Nakon tri decenije vlasti SDA prvi put gubi konce i postaje opoziciona stranka.
Četvrt vijeka demokratske tiranije prestaje i, poznavajući urneke ponašanja političara u BiH, ta će se tiranija nastaviti, ali ne pod palicom SDA. Vladavinu ove stranke obilježile su brojne afere, ponižavanje i potcjenjivanje javnosti poput izjave lidera stranke Bakira Izetbegovića nakon napada na snimatelja Žurnala da „Huso Ćesir nije napao kamermana nego kameru.“
Izebegović je ljudima oko sebe dopustio sve: da rade s kupljenim ili falsifikovanim diplomama, da namještaju poslove, da privatizuju državu, da javne resurse koriste za lično bogaćenje i da javnim novcem finansiraju kampanju jedne stranke. A upravo njegovi najbliži saradnici poput Mirsada Kukića, Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Denisa Zvizdića… i drugih okrenuli su mu leđa i preuzeli kormilo vlasti. Poražen i ponižen Izetbegović je mogao sačuvati bar malo dostojanstva dajući ostavku na mjesto predsjednika stranke, ali o tome nije ni razmišljao. Naprotiv, grčevito se borio da ostane na vlasti. Iz izjava visokog predstavnika moglo se zaključiti da je SDA pokušavala kupiti glasove zastupnika i delegata, a u javnosti se govori o milionskim ciframa. Paralelno s tim SDA je bitku za ostanak na vlasti vodila na više frontova: putem medija i organizovanjem „građanskih protesta.“
No u međuprostoru SDA je sama sebe raskrinkala, a konačno su i političari koji se nameću kao lideri Bošnjaka priznali da su Željko Komšić i DF derivati i sateliti SDA uzimajući ulogu bošnjačkih nacionalista.
Kakva je zapravo SDA i kako vide demokratiju govore i brojni napadi na novinarske ekipe tokom i nakon izbora nove Vlade Federacije. Jer njima su krivi novinari koji izvještavaju o SDA, nisu im krivi njihovi kadrovi koji su godinama gradili imidž SDA.
Neodustajući od vlasti SDA je preuzela i ulogu HDZ-a i SNSD-a i krenula njihovim putem – putem blokada. Dugogodišnje osude blokada od strane SDA pokazale su se neiskrenim i licemjernim jer je upravo SDA putem njihovog potpredsjednika Federacije BiH Refika Lende prvom prilikom potegnula za blokadama.
Drsko su i bez imalo srama ucjenjivali javnost i predstavnike Trojke – ako hoćete da odblokiramo proces, primite nas u vlast. Trojka je pokazala odlučnost i ustrajnost, za razliku od Dodikove opozicije, i rekla ne. No, SDA je nastavila sa medijskim spinovima pa su u nedostatku argumenata počeli osporavati nacionalnost predloženih ministara. Dok je u okviru široke koalicije po dijaspori lobirao za glasove Bošnjaka Vojin Mijatović im je bio dobar Srbin, kad je predložen za ministra u vladi bez SDA, odjednom je postao Dodikov igrač, četnik i loš Srbin. Kad ni to nije prošlo i kad Trojka nije odustala od namjera da izbaci SDA iz vlasti počeli su sa oprobanim metodama – „građanskim protestima.“ A na protestima brojni SDA-ovci, ovaj put manje poznati, ali nama koji pratimo političku zbilju itekako viđena luca jer su bili na izbornim listama. Na protestima uvrede, prijetnje i satanizacija neistomišljenika.
A u vrijeme protesta u Srajevu juče među građane su došli brojni SDA kadrovi: među njima nepravosnažno osuđeni dosadašnji premijer Fadil Novalić i direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović kojoj su oduzeta zvanja.
Da se radi o protestima onih koji čuvaju svoju moć i kriminal pokazuje i primjer direktora Osnovne škole „Lukavica“ kod Gračanice i gradskog vijećnika SDA Almedina Devedžića. On je na proteste došao u toku radnog vremena, a došao je braniti one koji su mu omogućili da bez sankcija zaposli svoju suprugu. Isti sistem koji danas brani oličen u inspektora ocijenio je da nije bilo sukoba interesa kada je kao direktor zaposlio sovju suprugu. Među „građanima“ je i bivša ministra vanjskih poslova Bisera Turković. Danas navodno brani demokratiju, a kad je ona bila personifikacija demorkatske većine sastajala se dikatorima koji ubijaju žene koje ne nose hidzab, umjesto vakcina nabavljala hurme, službenim vozilom išla u kućnu nabavku i smijala se javnosti u lice priznavajući da je zaposlila svoju „bebu od 40 godina“ – svog sina.
Bilo je tužno gledati očajničke poteze, a još tužnije znati da umjesto veselja zbog promjena građani moraju znati da su dio nove vlasti brojni SDA omladinci koji su stasavali u SDA i učili od onih koji čini sve da ostanu na vlasti. Ne ohrabruje ni činjenica da će ministar policije biti osuđivani nasilnik, niti što su nasilnici ministri na kantonalnim i državnom nivou.
Da nije previše opterećena ostankom na vlasti SDA bi se fokusirala na takve kadrove i bijes usmjerila na nasilnike i prevarante u vlasti, posebno na one koji su za to i osuđeni.
No, umjesto toga SDA je tražila pseudoargumente poput onih o nacionalnosti i ideologiji pojedinih kadrova.
Možda jer i sama njeguje i proizvodi takve kadrove. Nekada nesalomljiva stranka ispustila je priliku da pokaže da je protiv nove vlasti jer je loša, a ne zato što oni nisu vlast.
Sunovrat SDA vjerovatno nije trajan, ali je podržan od strane onih koji su locirali SDA kao kočničara u borbi protiv korupcije. S druge strane očekuje se i disciplinovanje političara u Republici Srpskoj. Pad koalicije oko SNSD-a trenutno nije moguć, ali izvjesno je da će Dodikova kazna biti nametanje novog zakona o državnoj imovini.
Bez SDA BiH i dalje ima na vlasti etnonacionalne stranke koje su zemlju plasirale u sami evropski vrh najsiromašnijih i najviše korumpiranih zemalja. Da ne valja vlast, jasno je, ali moramo sebi priznati da ne valjamo ni mi jer tako biramo i tako učestvujemo u korupciji jer bez građana ne bi bila moguća ni korupcija.
Danas smo dobili nadu – ne za pravnu, demokratsku i socijalno pravdnu državu. Dobili smo nadu da niko nije nesalomljiv, da je svaka vlast smjenjiva i da moć nije vječna.
Buka
