IntervjuKulturaM plus

Upoznajte Sanu Alajmović, koja je u Švedskoj dobila studentskeg Nobela

BISERI RASUTI PO CIJELOM SVIJETU: Upoznajte Sanu Alajmović, koja je u Švedskoj dobila studentskeg Nobela

Obrazovanje je najbolji lijek protiv nacionalizma, kaže mlada i nagrađivana inovatorica koja je rođena u Bosni i Hercegovini.

Jedna od 10 vodećih mladih inovatorica, humanitarka godine, dobitnica studentskog Nobela, izrazito uspješna poslovna žena u švedskoj medicinskoj industriji… Ovo su samo neki od uspjeha Sane Alajmović, koja je iz rodnog Olova, zbog ratnih strahota, izbjegla na sjever Evrope te u Švedskoj, s porodicom, našla utočište.

Naporan rad na obrazovanju i nadogradnji vlastitih kapaciteta doveli su je do pozicije da je osnovala vlastitu kompaniju, koja radi na medikamentu za liječenje i sprečavanje dijabetesa “tip 2”. Ističe neophodnost aktivacije mladih u radne sredine već od ranih faza njihovog obrazovanja, ali i štetu koju je Bosna i Hercegovina pretrpjela odlaskom talentiranih, inovativnih mladih osoba.

  • Kao izbjeglica ste napustili ratnu Bosnu i Hercegovinu. Možete li nam reći nešto više o sebi, svome obrazovanju i životnom putu?

– U Švedsku sam stigla kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, tada “nisam znala ni šta ću, ni kuda ću”, kako naš narod voli reći. Moja majka me je rano uvela u svijet literature i ono što ona nosi sa sobom – radoznalost, fantaziju, želju za analiziranjem ljudi, događaja, okoline… Da bih zadovoljila ambicije i ostvarila ciljeve koje sam sama sebi zadala, rano sam naučila da bez discipline i plana u radu nema ništa.

Shvatila sam da će mi jedino znanje i obrazovanje pomoći da uredim svoj život kako želim i sama upravljam svojom sudbinom. Dok sam pohađala osnovnu i srednju školu, obavezno sam radila kako bi mogla finansirati odlazak na ljetne kurseve engleskog jezika u Velikoj Britaniji. Završila sam internacionalnu IB gimnaziju, u kojoj se kompletna nastava odvija na engleskom jeziku. Bila sam odlična učenica – među četiri posto svih đaka IB gimnazije u svijetu koji su osvojili maksimalne ocjene.

Upisala sam se na štokholmski fakultet Stockholm School of Economics, privatni fakultet koji ima izuzetno visok ugled u svijetu. Odlučila sam se za ekonomiju, jer ova škola nudi ogromne mogućnosti svojim studentima, pošto tijesno sarađuje s privredom i najboljim svjetskim ekonomskim fakultetima. Studirala sam, pored toga, i na Univerzitetu Stockholm psihologiju i filozofiju. Dobila sam i švedsku studentsku nagradu Humanista godine. 

  • U kontaktu ste s ljudima iz Bosne i Hercegovine, sa Balkana. Kako oni opisuju svoje živote, možete li usporediti neka njihova iskustva i Vaša?

– Većina ih je zabrinuta za političku nesigurnost, korupciju, neizvjesnu budućnost svoju djece, školski sistem, kako će funkcionisati zdravstvo u državi Bosni i Hercegovini… Brine ih veliko iseljavanje, posebno omladine, te poremećaj društvenih vrijednosti.

Mene vežu lijepe uspomene za Bosnu. Fino djetinjstvo provedeno u prirodi i igri, ljetni i zimski raspusti u mom rodnom Olovu i uz Krivaju. Volim bosanske planine, općenito volim bosansku prirodu. Sviđa mi se i to što ljudi počinju dobivati svijest o važnosti zaštite ljudske okoline, važnosti zelenih površina. Voljela bih da razvoj u tom pravcu ide brže. Voljela bih da se na izgradnji infrastrukture i planskoj izgradnji objekata poradi malo više.

Poslije škole sam bila šefica razvoja u firmi Nanologica AB te menadžerica za razvoj poslovanja firme Serendipity Innovations Group i Švedsko-američkog samita u oblasti biomedicinskih nauka. Također sam radila kao direktorica firme Curitas, koja se, u okviru Grupacije Procuritas, bavi venture kapitalom, kao menadžerica operacija za Fondaciju Chelha te kao voditeljica marketinga u Švedsko-američkoj komori u New Yorku.

