PORTRET VAKUFSKOG MINISTRA Takve vrbaške majke više ne rađaju!
Nekadašnji sitni činovnik, danas je doktor pravnih znanosti. Njegova biografija je tipična za provincijske funkcionere SDA da kao doktor znanosti nikada nije objavio niti jedan naučni rad! U kontinuitetu je ministar 15 godina! Čak je uspio postati i dupli ministar! Kako?
Nije nikakva tajna da SDA ima tuce vrlo živopisnih ljudi, kako bi se izrazio njen osnivačrahmetli Alija Izetbegović. Na forumima frustrirani čitači portala koriste i nekoliko vrlo živopisnih životinjskih nadimaka poput Bravče, Krava, Bizon itd. Posljednji nadimak odnosi se na Sedžada Milanovića, jednog od SDA-ovih političara „teške kategorije“ u SBK.
Ovaj fenomen bošnjačkog vox populia davanja nadimaka političarima sociolozi bi vjerovatno okarakterizirali kao izraz nemoći potlačenog naroda kojeg su utemezili osioni politički moćnici kakvim, očito je, smatraju i Milanovića, pa mu se narod tako sveti.
On je porijeklom iz Privora kod Gornjeg Vakufa, a nakon kratkotrajnog zaposlenja u Armiji nastavlja karijeru u Travniku.
Bošnjaci gornjevrbaške doline, dakle spleta okolnih sela između Vranice i Raduše, u oba rata priskrbili su Gornjem Vakufu epitet herojskog grada. U drugom svjetskom ratu spasili su Titov partizanski pokret, više humanošću prema ranjenicima i tifusarima nego borbama, a u proteklom ratu zaustavili su Tuđmanovu i Šuškovu armadu na Makljenu i tako spasili Srednju Bosnu!
Mnogi današnji posjetioci Gornjeg Vakufa sa žaljenjem će se prisjetiti lijepe bosanske kasabe pune berićeta i života. Ko je uhakaretio tu lijepu bosansku kasabu?
Naravno, niko drugi nego tuce poilitičara koje je na površinu izbacila bujica bošnjačkog provincijalizma i nacionalizma. Jedan od njih kome nema premca u skorijoj povijesti Gornjeg Vakufa je Sedžad Milanović! Porede ga još samo sa zloglasnim komunističkim udbašem Šešumom koji je utjerivao strah u kosti narodu.
Dakle, taj nekadašnji sitni činovnik, danas je doktor pravnih znanosti. Njegova biografija je tipična za provincijske funkcionere SDA, tako da ni taj doktor znanosti nikada nije objavio niti jedan naučni rad! U kontinuitetu je ministar 15 godina! Čak je uspio postati i dupli ministar! Kako? Jer trenutno obnaša funkciju ministra privrede u vladi SBK, ali je i vršilac dužnosti ministra prostornog uređenja, obnove i povratka, a nakon što je bivši ministar Nijaz Helez (SDP) morao napustiti funkciju izvršne vlasti zbog preuzminaja poslaničkog mandata! Milanović je odlaskom Heleza odlično iskoristio dobijenu funkciju da dodijeli koncesije za izgradnju mini hidrocentrala na području SBK kojima su se SDP i bivši ministar Helez tokom prošlog mandata žestoko suprotstavljali.
Milanović je oficijelno 60% ratni vojni invalid. Federalna TV došla je u posjed njegovih nalaza ljekarske komisije. Tako da Sedžad Milanović, ako je postavljena dijagnoza tačna, ne bi mogao tada ni raditi u MUP-u, a kamo li biti ministar!
Pedeset posto Milanovićeve invalidnosti je zbog encefalopatije, što je medicinski naziv za oštećenje mozga. Prema ovom nalazu, Milanović je i liječen zbog smetnji mentalnog funkcioniranja. Kako je moguće da osoba s mentalnim smetnjama bude ministar policije u dva mandata i sada ministar privrede, pitanje je koje se samo nameće. Sekundarno je pitanje što je on ljekarske nalaze od saobraćajnog udesa prekvalificirao u ratnu prošlost! Iako je 2009. godine priznao da je vojnu penziju primao na osnovu dokumentacije koju je izdao njegov rođak Šahbaz Zekotić.
Inače, Zekotić je, kako nezvanično saznajemo, najzaslužniji za izdavanje nezakonitih rješenja, ne samo Milanoviću već i za malverzacije u nekoliko drugih slučajeva.
Sudski postupak oko nezakonitog primanja invalidske penzije samo je jedan od postupaka koji se vode protiv Milanovića. Između ostalog podnesena je i krivična prijava zbog lažnog statusa ratnog komandanta bataljona, zatim u tužilaštvu se vodi niz istraga i postupaka za razna krivična djela, zloupotreba položaja pri nabavci službenih policijskih pištolja i prodaja istih, tenderi za kupovinu službenih vozila za MUP tokom ministrovanja u istom, kao i niz drugih prijava i istraga koje godinama stoje u ladicama tužilaštava i sudova, jer Milanović takve sporove riješava na način da zapošljavanjem rodbine sudija i tužilaca ih odugovlači i obezvrjeđuje. Na radno mjesto kantonalnog inspektora kao ministar privrede SBK zaposlio je Vildanu Gelić koja je sestričina glavnog kantonalnog tužioca Senada Dautovića, kao i Azru Jukić, kćerku sudinice općinskog suda u Travniku Suade Kahrić.
