U seriji terorističkih napada na Uskrs u Šri Lanki je došlo do medijske zbrke u širenju informacija. Vlasti su čak pogriješile broj smrtno stradalih, kada su na dan napada rekle da je poginulo 207 ljudi, dan poslije je broj žrtava bio 321, a onda su vidjeli da su neke podatke primili dva puta i objavili konačni broj o 253 poginula i više od 500 ranjenih. Srećom, iako još uvijek vrlo velik broj stradalih, konačni broj poginulih je 253.
Isto je bilo s počiniteljima, kada se navelo da je napade, uz pomoć međunarodnih terorističkih skupina, počinila lokalna skupina National Thowheed Jama’at, što bi trebao biti militantni ogranak međunarodne skupine Thowheed Jama’at sa sjedištem u Indiji i ograncima u Šri Lanki, Kataru, UAE, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Australiji, a djeluje i u Saudijskoj Arabiji. Ova skupina je utemeljena ne tako davno u Indiji, 2004. godine, a zadaća joj je učenje pravog islama. Pod tim pojmom se obično misli na “izvorni” i “čisti selafijski islam”, stoga ne bi bilo čudo da se među brojnim dobronamjernim pripadnicima ove organizacije našao manji broj radikaliziranih pojedinaca koji djeluje pod imenom National Thowheed Jama’ath. Ali navodno nije bilo tako, jer je na kraju odgovornost za napad preuzeo ISIL, a vojska je u stanovima osumnjičenika, od kojih su neki ubijeni pri pokušaju uhićenja, pronašla crne zastave “kalifata”, streljivo, oružje, eksploziv i razne propagandne materijale.
Recimo da je to čak i istina, ali je mreža koja je organizirala napade otkrivena i ispostavilo se da su svi njeni članovi najvećim dijelom državljani Šri Lanke i pripadnici lokalne muslimanske zajednice. Ovdje moramo napomenuti da je Sri Lanka Thowheed Jama’at miroljubiva i nenasilan organizacija, uvijek se javlja kada je potrebno pružiti pomoć pri humanitarnim katastrofama, redovito daju krv, kao što su se masovno odazvali u bolnice na poziv da daju krv za ranjenike. Činjenica je da se militanti National Thowheed Jama’atha nemaju ništa zajedničkog s organizacijom koja nosi gotovo isto ime kao oni. Ali to ne isključuje mogućnost da se militantna frakcija nije zaklela na vjernost “Islamskoj državi”, kao što je slučaj s islamističkim militantima na Filipinima, Boko Haram u Africi, Al-Shabab u Somaliji ili Ansar Al-Sharia u Magrebu. Na kraju je vlada Šri Lanke našla prikladno rješenje i za napad optužila ISIL, kad je ova teroristička organizacija već preuzela odgovornost za napade.
Na kraju je sve ispalo kao što se očekivalo i eksplozije uskrsne nedjelje koje su ubile stotine ljudi su povezane s takozvanom “Islamskom državom”. Obzirom da je riječ o Šri Lanki, sve je ubrzo gotovo potonulo u zaborav.
Američka veleposlanica u Šri Lanki Alaina Teplitz je otvoreno izjavila “kako iza napada vjerojatno stoje strane skupine”. Reuters je u članku pod naslovom “Strani skupine vjerojatno stoje iza napada na Šri Lanku” rekao da je američka veleposlanica rekla: “Razmjeri i sofisticiranost napada na uskrsnu nedjelju na crkve i hotele u Šri Lanki ukazali su na upletenost neke strane skupine kao što je Islamska država.”
Sam ISIL je preuzeo odgovornost za napade, ali to ne znači ništa, jer ova teroristička organizacija na svojim stranicama Al-Furqan i Al-Amaq odgovornost preuzima za sve nesreće, čak ia ako se radi o obračunu kriminalnih bandi u Europi ili bilo gdje u svijetu.
The Washington Post je u članku pod naslovom “Napadi u Šri Lanki na Uskrs, za koje je odgovornost preuzeo ISIL, pokazuju da skupina ima utjecaja čak i ako je kalifat nestao”, izjavio: “Pojavio se video navodnog vođe sedam napada i prikazuje njegove sljedbenike s licima zaklonjenim šalovima, koji su se zakleli na vjernost Islamskoj državi i njenom vođi poglavaru Abu Baqru Al-Baghdadiju”.
