AUTOR: SENAD HEVEŠEVIĆ / autograf.hr
Nakon Drugog svjetskog rata teološka misao tragala je za različitim vrstama razmatranja Holokausta. Formirana je i podvrsta teologije pod nazivom teologija holokausta, iako postoje kritičari takvog koncepta. Unutar tih razmatranja neophodno je analizirati pojmove zla, nade, sudbine, Božjeg djelovanja u svijetu…
Simbolično analizirajući tematiku kroz srpanj 2021. godine, neizbježno je doći do zaključka da islamskoj teološkoj misli na našim prostorima tek predstoji teološko razmatranje genocida počinjenog nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda u Srebrenici upravo početkom srpnja 1995. godine, a za koji je osuđeno preko 50 osoba za individualnu i zapovjednu odgovornost iz vojnih i političkih vlasti Republike Srpske, a država Srbija osuđena za nesprječavanje genocida.
Dodatni naglasak na ovu temu donijela je objava visokog predstavnika Valentina Inzka koji je pri kraju mandata donio odluku o proglašenju dopuna Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
O pravnim detaljima zakonskog rješenja i načinima provedbe tih dopuna Kaznenog zakona bit će mnogo govora u skorijoj budućnosti, ali je potrebno izbjeći opasnosti ”definicionalizma” i (ne)namjernog cinizma unutar izjava proisteklih iz svakodnevnih političkih previranja te imati na umu mogućnosti teologije u širenju dobra.
Pitanje genocida ili Holokausta se u specijaliziranim znanstvenim razmatranjima analizira ponajprije kroz pitanje definicije samog genocida i upravo će na polju ”definicionalizma” uslijediti najsnažnije pravne i druge borbe koje će pravnim sredstvima bilo kakvu primjenu dopuna Kaznenog zakona najvjerojatnije dovesti do razine Europskog suda za ljudska prava.
U tom procesu inzistirat će se na naglasku na ”slobodi govora” i dozvoljenosti razlikovanja genocida od etničkog čišćenja, masakra, masovnog ubojstva ili nekog drugog naziva. Visoka razina preciznosti u svakom istupu, a pogotovo pravnom podnesku, bit će od ključne važnosti.
Također, logično je da su društveni radnici iz Bosne i Hercegovine i okolnih država iznimno zainteresirani, pa i pozvani, za iznošenje stavova i mišljenja o postupku visokog predstavnika, kao i o ostatku općedruštvene situacije u BiH i tu je vrlo važno ukazati na jednu opasnost.
Primjetno je da se pojedine izjave uobličuju na način koji ima na umu kratkoročnu dnevnopolitičku korist i vezane su za svakodnevne političke trzavice unutar kojih se niskom razinom diskursa na degradirajući način koriste riječi stranog porijekla (poput turcizama) da bi se, u potpunosti neprikladno, dalo komentar na ozbiljnu temu poput negiranja genocida. Upravo tu teologija može dati veliki doprinos svojom inspiracijom i savjetom.
Na samom početku spomenuo sam teologiju holokausta što je, ustvari, vrsta suočavanja s ulogom vlastite vjerske zajednice u genocidu, zatim analiza židovske misli o tome kako je uopće moguće da se Holokaust dogodi, a Bog postoji i, na kraju krajeva, razmatranje o životu u vremenu poslije Holokausta.
U svim ovim elementima promišlja se Bog, dubina ljudskog postojanja, analizira se karakter ljudskih bića i pokušava se pronaći način za zdravije gledanje u budućnost.
Sve navedeno zahtijeva preciznost u izražavanju i iznimno poštovanje prema svetosti ljudskoga života, a upravo to teološka misao, kao misao koja se ogleda u Dragome Bogu, traži od nas. Teološka misao tu može biti veliko nadahnuće, smjerokaz i savjet, daleko iznad pravne i političke sfere.
Koliko je to moguće i kakva će biti uloga teološke misli pravoslavlja, islama i katoličanstva na ovom prostoru gdje smo tako blizu jedni drugima, vidjet ćemo.
autograf.hr
