Grupa autora NK RBiH: Ko je i zašto ubio akademika Sulejmana Redžića!?!

Teške optužbe na račun Kruga 99, ali i čitave akademske i političke zajednice iznio je američki Bosanski kongres; po njima činjenice govore da su razlozi i okolnosti smrti akademika Redžića nerugularne, da zahtjevaju krajnje ozbiljnu istragu, te da je indikativno da Krug 99 uporno šuti o smrti svoga predsjednika

(depo.ba)

Dobili smo više priloga koji slučaj Redžić osvjetljavaju sa raznih aspekata i sumirali smo ih i slijedeći širi prilog “grupe autora NKRBiH”.

ČINJENICE O SMRTI AKADEMIKA REDŽICA OBJAVLJENE U BiH MEDIJIMA

Prof. Dr. Sulejman Redžić, akademik ANUBiH i predsjednik Kruga 99, je otišao iz stana u svoju redovnu popodnevnu šetnju kroz Stari grad, 7. januara 2013., i nestao dana 21. januara kod Lapišnice, između Sarajeva i Pala su našli tijelo prof. Redžica. Kako javlja Avaz, pronađena je i jakna U BLIZINI tijela, u čijem je džepu bio njegov pasoš.

Vještak sudske medicine, doktor Hamza Žujo obavio je prvu obdukciju za koju je kazao da na tijelu nema tragova nasilja treće ruke. Međutim, on u izjavi za „Dnevni avaz” nije mogao precizirati je li akademik Redžić pao niz liticu u kanjon potoka koji se ulijeva u Miljacku. Jedna od mogućih verzija koje bi protumačile smrt akademika Redžića, a na osnovu prvih pokazatelja iz pokrenutih provjera, govori da je smrt mogla nastupiti gušenjem od vode u potoku. Sumnja se da se Redžic poskliznuo i pao u vodu izgubivši svijest. No, ovu verziju niko zvanično nije mogao potvrditi.

Žujo je nakon obdukcije naglasio da krvni podlivi, koji su pronađeni na nadlakticama i potkoljenicama, nisu uzrok smrti. Kako „Dnevni avaz” saznaje, nadležni istražni organi su veoma zainteresirani da rasvijetle ovaj slučaj koji je za mnoge čudan iz više razloga.

Naime, istraga će morati utvrditi kako je uopće Redžic dospio do Lapišnice, jer od njegove kuće do mjesta na kojem je pronađeno njegovo beživotno tijelo ima više od 10 kilometara, a na lokalitetu nije pronađeno nijedno napušteno vozilo. Akademik do mjesta na kojem je pronađen, uz kanjon rijeke Miljacke, nije mogao nikako doći pješice, jer je taj teren vrlo nepristupačan i klizav.

Neki od njegovih najbližih prijatelja izrazili su sumnju u okolnosti smrti zbog odjeće u kojoj je pronađen. Jedan od njih kazao je da je Redžić bio zaljubljenik u prirodu te da nikada nije išao na planinarenje bez adekvatne opreme.

Također, na livadi koja se nalazi pored litice kojom se spušta u kanjon, kako nam je rekao dobro upućen izvor, nađeni su i ključevi koji će, također, biti vještačeni. U jakni koja je pronađena dvadesetak metara od tijela nađen je pasoš te oko 200 KM, ali nije pronađen novčanik. Istražitelji su u blizini tijela pronašli šal, ali ne i kapu i rukavice, budući da je tog dana kada je prijavljen nestanak akademika u Sarajevu bila susnježica, a temperatura oko nule.

ŠTA NAM GOVORE ČINJENICE

Samo objektivno vještačenje i objektivna istraga mogu otkriti definitivnu istinu, a mi možemo razmišljati samo u okvirima činjenica koje su nam dostupne.