“Islamska država je također izdala službeno priopćenje kojim potvrđuje odgovornost za napade u kojima su meta bili kršćani i koalicijske zemlje”, dodaje The Washington Post, koji se pridružio zboru koji je napadače pretvorio u militante poraženog “kalifata”.
Naravno, diplomatske izjave Washingtona i izvješća zapadnih medija, koji su uglas spominjali ISIL, nisu naveli državne sponzore ove organizacije, usprkos priznanju američkih i zapadnih obavještajnih agencija općenito o ulozi saveznika u stvaranju ove terorističke organizacije.
Slučajno su razorni teroristički napadi pogodili Šri Lanku, naciju koja se nedavno odlučno okrenula od zapada prema istoku i jedan je od glavnih partnera kineske inicijative “Jedan pojas, jedan put”.
“Sumnjiva je ta slučajnost”, piše Tony Cartalucci, istraživač i geopolitički analitičar iz Bangkoka.
Ispitujući desetljeća upotrebe terorizma od strane zapadnih zemalja, posebice terorizma inspiriranog saudijskim vehabizmom, te pojavom Islamske države, čini se da su glavni osumnjičenici u tragičnom terorističkom napadu na Šri Lanki Washington i njegovi partneri, a ne nekakva lokalna nepoznata frakcija National Thowheed Jama’ath, koja postoji i odana je “kalifatu”, ali nema ni sredstava, ni znanja, ni mogućnosti za provedbu ovakvih napada.
DIA priznala da je Zapad predvidio rađanje “selafijske kneževine” u istočnoj Siriji
Kada je u Siriji od 2011. do 2012. godine pokrenut proces rušenja vlade Bashara Al-Assada, postalo je jasno da će za ostvarenje tog cilj trebati poduzeti drastičnije i otvorenije mjere. One nisu uključivale samo zapadne medije koji su pokrenuli masovnu propagandu kako bi objasnili sve očitiju ulogu terorističkih organizacija među navodnim “umjerenim pobunjeničkim” frakcijama, nego i iznenadnu pojavu, uspon i pad “Islamske države”.
Međutim, 2012. godine je američka DIA iz bila svjesna namjere Sjedinjenih Država i saveznika da se u istočnoj Siriji stvori ono što su nazivali “selafijskom kneževinom”.
U bilješci je izričito navedeno “da, ako se situacija raspadne, postoji mogućnost uspostave objavljene ili neobjavljene selafijske kneževine u istočnoj Siriji, pokrajinama Hasaka i Deir Ez-Zor”.
To je upravo ono što sile koje podupiru takozvanu “oporbu” žele učiniti kako bi izolirale sirijsku vladu i presjekle stratešku dubinu takozvane “šiitske ekspanzije”.
DIA navodi kako Zapad, zaljevske monarhije i Turska podržavaju takozvanu “opoziciju”, dok Rusija, Kina i Iran podupiru “režim”. “Selafijska islamska “kneževina” bi bila pseudodržava, stvorena u istočnoj Siriji, a to su odlučili američki političari i njihovi saveznici.
Na kraju je ova tvorevina nazvana “Islamska država” i prvo se koristila za brutalni rat protiv Damaska. U njenom usponu su veliku ulogu odigrali zapadni mediji i agencija SITE Rite Katz, koji su od teroriste “kalifata” prikazivali kao nepobjedivu mitsku vojsku, fanatično hrabru i nemilosrdnu, a snimke smaknuća koje su se objavljivale na internetu su ulijevale strah u kosti. Ovo je bila dobro osmišljena psihološka operacija masovne propagande, jer su se pred naletom nekoliko stotina bradatih i nepismenih spodoba povlačile cijele bojne i korpusi sirijske i iračke vojske. Obični vojnici su bili prestravljeni s onim što bi im se moglo dogoditi ako padnu živi u ruke ISIL-a, sve zahvaljujući vrhunskoj produkciji i distribuciji snimki masovnih egzekucija.
Ali ako znamo porijeklo ove terorističke organizacije, lako je zaključiti da je ISIL korišten kao prikladan, čak i predvidljiv element Washingtona koji se na globalnoj razini bori kako bi održao njegov unipolarni svjetski poredak.
“Selafijska kneževina” Washingtona u borbi protiv Kine
FOTO – Položaj Šri Lanke u kineskoj inicijativi “Jedan pojas, jedan put”
U Aziji, gdje je samoproglašeni primat Washingtona proteklih godina nestao s usponom Kine, tradicionalni “saveznici” poput Filipina su počeli graditi jače bilateralne veze s Pekingom poričući navodnu ulogu Washingtona u jamčenju onoga što je “slobodno i otvoreno” i reguliranju “poretka u indo-pacifičkoj regiji”. 2016. godine je Manila pokušala protjerati američke vojnike sa svog teritorija. U listopadu iste godine The Independent piše kako “predsjednik Filipina, Rodrigo Duterte, zapovijeda američkim snagama da napuste zemlju, prekidajući 65 godina vojnih veza s Pentagonom”.
