Religija i pop-kultura, 1. dio
U odnosu na visoku kulturu, uglavnom manje dostupnu masama i više cijenjenu među elitama ili višim slojevima društva, popularna (pop) kultura uvijek se razlikovala po formama, široj dostupnosti ljudima te, naravno, prihvaćenosti.
Pop kultura se razvijala kao zaseban entitet unutar šireg društveno-političkog konteksta, a pri tome je uspostavljala različite obrasce ponašanja ili djelovanja. Karakteriše je često, između ostalog, i bunt spram brojnih društvenih ili političkih pojava.
Stoga se pop kultura može u značajnoj mjeri tretirati integralno – kao sistem vrijednosti kojem su bliski sekularni svjetonazor, seksualizacija, pa čak, u određenom broju slučajeva i antireligijski pristup. Ipak, uporedo s modelima koji su kreirani unutar pop kulture, razvijao se instrumentarij koji je upotrebljiv nezavisno od uspostavljenog sistema vrijednosti ovog kulturnog fenomena.
Sumirajući općepoznato iz brojnih definicija pop kulture, narod/ grupe/ pojedinci su imali potrebu da se izraze na svoj, specifičan, način što bi etabliralo i kreiralo obrasce koji bi se masovno slijedili, odnosno, po svome vrijednosnom sistemu ili samoj estetici bili bliže masama.
Ljudi se poistovjećuju s onim što je najbliže njihovom ponašanju, strastima ili snovima. Pop kultura, koja obuhvata raznolik spektar interesovanja, je mogla to ponuditi.
Otuda se, kao široko prihvaćen skup uvjerenja i praksi, kako to prepoznaju definicije, razvila kroz muziku, film, knjige, ples, televiziju, medije, sport, strip, mimove (eng. meme), a posljednjih godina posebno kroz društvene mreže.
Samo postojanje brojnih kanala pop kulture govori o njenoj prodornosti i ukazuje na moć prilagođavanja novim kontekstima. Ipak, razumijevajući njen razvoj i kreiranje posebnog vrijednosnog sistema koji se da proučavati i čiji se metodi mogu koristiti, značajno nam je napraviti razliku između pop kulture i popularnog. Ukratko, nije nužno da popularno bude dio pop kulture u smislu vrijednosnog sistema koji joj je karakterističan.
Religija izvan hrama
Religija ili religijski motivi su uvijek tražili put do masa, što jeste u samoj biti religija, posebno velikih tradicionalnih ili univerzalnih religija. Shodno specifičnosti religijskih postulata i stvarnosti sekulariziranih društava te različitih
kulturnih formata, pojava religija u takvom kontekstu skoro uvijek je obilježena njenom značajnijom markiranošću. Razlog bi se mogao pronaći upravo u tome što religija primarno ne pripada tom vrijednosnom sistemu. Naravno, nije nužno posmatrati to kategorički, s obzirom da će niz istraživača tretirati određene sadržaje s karakterističnom religijskom notom unutar ambijenta pop kulture. Na taj način će u njen korpus uključiti i religiju.
Put religijskog ka masama, pomoću instrumenata masovne popularizacije, često se činio kao desakralizacija religijskog ili, u najmanju ruku, neobično izmještanje dijela religijskog izvan sakralnog prostora. Takve su pojave, naravno, izazivale i snažne reakcije među sljedbenicima različitih religija. Ta zadrška koju imaju, uglavnom, sljedbenici tradicionalnih religija je sasvim razumljiva uslijed brzog razvoja masovnih medija te ukorijenjenosti vjernika u tradiciji, bilo da je izazvana strahopoštovanjem uslijed svetosti religijskog ili izbjegavanjem spuštanja religijskog učenja u takav format s ciljem da se očuva njegova vrijednost.
S napredovanjem digitalnih tehnologija, a pri tome i društvenih mreža, velike religijske zajednice su doživjele značajne promjene u tom pogledu što se može precizno pratiti od kraja prošlog stoljeća do danas.
U tom kontekstu, interesantno bi bilo napraviti pregled popularisanja religije, u našem slučaju islama, ili pregled trendova razvoja prisutnosti muslimana, posebno u filmu i muzici. Preporod je o tim temama i ranije pisao u više navrata. Ilustrativno bi bilo spomenuti, naprimjer, pojavu međunarodnih muslimanskih muzičara Samija Yusufa i Mahera Zaina, koji su sa svojim radovima postali reprezentni takve prisutnosti religijskog u svijetu. Takav trend s identičnim motivima je zahvatio i Bosnu i Hercegovinu.