Dakle, sada je potvrđeno da je Redžić izašao samo u šetnju i da nije krenuo u prirodu. Nije vjerovanto da bi prof. Redžić tek tako krenuo na marš od minimum 10 + 10 kilometara po zimskom vremenu, pogotovo ako se uzme u obzir da je profesor bio iskusan covjek od 58 godina i da bi takav marš zahtijevao ekstremni napor, dakle i ozbiljnu pripremu, za čovjeka njegovih godina.

Činjenica da mu je nađen pasoš u vindjaci ne znači mnogo. Prema izjavi supruge, on ga je nosio sa sobom jer je izgubio ličnu kartu.

Izjava vještaka veoma mnogo kazuje, suprotno njegovoj namjeri. Naime, razmislimo kako se može utopiti čovjek u potoku. Jedna mogućnost je da se okliznuo, udario glavom u kamen i momentalno onesvijestio, te da mu je tada slučajno baš lice upalo u vodu potoka i da nije smogao ni malo snage da malo pomjeri lice da bi mogao disati?! Međutim, u toj verziji događaja bili bi vidljivi tragovi udarca u glavu, a koji ne postoje.

Druga mogućnost je da mu je neko na silu držao glavu pod vodom u potoku. Nažalost, upravo ta varijanta je konsistentna sa ozljedama na tijelu, “podljevima krvi na nadlakticama i potkoljenicama”. Naime, da bi neko na silu potopio čovjeka u potok, morao bi ga na silu oboriti da klekne, što bi izazvalo podljeve na potkoljenici. Zatim, pri tome morao bi ga čvrsto držati za nadlakticu da bi mu glavu zagnjurio i dok bi mu je držao pod vodom.

Pronađene modrice na nadlakticama i podkoljenicama, znači, mogu biti tragovi nasilja, pa nije jasno zašto Hamza Žujo kaže da “nema tragova nasilja”. Takvom u najmanju ruku preuranjenom izjavom Hamza Žujo je sebe predstavio kao režimskog najamnika koji želi da sakrije istinu. Ukoliko je to slučaj, neka ima na umu da će se time izložiti i krivičnoj odgovornosti u budućnosti. Neka se sjeti da mnogi ratni zločinci koji danas odgovaraju za zločine jer su u trenutku kada su ih činili mislili da je njihova vlast nedodirljiva.

ZAŠTO BI NEKO ŽELIO SMRT AKADEMIKA REDŽIĆA?!

Profesor Redžić je bio vrhunski naučnik i intelektualac, ali najvažnije je da je i bio veliki patriota. Dok je on bio predsjednik, Krug 99 se “probudio” i postao faktor koji svojim radom čuva cjelovitost Bosne i Hercegovine, za što je upravo prof. Redžić zaslužan. Navodimo npr. njegov stav o Daytonu objavljen u Avazu od 21 novembra 2011., citat:

“Dejtonski sporazum je, dodaje on, bez imalo ograničenja i političke moralnosti ugasio tadašnju legalnu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu i lansirao Republiku Srpsku u njenim politickim i geografskim koordinatama.

To je, po mišljenjima mnogih, bio najviši oblik licemjerstva tvoraca mirovnog Dejtonskog sporazuma. Uz to, ostali dio BiH nazvan kao Federacija je u tolikoj mjeri decentraliziran da se teško mogu provoditi elementarne funkcije državnosti i na taj način Dejtonski sporazum je dao šansu snagama i centrima politicke moci da je i dalje decentraliziraju i slabe njene vitalne funkcije“, kazao je Redžić.

S druge strane, istaknuo je, Republika Srpska je u cijelosti centralizirana i jednostavnije može da ostvaruje svoje funkcije, preuzimajući veoma često i funkcije države BiH.

Redžić smatra da postoje različita mišljenja i stavovi u vezi s postizanjem održivog rješenja za BiH. Jedno je da se BiH preuredi po novim principima i da se pri tome neutralizira političko djelovanje entiteta na dobrobit države BiH „što je veoma teško izvjesno zbog nepostojanja političke volje i naraslih nacionalističkih djelovanja u gotovo svim dijelovima BiH“.