Posebna priča su kriminal i korupcija u opustošenom Gornjem Vakufu. Špekulira se da je Milanović uz pomoć načelnika općine Gornji Vakuf-Uskoplje Seada Čauševića, koji je inače njegov bliži rođak, prilikom izvođenja radova na izgradnji tzv. industrijske zone uspio pronevjeriti između 300 i 500 hiljada KM. Godine 2013. raspisan je tender za izvođenje spomenutih radova kada je firma iz Donjeg Vakufa „Rudnici gipsa“ dostavila ponudu za izvođenje kompletnih radova u vrijednosti od 680 hiljada KM. Međutim, tender je poništen samo s ciljem da bi se u poslove uključila mostarska firma „Tojaga“ koja se već godinama favorizuje iz, samo Milanoviću i Čauševiću poznatih razloga, i koja je na prostoru općine Gornji Vakuf-Uskoplje u posljednjih desetak godina bila nosilac gotovo svih građevinskih radova čija ukupna vrijednost premašuje milionske iznose. 2014. godine se raspisuje novi tender i firma „Tojaga“ dobija dio poslova u vrijednosti od 630 hiljada KM u vidu zaravnavanja i ugradnje podzemnih instalacija, a već spomenuti „Rudnici gipsa“ dobijaju posao asfaltiranja u vrijednosti od 320 hiljada KM, što znači da se cijena istih poslova u samo jednoj godini povećala za oko 300 hiljada KM. Tzv. industrijska zona se u bescijenje dodjeljuje lokalnim privrednicima bliskim SDA i pored toliko uloženih sredstava uopšte ne služi svrsi industrijskog razvoja grada. A kada su u pitanju tenderi za ugradnju prozora i vrata, općepoznato je da gotovo ni jedan, ne samo u Gornjem Vakufu, nego u cijelom SBK nije mogao proći bez firme BH Aluplast čiji je vlasnik Milanovićev brat.
Za „sitnije“ poslove pri zapošljavanju rodbine i podobnih kadrova u Gornjem Vakufu, pored načelnika Čauševića koji je tek Milanovićeva marioneta, ulogu ima i stalni direktor JU Dom zdravlja Gornji Vakuf-Uskoplje Ejub Zukić za kojeg se špekulira da posjeduje falsifikovanu diplomu ljekara i koji je ratni period proveo u Njemačkoj te odmah po dolasku zasjeo u fotelju direktora u kojoj je sve do danas, kao i Esad Crnica također stalni direktor Uprave za boračka pitanja SBK, za kojeg se pouzdano zna da vlastite troškove kao što su skupe popravke automobila, ugradnja grijanja u kući, itd., plaća iz budžeta namijenjenog demobilisanim borcima, i to na način da izvođačima radova na račun uplaćuje iznose u vidu jednokratnih pomoći. Imovina porodice Crnica za nekoliko njegovih mandata se znatno uvećala, pa su pored nekretnina u Gornjem Vakufu, postali vlasnici i dvije kuće u Sarajevu.
Najaktuelnija gornjevakufska priča je izgradnja regionalne deponije u blizini rudnika uglja „Gračanica“ oko koje dvojac Milanović-Čaušević svakako vode glavnu riječ. Najavljena izgradnja regionalne deponije za srednju Bosnu u Općini Gornji Vakuf – Uskoplje podigla je na noge stanovnike plodne doline koji žive od poljoprivrede. Međutim, općinske vlasti dolinu smatraju pogodnom za odlagalište otpada, i to regionalnog, uz obližnji rudnik ili u njegovom kopu. Gradnju bi kreditom finansirala Svjetska banka iznosom od oko 4 miliona KM i povlaćenje i raspolaganje sredstvima glavni je motiv i cilj spomenutog dvojca Milanović-Čaušević u cijeloj ovoj priči, uprkos protivljenju mještana koji budućnost vide u poljoprivredi kao jedinom načinu preživljavanja u ovom siromašnom dijelu BiH, kao i posebno glasno protivljenje Katoličke crkve koja u ovom slučaju vidi dodatni problem sve većeg iseljavanja Hrvata sa ovih prostora.
Suma sumarum, Milanović je obnašao tri ministarska neupsješna mandata. Kao ministar policije nije podnio ostavku nakon terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu, na primejr, a kao ministar privrede dovodio je strane investitore radi investiranja u rudnike zlata na Vranici, a preko fiktivnih, odnosno nepostojećih firmi.
Iako strahovladom nad narodom osigurava glasove, u posljednje vrijeme kao stranački kandidat gubi pozicije. Na izborima OO SDA u Gornjem Vakufu pobijedio ga je Senad Mašetić jer je na vrijeme otišao kod Bakira Izetbegovića da upozori na sukob u vakufskoj SDA i mogućnost da iz tog OO neće imati podršku na predstojećem kongresu. Na izborima za KO SDA SBK iako se bio začešljao da preuzme poziciju predsjednika, daljinskim upravljačem iz Sarajeva ugasio ga je Salko Selman, postavivši svog čovjeka Asima Mekića.
Znači li to i kraj zastrašivanja hodža i naroda po selima Privora gdje je svojim oponentima slao specijalce u kuće koji su dizali bolesne starice sa kreveta kako bi im pronašli oružje i optužili za terorizam?!
Znači li to kraj zastrašivanja naroda kojem ako se ne zakune da će glasati za SDA nikad niko u familiji neće dobiti stipendiju niti posao?!
Ne znači, naravno, ali uvijek postoji nada da drugi nisu baš kao Milanović! Takve privorska majka više ne rađa!
(P.S. Ovim tekstom The Bosnia Times tek otvara serijal tekstova o kriminalu u SBK)
(The Bosnia Times)