Čak i ako izuzmemo zvuk i melodiju bliske tradionalnoj formi, a koji su plasirani izvan džamije ili tekije, možemo pronaći niz primjera žanrovskog sinkretizma s akcentom na notu duhovnosti. Takva popularizacija religijskog imala je značajne efekte u poimanju islama među muslimanima ovih prostora i nimalo nije zanemariva. Štaviše, pri tome možemo dodati i zastupljenost religijskih/ islamskih motiva u pjesmama koje i nisu nastale naslonjene na tradicionalne duhovne poetske ili muzičke forme.
TikTok/ Instagram (pop) kultura i religija
Međutim, u ovom i u narednom broju ćemo se značajnije posvetiti prodoru religije na društvene mreže koje se već sada mogu posmatrati kao dio pop kulture i to ne samo kao njen medij, o čemu se može opširnije govoriti. U tom pogledu mogu nam biti interesantne različite društvene mreže, bez obzira na, nerijetko, njihov različit način funkcionisanja.
Osim što jesu uobičajeni medij popularne kulture te, kao takve, dostupne i prilagodljive potrebama masa, vremenom su uloga i značaj društvenih mreža u svakodnevnici prerasli primarne svrhe. Mobitel je postao alat kojim se kreira sadržaj.
Društvene mreže su ponudile prostor za etabliranje različitih obrazaca promocije te kreiranja sadržaja. U tom kontekstu trenutno može biti najinteresantniji TikTok, a, uz njega, prema brojnim sličnostima – što pokazuje praksa korisnika – i Instagram. Već godinama se govori i o specifikumu ponašanja korisnika na društvenim mrežama, ili, dodajmo, ponašanju uslovljenom korištenjem društvenih mreža, bilo da je riječ o konzumentima ili kreatorima sadržaja.
TikTok i Instagram su postali centralna tačka okupljanja i alat kreiranja novih trendova u okviru kojih se promišljaju i formati pop kulture. Postale su platforma za kreiranje sadržaja, koji nadilazi uobičajeno snimanje slike ili glasa.
Već sada su to alati pomoću kojih se uspješno integrišu video, fotografija, zvuk, tekst, animacija, filteri, tranzicije, muzika i ostalo na jedno mjesto. Uz to, kreatori sadržaja, svjesni zahtijeva korisnika, posebno vode računa o estetičnosti i videa i cjelokupnog izgleda svojih profila. To je već zahtijev za dodatnom kreativnošću koja otvara prostor za očite ili suptilne poruke.
O raširenosti modifikovane celebrity kulture u domenu utjecaja na TikToku ili Instagramu ne treba posebno pisati. Niz je religijskih službenika i misionara – a među njima su i brojni imami ili teolozi – koji su svoju riječ pustili u eter tim putem. Pa, ipak, više nije bilo dovoljno kazati, već je bilo potrebno kreirati.
Poruka je iz svetog, džamijskog i sličnog prostora, našla nove kanale, a brojni imami su postali influenseri. S tim u vezi, popularna kultura, ako suštinski treba da bude interesantna, zabavna, šarenkasta i tome blisko, nije do kraja neprimjenjiva kada je riječ o promicanju religije, pa i islama.
U ovakvom odnosu pojava, omeđenom habitusom društvenih mreža, ne mora biti čudno kada vam algoritam ponudi dva videa jedan do drugog s istom muzikom u pozadini od kojih je jedan čisto zabavnog i humorističnog, a drugi islamsko-edukativnog karaktera, kreiran prema modelu već primijenjenom u prethodnom videu.
Pri tome, pretpostavimo da je kreator takvog sadržaja, upravo zahvaljujući već viđenom modelu koji privlači, odlučio da kreira sadržaj s popularnim elementima koji će korisnika zadržati te mu, eventualno, prenijeti religijsku poruku. Često je riječ o jednostavnim formama kreiranja sadržaja, lakše razumljivim i kratkim, s fokusom na momenat zadržavanja pažnje. Nije nužno da bude zabavno ili humoristično. Naprimjer, popularni foto ili video mimovi vrlo lahko uspiju objediniti zabavni segment s važnom porukom prenesenom jednostavnim jezikom.
Pa, ipak, mnogi će postaviti pitanja o tome da li zaista postoji potreba da se sve religijsko populariše prema ustaljenim modelima popularnosti, ili prema naslijeđu pop kulture, te koliko to predstavlja širenje istinske poruke islama. Dok s jedne strane postoji bojazan od redukcije vrijednosti, banalizacije i uproštavanja pod pritiskom obrazaca društvenih mreža, s druge strane je jasan i prirodan put prodora religije među mase. O granicama, načinima i ciljevima kreiranja sadržaja te drugim pitanjima bavit ćemo se u narednom broju.
(Hasan Hasić/IIN Preporod)