“Predsjednik Filipina je obećao da će raskinuti 65 godina dug vojni savez sa Sjedinjenim Državama, upozoravajući Washington da ne tretira njegovu naciju kao otirač za noge”, piše tada The Independent.
Rodrigo Duterte je naredio da se obustavi tradicija vojnih vježbi s američkim snagama duga 28 godina, a tekuće amfibijske vježbe SAD-a i Filipina su posljednje u njegovu predsjedanju.
“Ova godina bit će posljednja”, rekao je Duterte u govoru u gradu Davao, misleći na vojne vježbe u kojima sudjeluju Sjedinjene Države.
“U budućnosti nas nemojte tretirati kao otirač za noge, jer ćete zažaliti. Neću razgovarati s vama. Uvijek mogu otići u Kinu”, rekao je tada Duterte.
Sljedeće 2017. godine, počevši od svibnja, teroristi “Islamske države” su se iznenada pojavili i okupirali grad Marawi. Sjedinjene Države su iskoristile “slučajan” razvoj ne samo slanjem američkih vojnih snaga u borbu, kako je pisao The New York Times, već od tada koriste prijetnju oživljavanja “kalifata” na Filipinima kao izgovor da prisile Manilu da zadrži stalnu vojnu nazočnost u Sjedinjenim Državama na svom teritoriju.
Ovu je propagandu financirala američka vlada, a objavljena je u članku 2019. pod naslovom “Unatoč Duterteovoj retorici, američka vojska napreduje na Filipinima”, te kako se “Sjedinjene Države dobile naprednu bazu za svoje pacifičke zračne snage, unatoč retorici predsjednika Rodriga Dutertea protiv najstarijeg saveznika u zemlji i bivšeg kolonijalnog gospodara, te njegovog okretanja Kini”.
FOTO: ilustracija, Rodrigo Duterte i teroristi
Ali unatoč “terorizmu” kojeg je Washington iskoristio da zadrži svoje vojne baze na Filipinima, lokalna agencija Rappler priznaje kako je pravi cilj bio suočiti se s Kinom.
“Unaprjeđenje američkih zračnih operacija na Filipinima je važno u svjetlu rastućih napetosti između Washingtona i Pekinga u spornom Južnom kineskom moru, strateškom plovnom putu kroz kojeg prolazi oko 3000 milijardi dolara tereta, gdje je Kina izgradila umjetne otoke i započela s postavljanjem vojnih objekata, uz mogućnost raspoređivanja raketnih sustava”, piše Rappler.
Ekstremizam kojeg zagovaraju Sjedinjene Države i Saudijci u drugoj državi jugoistočne Azije, Mianmaru, stvorio je rastući sukob u državi Rakhine s pretežito muslimanskim stanovništvom, narodom Rohingya, koji je platio najveću cijenu zbog besmislenih i samoubilačkih napada manje skupine ekstremista na pogranične ispostave i vojarne Mianmarske vojske i policije.
Mianmar je također zemlja u kojoj Kina pokušava izgraditi važno čvorište u svojoj inicijativi “Jedan pojas, jedan put”. I tamo imamo isti slučaj kao sa Šri Lankom da se pojavila slabo naoružana islamistička skupina, koja je provela napade na vojsku i policiju, nakon čega je uslijedio žestok i neproporcionalan odgovor mianmarske vlade protiv cijele muslimanske manjine.
U susjednom Tajlandu, još jednom važnom partneru kineske inicijative, primjetni su slični napori Sjedinjenih Država i Saudijaca da posiju etničke i vjerske podjele, te da stvore temelje za pojavu terorizma ISIL-a. Čak i u Kini postoji prijetnja, jer se u domovinu vraćaju teroristi koji su preživjeli borbe u Siriji i šire ekstremističku prijetnju u Xinjiangu.
Sve ovo je dio širih napora Washingtona da se sabotira “Jedan pojas, jedan put” i zadrži globalni i regionalni rast Kine.