Kad sam imala 23 godine, već sam tada dobila šefovsku poziciju u Curitasu, kao šef firme koja investira u početna preduzeća, poznata kao “startups”.

  • Kako je došlo do nastanka Vaše kompanije, čime se ona bavi, koliko ima interesa za finansiranje njenog rada? Rekli ste ranije da Vam nude više nego što Vam je potrebno.

– Kratko rečeno, upoznala sam profesora Torea Bengtssona na Univerzitetu Stockholm. On je bio izumio novi materijal, a ja sam ga nagovorila da mi zajedno formiramo preduzeće – ja ću se brinuti o finansijama, a on oko istraživanja. Brzo sam uspjela naći investitore, a i švedska Vlada je investirala u početku, pored privatnih investitora.

Sigrid Therapeutics (Sigrid) je biotehnološka kompanija koja se bavi kliničkom fazom i predstavlja novu klasu inženjerskih materijala za sprečavanje i liječenje metaboličkih bolesti i poremećaja, uključujući dijabetes “tipa 2”. Kandidat za vodeći proizvod kompanije, “SiPore15”, medicinski je uređaj za oralnu primjenu. Dizajniran da djeluje lokalno u crijevima, sastoji se od precizno projektiranih mikronskih čestica silicijevog dioksida s prilagođenom poroznošću. Prvo kliničko ispitivanje “SiPore15” pokazalo je obećavajuće klinički značajne rezultate i odličan profil sigurnosti.

Kompanija trenutno provodi STAR studiju, razvijenu u diskusijama s Notified Bodies, dozvoljavajući podnošenje zahtjeva za regulatorno odobrenje nakon uspješnog završetka testiranja. Po njegovom odobrenju, “SiPore15” će biti prvi medicinski uređaj dostupan za smanjenje nivoa šećera u krvi kod ljudi u riziku od razvoja dijabetesa “tipa 2”.

alt
  • Kako se u Švedskoj (a i drugdje gdje živite) odnose prema mladim talentima, inovatorima, ljudima s idejom? Možete li povući paralelu s Bosnom i Hercegovinom?

– Ne poznajem dovoljno dobro situaciju u Bosni i Hercegovini da bih mogla uraditi neku empirijsku razliku ili usporedbu. Naravno, Švedska je ekonomski razvijenija država, koja ulaže jako puno na inovacije i ima razrađen sistem, počev od škola, univerziteta, i sigurno da Bosna i Hercegovina, s manjim ekonomskim resursima i mnogim problemima, ne može ravnopravno parirati Švedskoj.

Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da Švedska preko 200 godina nije ratovala i da je razvoj na svim poljima bio stalno na ulaznoj putanji. U Švedskoj država subvencionira razne istraživačke projekte, tu je mogućnost i obraćanja evropskim institucijama, a i privatni kapital je u stalnoj tražnji za dobrim i isplativim istraživačkim projektima.

  • Jednom prilikom je tadašnji ambasador Švedske u Bosni i Hercegovini u intervjuu za Al Jazeeru Balkans rekao kako su Bosanci najbolje integrirana dijaspora u Švedskoj? Šta to ima u Švedskoj što omogućava bolji život u zajednici našim ljudima?

– Istina je da su se  Bosanci dobro integrirali u Švedskoj. Jedan od razloga je i to da je u Švedsku došla jedna visokoobrazovana grupa Bosanaca, koja je u prosjeku imala veći obrazovni nivo nego prosječni Šveđani. Naravno da su brzo uvidjeli da put za integraciju i u veći socijalni nivo vodi kroz posao. Da bi čovjek dobio, zadržao i napredovao na poslu, potrebno je savladati jezik i, naravno, doškolovavati se. Mi smo vrijedan, ambiciozan narod, zastupljeni smo u svim sferama švedskog društva, od politike, zdravstva, privrede, školstva, kulture, umjetnosti… 

Supertalenat poslovanja, humanista, inovator

  • Dobili ste brojna priznanja tokom rada, možete li nam istaći neka?

