pa vjerskim liderima, pa medijima – upravo tim redosljedom.
- Krivica
Imajući sve ovo u vidu, nisam optimista kada je riječ o perspektivama pomirenja u regiji.
Nacionalizam je, nažalost, još uvijek jako kurentna roba na Balkanu i ovdašnji nacionalni prodavci magle, mislim naravno i na političare, neće ga se lako odreći a do tada je najlakše krivicu svaljivati na haški tribunal i međunarodnu zajednicu.
Foto: AFP
DW.DE