„Ili, jedno od rješenja jeste i pokušaj povratka na Ustav Republike BiH u preddejtonski period“, kazao je Redžic, dodajući da je Dejtonski sporazum takva tvorevina da ga je izuzetno teško mijenjati iz perspektive nakon 16 godina.”
– kraj citata iz Avaza.

Zahvaljujci prof. Redžiću, „Krug 99“ je redovnu sesiju od 20. novembra 2011. posvetio Dejtonskom sporazumu, a uvodničar je bio prof. dr. Ćazim Sadiković koji je kazao da država BiH nije bila miljenik tvoraca Dejtonskog sporazuma, te da je u Dejtonu prihvaćena, nekritički, ona podjela države koja je stvorena u ratu putem agresije, putem genocida, etničkog čišćenja i svega drugog što se uradilo tokom rata.

„Ukinut je demokratski Ustav Republike BiH, a da niko ne zna zašto“, kazao je Sadikovic.

Kao još jedan primjer, a to je izgleda bila kap koja je prelila času kod velikosrba i njihovih “bosnjačkih” izvršilaca Memoranduma SANU, navodimo i nedavnu odluku Kluba 99 pod vodstvom prof. Redžića da ne podrži Cerićevu inicijativu o formiranju “bošnjačke krovne” organizacije. Klub 99 je ovu i slične inicijative okarakterisao kao antibosanske, antidržavne, ali i antibošnjačke, jer pravljenje novih nacija unutar Bosne i Hercegovine podrazumjeva uništenje bosanskohercegovačke nacije (tj. BiH države) i ide samo na ruku velikosrpskom projektu. Sjednica Kruga 99 po ovoj temi je održana 6. januara, znači JEDAN DAN PRIJE NESTANKA prof. Redžića.

U oba slučaja prof. Redžić je lično, kroz Klub 99 kojim je on predsjedavao, nanio jake udarce izdajnicima Bosne i Hercegovine. Možemo reći da je profesor Redžić kao pravi patriota stao u odbranu domovine Republike Bosne i Hercegovine i da se pri tome služio najjačim oružjem – svojim intelektom i argumentima utemeljenim na pravu.

KOJA JE POSLJEDICA SMRTI PROF. REDŽIĆA PO BOSNU I HERCEGOVINU?

Jedan nagovještaj je proglas Kruga 99 koji je brže bolje donesen odmah poslje nestanka prof. Redžića prije nego što je njegovo tijelo i pronađeno, koja je održana kao da je stanje redovno, kao da je to normalna stvar da misteriozno nestane jedan akademik, i to njihov predsjednik?!

U totalnoj suprotnosti sa stavom prof. Redžića da se ustav ne može promijeniti dogovorom, “Krug 99” je u odsustvu svog predsjednika zaključio da se ustav treba mijenjati na “demokratski” način, što ustvari znači u okviru (nelegalnih, op. T.B.) daytonskih institucija u kojima RS ima pravo veta. Pri tome Klub 99 eksplicitno odbacuje “ranije” ustavno uređenje tj. ustav Republike BiH! Citiramo:

“Sadašnji Ustav BiH je donesen od stranaca, napisan je od stranaca, pored toga, donesen je pod prisilom, te bi on trebao biti i ništavan s tog stanovišta, ali i pored toga, BiH u ranijim godinama nije imala uređenje koje bi potpuno odgovaralo njenim svojstvima kao jedinstvene zemlje, koja je unikat u Evropi, pa prema tome i ustavno uredjenje bi trebalo da bude unikatno, istakao je Bebler.”

Da prevedemo njihov lukavi jezik: Oni kažu da Bosna i Hercegovina ne može imati građanski ustav kao druge normalne države, jer je Bosna i Hercegovina “unikatna”.