– Nedavno je moja kompaniji dodijeljena nagrada Almi Invest's Startup Pitch za najbolju kompaniju godine, na događaju održanom u Štokholmu, na kojem je sudjelovalo više od 300 učesnika, većinom investitora i poduzetnika. Dobitnica sam nekoliko nagrada u Švedskoj, a vodeći švedski magazin Veckans Affärer Sanu je u 2012. godini svrstao među supertalente na polju poslovanja u Švedskoj.

Ove godine sam izabrana među 10 najmlađih inovatora u svijetu od dva američka časopisa, Genetic Engineering News i BioSpace. Prije 10 godina dobila sam nagradu koja je prototip studentske Nobelove nagrade i proglašena sam humanistom godine za projekat koji je doprinosio promociji kulture u biznisu. 

To su ogromni resursi u ljudstvu, koje je Bosna i Hercegovina, nažalost, izgubila, jer imam osjećaj da će druge generacije sve manje i manje biti vezane za Bosnu i Hercegovinu, možda će ponekad doći kao turisti. Moji roditelji planiraju provoditi više vremena u Bosni i Hercegovini kao penzioneri, ali radno sposobni Bosanci i Hercegovci ipak svoju radnu sudbinu vežu za Švedsku.

  • Šta Bosna i Hercegovina treba ‘prepisati’ od Zapada kada je riječ o odnosu prema mladima?

– U Bosni i Hercegovini je jako dobro da je porodica puno involvirana u dječji i život omladine. Porodica je jako važna za psihički razvoj jedne osobe. Mislim kako treba što više forsirati omladinu da se uključuje, već od osnovne škole, u razne aktivnosti, kroz praksu u državnim, privrednim, kulturnim, humanitarnim, sportskim ustanovama i udruženjima.

Jedan vid obrazovanja u Švedskoj se odvija i kroz razne projekte, ne samo kroz škole, već i inicijative van školskog sistema. Sa 14 godina sam počela raditi, a u gimnaziji sam provela praksu u jednoj bolnici, jer sam željela provjeriti da li bi me privlačio posao doktora. Također sam učestvovala u jednom projektu koji je bio usmjeren ka pomoći stranim osobama.

Već na fakultetu sam učestvovala u projektu pomoći izbjegličkoj djeci u školi, uradila sam rad na temu funkcioniranja banaka u islamskim državama, pa sam provela mjesec dana zbog toga u Dubaiju. Radila sam jedan projekat za švedsku kozmetičku kompaniju u Istanbulu i upoređivala njihove metode etabliranja na tržište s drugim, američkim kompanijama. Ovo su samo neki od projekata koji su bili ili uključeni u sistem mog obrazovanja ili koje sam ja sama pokrenula.

Znači, već od osnovne škole se društvo treba uključiti u formiranje i izgradnju jedne osobe. Treba osposobiti mlade da bi mogli kasnije učestvovati u izgradnji i uvođenja važnih promjena u svojoj državi.

  • Koliko u Švedskoj predstavlja problem jačanje radikalne desnice i nacionalista za mlade koji nisu rođeni u toj državi?

– Ne treba zanemarivati postojanje radikalne desnice, ali ga ne treba ni preuveličavati. Poznat je problem izbjegličkih naselja u blizini velikih gradova, gdje je veliki procenat ljudi nezaposlen i ovisan o socijalnoj ili drugoj vrste državne pomoći, koja se opet finansira kroz poreze onih koji su zaposleni. Povećan priliv izbjeglica u Švedskoj još više opterećuje poreske obveznike. Djeca u izbjegličkim naseljima, od nezaposlenih roditelja koji često ne govore ni švedski jezik, teže se sutra etabliraju na tržištu rada. Sve su to kompleksni problemi.

Naša sredina, okruženje kao zrak koji udišemo, utječe na nas, htjeli mi to ili ne. Prema tome, i sredina u kojoj jedan mladi čovjek odrasta formira ga velikim djelom. Treba raditi na oba plana i sa socijalno ugroženim, a i na razbijanju barijera u komunikaciji između raznih socijalnih grupa. Obrazovanje, zaposlenost je najbolji lijek protiv rasizma i nacionalizma. Što je bolja ekonomija, manje je devijantnih grupa u društvu.

Ono sto je važno je da svako ko želi u Švedskoj učiti, obrazovati se, raditi i napredovati ima mogućnost za to. Druge su stvari naše prirodne i socijalne predispozicije. Ja, kao ni moji najbliži, nismo imali problema u napredovanju na bilo kojem planu po osnovu našeg porijekla.

Preuzeto sa AJB

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close