Nedavnim eksplozijama u Šri Lanki i trenutnom “interesu” ISIL-a za južne azijske države slijede i masovni upadi u Kinu. Međutim, autoceste, željeznice i luke izgrađene uz pomoć Kine su pretvorile Šri Lanku u strateški važnog partnera Pekinga, što je još jedan primjer pada utjecaja Washingtona ne samo u indo-pacifičkoj regiji, nego u cijelom svijetu.
Sjedinjene Države su došle do točke da su ISIL prvo stvorile u očajničkom pokušaju da spase neuspjelu kampanju smjene vlade u Siriji. ISIL još uvijek ima što raditi u arapskoj republici, kao i susjednom Iraku, ali je težište aktivnosti prebačeno u središnju i južnu Aziju, gdje ova teroristička organizacija nema zadaću da oslabi regionalne konkurente Izraela, već da osujeti izgradnju kineskih projekata. Stoga je Washington, zajedno sa svojim partnerima iz Rijada, glavni osumnjičenik za slučajni dolazak militanata “kalifata” na obale novog partnera inicijative “Jedan pojas, jedan put”.
Ako upotreba ekstremizma od strane Sjedinjenih Država u borbi protiv glavnih suparničkih snaga izgledala poznato, to je zato što su Sjedinjene Države i njihovi saudijski partneri koristili Al-Qaidu na isti način u Hladnom ratu protiv Sovjetskog Saveza.
Preteča Al-Qaide, Muslimansko bratstvo, sudjelovala je u neuspjelom pokušaju rušenja Sirije, sovjetskog saveznika, početkom ’80-ih. Mnogi borci koji su sudjelovali u pobuni koju je Hafez Al-Assad sasjekao u korijenu, pobjegli su u Afganistan i sudjelovali u ratu Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije protiv Sovjetskog Saveza.
Nepopustljivo izopačenje islamske vjere, vehabizam, koji služi kao ideološki temelj skupina kao što su Al-Qaida i ISIL, političko je oruđe kojim Rijad podupire geopolitičke ambicije Washingtona. U članku u The Washington Postu iz 2018. godine pod naslovom “Saudijski princ poriče da je Kushner njegov”, piše: “Na pitanje o širenju vehabizma financiranog od strane Saudijske Arabije, stroge dominantne vjere u kraljevstvu koju su neki optužili da je izvor globalnog terorizma, krunski princ Muhammad bin Salman je rekao da ulaganja u džamije i medrese u inozemstvu datiraju još iz vremena Hladnog rata, kada su saveznici od Saudijske Arabije zatražili da iskoristi svoje resurse kako bi spriječili približavanje muslimanskih zemalja Sovjetskom Savezu”.
Tako je gotovo priznato da su Sjedinjene Države i Saudijska Arabija koristile ekstremizam kao geopolitičko oruđe za ometanje Sovjetskog Saveza i zaštitu i širenje zapadne hegemonije na globalnoj razini.
Priznato je kako Sjedinjene Države i partneri od iračke Al-Qaide stvorili ISIL, a njegovo iznenadno pojavljivanje u Aziji je poruka Kini da će se koristiti poznati model upotrebe ekstremista od strane Washingtona u borbi protiv uspona azijskog diva i nametanju svoje vojne nazočnosti kako bi se obranile zemlje ranjive na terorizam.
Kada se dogode teroristički napadi, kao u svakoj kriminalističkoj istrazi je prvo pitanje koje se mora postaviti “tko od toga ima koristi”? Sjedinjene Države su odigrale središnju ulogu u stvaranju ISIL-a, a ako on stvarno stoji iza napada na Šri Lanki, onda je to širenje terorizma koje treba Washingtonu. Destabiliziranje Šri Lanke, ključnog partnera Pekinga u južnoj Aziji u inicijativi “Jedan pojas, jedan put”, uz terorizam i etno-religijski sukob, koristi samo interesima globalnog protivnika Kine, Washingtonu, ali i dijelu vladajuće elite i obavještajnih agencija Indije.
Sjedinjene Države se istovremeno pojavljuju kao piromani i vatrogasci. Dok se to potpuno ne razotkrije, nakon svakog terorističkog napada će Sjedinjene Države biti glavni osumnjičeni. Osim toga, dokle god ne moraju skupo plaćati za usluge globalnog terorizma, ova zlokobna igra će se nastaviti, uz cijenu na stotine i tisuće nevinih života, kočenja razvoja mirnih zemalja, te ugroze mira i globalne stabilnosti.
Zbrka oko odgovornosti za masakr u Šri Lanki i prikladno rješenje: “Kriv je ISIL”
N. BABIĆ – Logicno.com