Pri tome oni nemaju problema da priznaju da bi Dayton “trebao biti ništavan”. Budući da bi Dayton trebao biti ništavan, građanski Ustav RBiH je bi onda trebao biti na snazi. Ali prema “intelektualcima” iz Kluba 99 to se ne pika, jer oni kažu da je Bosna i Hercegovina unikatna država.

A po čemu je BiH “unikatna” ako su sve druge države iz okoline – Srbija, Crna Gora, Makedonija, Hrvatska izašle iz Jugoslavije kao multietničke republike kao i BiH? “Nezavisni intelektualci” iz Kruga 99 ne primjećuju ni da sve te druge multietničke države imaju građanske ustave. Kako se mogu smatrati ikakvim intelektualcima ljudi koji u jednom pasusu naprave toliko kontradikcija?!

Mi ne znamo okolnosti smrti prof. Redžića, ali znamo da je kao borac za Republiku Bosnu i Hercegovinu imao neprijatelje medju protagonistima velikosrpskog projekta i njihovim polugama na vlasti u Sarajevu i Banja Luci. Njegova misteriozna i neočekivana smrt podsjeća na niz misterioznih smrti drugih Bosanaca i Hercegovaca koji su nekada zasmetali istorijskom velikosrpskom projektu širenja teritorija Srbije na BiH. Sjetimo se samo nekih najpoznatijih, na primjer Fehima Spahe, Ahmeda Smajlovića, Džemala Bijedića, Hamdije Pozderca, Blaža Kraljevića, Vladimira Srebrova, Fuada Muhića, Hakije Turajlića, Irfana Ljubljankića, Mustafe Hajrulahovića Talijana, itd.

Iz ovoga kako je istraga počela ne ocekujemo da će se ovaj slučaj razjasniti, niti da ćemo uskoro naći odgovore na očigledna pitanja kako to da je dospio do neprohodne lokacije na kojoj je nađen, ko mu je skinuo jaknu itd.

NAJGORE U OVOJ TRAGEDIJI – NEDOSTATAK ČOJSTVA

I ovaj događaj pokazuje da su Bošnjaci i fizički i mentalno porobljen narod. Pogledajte kako se ponašaju npr. Redzićeve kolege iz Kruga 99 – koriste situaciju da brže bolje izbrišu njegov rad za RBiH, umjesto da stanu iza svoga kolege i da zvone na uzbunu i u državi i u svijetu. Prirodno ponašanje Redžićevih kolega u Krugu 99, da nisu sabotirani od četničkih provokatora među njima, bi bilo da su odmah organizovali vanredne sjednice i konferencije za štampu povodom ovog šokantnog događaja itd., kako to  već rade slobodni ljudi širom svijeta u takvim situacijama.

Isto vrijedi iz za ponašanje Redžićevih kolega sa Prirodno matematickog fakulteta i za ponašanje njegovih kolaga sa Akademije. Umjesto akcije i solidarisanja sa jednim od svojih, oni će samo održati komemoracije, kao da se ništa neobično nije dogodilo, kao da se radi o normalnoj smrti.

Isto vrijedi i za tzv. “bošnjačke” organizacije. Gdje su sada npr. mnogi režimski kongresi “bošnjaka”, uključujući i Cerićev? Šta im je svrha, ako ni ovakvi zločini protiv Bošnjaka ne izazivaju njihovu reakciju? Jedine proteste i solidarisanje sa Redžićem možemo vidjeti medju patriotima RBiH na internetu.

A podsjetimo se kako se ponašaju slobodni narodi, npr. nekadašnji robovi, američki crnci. Kada su u Americi nedavno ubili nevinog crnog mladića Trayvona Martina, crnci cijele Amerike su se digli na demonstracije, svi su kao jedan stali iza svoga nevino ubijenog sunarodnika, isto kao i mnogo puta do tada.

Grupa autora NK RBiH