“Tašna, mašna, kofer – prevaranti”

Nesposobnost i nevoljnost domaćih političara da se bave egzistencijalnim pitanjima poznata je stvar, no bh. ekonomski analitičari smatraju da države kao direktne strane ulagače ne zanima toliko bosanskohercegovačka privreda, koliko vlastita korist. Važan im je, tvrde domaći ekonomski stručnjaci, vlastiti profit tako da, kako kažu, svoja ulaganja često uvjetuju angažiranjem vlastitih stručnjaka ili opreme.

“To je posebno vidljivo u reformskoj agendi. Ako se ona pažljivo pročita, vidljivo je da je pola toga sadržano u ‘naši konsultanti, u saradnji s konsultantima’, i taj scenario mi dobro znamo još od rata na ovamo. Zato sam ja i glasni kritičar svega toga i pitam se kada ćemo razviti domaću pamet?”, pita se Svetlana Cenić, nekadašnja ministrica finansija RS i ekonomska analitičarka.

“Mnogo od tih takozvanih projekata, koje ja ne bih tretirala kao investicije, jer to su nečije poreske pare koje se plasiraju ili kroz fondove ili kroz projekte, imaju upravo taj uslov stranih konsultanata, stručnjaka. Zatim ima uslova i kada su u pitanju neki polu-grantovi, polu-krediti, ima uslov da se mora kupiti ta i ta oprema, čija se cijena obično mnogo poveća u odnosu na ono što biste mogli naći na tržištu kad komercijalno poslujete”.

Nadalje, dodaje Cenić, “vrlo malo ima stranih investicija u proizvodnju, zato što proizvodnju ne možete tek tako staviti u džep, pa iznijeti i išetati iz zemlje”. To svakako potvrđuje, smatra ona, da manjkavosti itekako ima.

Njene navode potvrđuje i prof. dr. Duljko Hasić, direktor ECOS instituta za edukaciju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH: “U većini slučajeva strane investicije su diktirane od zemalja koje ulažu u BiH i već je poznato da značajan dio tih investicija ide u projekte radi angažmana stručnjaka iz tih zemalja, tako da se, prema procjeni koju smo radili, najmanje 50 posto tih ukupnih sredstava koja ‘pređu granicu’ ponovo vrati u zemlju iz koje su došla”.

Ne čudi stoga, dodaje Hasić, “da je gotovo beznačajan efekat tih investicija kada su u pitanju ključni infrastrukturni projekti, koji su također diktirani”. Izražava i svoju zabrinutost, jer su strana ulaganja već godinama u stalnom opadanju, a u prvoj polovini ove godine, upozorava, stanje je “dramatično”.

“To je neravnopravna utakmica. Čiste strane investicije su sve manje i manje zato što je kapital kao zec – bježi na prvi šapat, a kamoli na ovakvu političku retoriku”, kaže Svetlana Cenić i dodaje: “Ono što se zove grantovi, projekti, polu-krediti, polu-ne-znam-šta, jeste opterećeno raznoraznim uslovljavanjima. Evo samo jedan primjer: kredit Svjetske banke – znači nije ni donacija, ni investicija, niti bilo šta drugo, nego kredit Svjetske banke, i to samo jedan u nizu, o stimulisanju aktivnog zapošljavanja – ima uslov da 40 posto iznosa bude plaćeno konsultantima banke. Znači, ovaj narod plaća i strane konsultante, a kad će razviti domaću pamet, to nikoga ne interesuje”, naglašava ona i zaključuje da “domaće pameti nema i još na to sve financiramo strahovito veliku, glomaznu, a nesposobnu administraciju”.

Direktor ECOS instituta za edukaciju Duljko Hasić razloge za to vidi u ponašanju domaćih političara i ima razumijevanja za takvo ponašanje stranih investitora. “Takvo ponašanje stranih ulagača se može pravdati. Međunarodna zajednica, pogotovo ove zemlje koje diktiraju takav režim stranih investicija, kažu da BiH nema odgovarajuću razvojnu politiku, pa time pravdaju taj ‘diktat’ da bi usmjerili investicije po sopstvenom nahođenju”.

Strane investicije su, smatra on, “nužno potrebne za budući ekonomski razvoj BiH, a sve ovo što se do sada dešavalo je rezultat prvenstveno neuspješne ekonomske politike bosanskohercegovačkih vlasti iz razloga što BiH nema odgovarajuće strateške pravce razvoja, nema strategiju izvoza i ostale strateške dokumente”.

Hasić ističe i problem usaglašenosti na svim nivoima vlasti, pogotovo na državnom nivou, po pitanju usmjeravanja tih sredstava. “Iz tog razloga, na žalost, nije stvorena odgovarajuća poslovna klima zbog, prvenstveno, nedosljednosti u realizaciji strateških pravaca s jedne strane, a s druge strane zbog nedosljednosti u propisima i primjeni brojnih administrativnih procedura na različitim nivoima vlasti, kako ekonomskih, pravnih, političkih i ostalih podijeljenosti, što, između ostalog, izaziva opet negativan efekat na dugoročni, održivi razvoj države”.

Hasić prepreke u poslovanju vidi i sa aspekta “neefikasnosti državne uprave, netransparentnosti javnih nabavki, a povrh svega korupcije i pravne nesigurnosti u BiH”. S tim se slaže i Svetlana Cenić i kaže da je prva poruka koja se mora poslati stranim investitorima politička stabilnost. “Druga poruka je smanjenje korupcije. To su poruke koje moramo da pošaljemo stranim investitorima, a ne da se Japanci čudom ne mogu iščuditi što ih vodaju kojekuda i još traže pare. Znači da moraju da potplate da bi investirali, pa se ljudi pokupe i odu, i ne samo oni, bilo je još par tih delegacija koje su tako odlazile”, kaže ona.