Engleski novinar napisao je tekst o Dariju Srni koji treba pročitati
Brad Jones / Breaking the Lines / index.hr
DOK SAM odrastao kao ljubitelj nogometa u Yorkshireu, malo toga je privlačilo moju pažnju izvan spektakularne stratosfere engleskog nogometa. Kad nisam pratio ili sanjao o izvanrednom usponu Hull Cityja kroz niže razrede engleskog nogometa, ono malo preostalog vremena provodio sam razmjenjujući Shoot Out karte u školi ili lokalnom parku, gdje bih pokušavao imitirati najbolje golove iz posljednje emisije Match of the Day, za Breaking the Lines piše Brad Jones.
Nemogućnost ostajanja budnim za utakmice Lige prvaka dok škola traje ili pristupanja ičemu drugom osim BBC-jeva nogometnog programa značila je da je tijekom moga djetinjstva nogomet postojao samo unutar ovog blaženog balona. Trebalo je to biti nešto posebno, poput superiornosti Španjolske i Barcelone, da nogometne rasprave unutar obitelji i među prijateljima skrenu s domaćih tema.
Sljedeći segment igre koji je proširio moje i bratovo poimanje nogometa bio je Football Manager. Godine su provedene s PSP-om u rukama, a u središtu priče uvijek je bio Hull City. Ulazak u to neobično okruženje često nas je vodio do izbora istih pouzdanih igrača.
Od prve sezone i transfera bez odštete Stephena Appiaha do neizbježnog dolaska Axela Witsela, u obitelji Jones bilo je mnogo favorita. Našao se tu i jedan igrač pouzdaniji, marljiviji i zahvalniji od svih drugih. Hrvatska senzacija – Darijo Srna.
Nije to bio neki običan igrač Xereza ili Standarda
Budući da je imao bolju statistiku nego gotovo bilo koji drugi igrač, nikad nismo razumjeli zašto je toliko godina ostao u Šahtaru iz Donjecka. Tek kad smo sazreli i proširili svoje znanje o sportu, shvatili smo zašto. Srna nije bio običan igrač Xereza ili Standarda iz Liegea ili nekog drugog kluba kojim smo nesvjesno započeli igru. Njegova odanost i dugovječnost kao vrhunskog igrača često je nadživljavala naše trenerske mandate. Isto kao i njegova vjernost Šahtaru, koja je potrajala izvanrednih 15 sezona i nadmašila 12-godišnji mandat Mircee Lucescua.
Po dolasku u Ukrajinu, Srna se već etablirao kao jedan od najboljih hrvatskih mladih igrača, koji je tijekom četiri sezone pomogao splitskom Hajduku da osvoji naslov prvaka i dva kupa, što mu je osiguralo mjesto u hrvatskoj reprezentaciji na Euru 2004. godine.
Iz velikana jedne zemlje u velikana druge zemlje. Transfer iz Splita u Šahtar Donjeck naizgled je sugerirao početak uspješne karijere za Srnu. Međutim, morao je prevladati nemirne vode kako bi došao do Majstora s mora.
U Metkoviću, malom gradu u kojem je nogomet bio u sjeni rukometa, te kao sport prilično nebitan u jeku rata u Jugoslaviji, potencijal procvata nogometne karijere nije bio velik. Ipak, Srna je pronašao put do lokalne NK Neretve, u kojoj je bio sve bolji u ofenzivnim ulogama. Tada je stigao poziv iz Hajduka, ali i iz mnogih drugih klubova. Kako bismo naglasili osjećaj i strahopoštovanje po kojem je Srna danas poznat, recimo da je nakon napuštanja Šahtara 2018. godine iskazao interes za povratkom u Neretvu, ali do toga nikad nije došlo.
Nije bio samo karizmatični vođa nego kompletan igrač i čovjek
Iako je jedna stvar biti slavljen kao lojalan i legenda u jednom klubu, to se ponekad može pogrešno protumačiti kao veliki karakter i karizma nekoga tko je samo kompetentan i sposoban ispuniti ulogu koja je osmišljena da olakša posao tehnički nadarenijim igračima. Primjer toga je Gary Neville. Stoga je važno da razumijemo kako je potpun i kompetentan Srna bio ne samo kao čovjek, nego i kao igrač.
Njegov je prelazak u Šahtar dočekan kao iznenađenje, jer zanimanja je bilo po cijeloj Europi. Ovo pitanje intenziviralo se tijekom sljedećih mjeseci, kad je Srna zbog rijetkih nastupa potražio izlaznu strategiju iz planova Bernda Schustera i zatražio transfer. Međutim, impresivan pohod na Ukrajinski kup dao je Srni priliku da se prilagodi novom okruženju i vrati sklonost trofejima, iako u finalu nije mogao zaigrati. U ne baš blistavoj prvoj sezoni, koja je možda trebala utabati drukčiju karijeru za hrvatskog beka, on je ostao u klubu i ubirao plodove svoje strpljivosti.
Schuster je napustio Šahtar nakon manje od jedne sezone, a u svibnju 2004. zamijenio ga je Mircea Lucescu kojem je to bio 12. trenerski posao u karijeri. Samo tri tjedna kasnije, rumunjski stručnjak vodio je momčad do pobjede 2:0 u spomenutom finalu kupa protiv Dnjipra, što je odmah nagovijestilo njegove namjere. Promjena se pokazala plodnom usponu kluba, ali ništa nije bilo tako važno kao uvrštavanje Srne u početnu postavu. Tijekom sezone 2004./2005., druge Srnine u klubu, njegovi svestrani atributi i primjeran stav nisu Lucescuu ostavili izbora nego da zacementira njegovu ulogu u svojim planovima.
