Negiranje genocida i slavljenje ratnih zločina dio je strategije RS

Razgovor prenosimo u cjelini:

TV1: Kako komentarišete najavu apelacije iz RS o pitanju Dana državnosti BiH?

PETTIGREW: Dodikova najava je nesrećni nastavak politike, koja za cilj ima destabilizaciju BiH, a možda i regije. Ja sam zabrinut zbog ove i možda drugih inicijativa, jer ih zaista posmatram kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

TV1: Kako komentarišete stavove stručnjaka sa polja ustavnog prava, koji kažu da u Ustavu BiH ne postoji osnov za osporavanje 25. novembra kao Dana državnosti BiH?

PETTIGREW: Ja se slažem sa njima. Ustav i OHR bi trebalo da imaju zadnju riječ u ovoj diskusiji. Mislim da RS ne zanima ustavni poredak, niti ovo krhko jedinstvo, koje je uspostavio Dejtonski sporazum. Vidimo insistiranje na 9. januaru, kao dio pokušaja da se destabilizuje država. Neki zvaničnici međunarodne zajednice smatraju da je referendum o 9. januaru bio nebitan, da se desio i da nema velikih posljedica. Međutim, ovdje vidimo dokaz da postoje posljedice tog referenduma. Čini se da to ohrabruje nove inicijative. Mislim da bi to trebalo biti shvaćemo kao posljednji poziv međunarodnoj zajednici i visokom predstavniku da reaguju kako bi sačuvali jedinstvo BiH.

TV1: Nedavno su u BiH održani lokalni izbori, a u Srebrenici je pobijedio Mladen Grujičić. Šta preživjele žrtve genocida mogu očekivati od načelnika koji negira genocid?

PETTIGREW: To je izvrsno pitanje. Ne bih bio zabrinut što je kandidat koji je pobijedio Srbin iz BiH. Problem je što je to osoba koja negira genocid, što je to osoba koja je povezana sa ultranacionalističkim političarem Vojislavom Šešeljom. U tom smislu, to je njegova politička pozicija. Čini mi se da je to simbolični završetak genocida i da je to ispunjenje vojnih ciljeva RS. Ono što tokom rata nisu postigli silom, postigli su političkim manevrima 2016. godine.

Mislim da je neprihvatljivo da kandidat koji je izabran na tu funkciju negira genocid i da slijedi ultranacionalističku politiku Milorada Dodika. Što se tiče preživjelih žrtava genocida, ne možemo reći šta mogu očekivati. Prije svega, mislim da su oni šokirani i traumatizirani jer postoji situacija u kojoj mi sa sigurnošću ne možemo reći da se izbori u zajednici koja je preživjela genocid mogu održati po pravilima. Da se nije desio genocid, vjerovatno bi bio izabran bošnjački predstavnik. Međutim, jako puno Srebreničana živi u inostranstvu, proces registracije je vrlo težak, a takođe, veliki broj populacije koja bi glasala je ubijen. Ljudi koji su ubijeni i čiji se posmrtni ostaci još otkrivaju, vjerovatno bi glasali na drugi način.

Mislim da sada moramo razmišljati o nekom alternativnom planu. Međutim, ja nerado govorim o bilo kakvim rješenjima, sve dok zvaničnici međunarodne zajednice i RS ne priznaju da prepoznaju nivo traume koju su doživjeli oni koji su preživjeli genocid. Potreban je senzibilitet da se prepozna da Srebrenica nije zajednica kojom može upravljati bilo ko. Riječ Srebrenica mijenja sve. To je ime, naziv za jedan svijet koji je uništen. To je mjesto gdje su se desili zločini za koje je Sud utvrdio da su genocid. Tom zajednicom ne može upravljeti neki tehnokrat, potrebna je jako velika senzibilnost.

TV1: Često ste tokom posjeta BiH govorili o potrebi revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Mislite li da postoji osnova za reviziju i u čemu se ogleda?

PETTIGREW: Združeni zločinački poduhvat koji je dokazan u slučaju Radovana Karadžića pruža dovoljno dokaza za formalnu povezanost Srbije i RS. Ta povezanost je postojala i u izvršenju genocida. Trupe koje su bile pod komandom Srbije su djelovale na teritoriji RS. Jedna mogućnost je da dokazi o udruženom zločinačkom poduhvatu mogu biti dovoljni, ali potrebno je razmisliti o već postojećim dokazima iz druge perspektive. Greška je naglašavati da se genocid dogodio samo u julu 1995. godine. Dokaze za umješanost trupa iz Srbije možemo vidjeti i u ranijem periodu, u proljeće i ljeto 1992. godine kada je veliki broj ljudi protjeran ili ubijen.
Postoji i dobar izvještaj o uvjetima u enklavi Srebrenica za period od 1992. do 1995. godine. Dokazi su u knjizi Hasana Nuhanovića. Može se vidjeti da su životni uvjeti u Srebrenici bili osmišljeni i nametnuti kako ne bi podržavali preživljavanje. Postojala je genocidna namjera u RS tokom cijelog rata.

TV1: Kako gledate na događaje u BiH, nakon više od 20 godina poslije rata, gdje se, na primjer, u NSRS dodjeljuju nagrade osuđenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić i Momčilu Krajišniku?

PETTIGREW: Glorifikacija ratnih zločina i negiranje genocida je povezano i neprihvatljivo. Međunarodna zajednica bi trebala nametnuti zakone koji bi to zabranili. Šta majke Srebrenice mogu očekivati kada vide da NSRS nagrađuje ratne zločince. Negiranje genocida i slavljenje ratnih zločina je dio strategije RS koja ima za cilj destabilizaciju regije. Sve to šalje poruku izbjeglicama i predstavlja psihološko zastrašivanje.

POGLEDAJTE INTERVJU

(Vijesti.ba)