Dogovorna ekonomija premijera Novalića

Piše: Borivoje SIMIĆ

Katastrofalan je potez federalnog premijera Fadila Novalića da probleme rudnika rješava preko leđa građana Federacije BiH.
Od premijera, kojega poznajemo kao uspješnog biznismena, nismo očekivali mjeru koja liči na instrumente nekadašnje dogovorne ekonomije.
Naime, uspostava fonda za razvoj i modernizaciju rudnika uglja u FBiH, a u koji će se slijevati fening od cijene svakog kilovata proizvedene električne energije liči na ex-jugoslovenske samodoprinose kojima su se, za svaku priliku, rješavali neki razvojni problemi u tadašnjoj državi, a čija neučinkovitost je vrlo brzo dokazivana brojnim aferama.
Nažalost, premijer je olako reterirao pred prvim većim socijalnom buntom koji je zaprijetio njegovoj vladi, a da uopšte nije ekonomski racionalno sagledao načine zaista opravdane potrebe modernizacije rudnika.
Kada dokapitalizacija rudnika, planirana u iznosu od 400 miliona KM, a koja se odvijala od 2009. do 2015. godine preko koncerna Elektroprivreda BiH, nije dala željene rezultate, sada se uvodi potencijalno još neučinkovitiji model preko razvojnog fonda kojim će građani ove države finansirati jalovost državnog upravljanja rudnicima i federalnim elektroprivredama.
Isti akteri koji su neuspješno dokapitalizirali rudnike sada će preko posebnog fonda finansirati njihov razvoj.?!
Sve to, kako se čini, da bi se opet za nekoliko godina konstovalo da ni ovaj novi model “nije dao željene rezultate”, kako je sada zaključeno u slučaju dokapitalizcije i finansijske konsolidacije rudnika.
Najpogubnije je što se odluka o novom načinu pomaganja rudnika donosi a da nije analizrano zbog čega dokapitalizacija rudnika nije dala očekivane efekte.
To premijera i njegovu Vladu očito ne zanima, jer je najlakše staviti ruku u džep građana i nastaviti sa ustaljenom praksom koja traje već godinama.
Problem restruktiranja rudnika je ozbiljan posao i treba se prvo njega latiti da bi se stvari poboljšale, pa tek onda u tom svjetlu razmatrati finansijska ulaganja.
Postavlja se pitanje zašto se Vlada ne bavi smjenom neodgovornih uprava rudnika, zašto ne insistira na uštedama koje se trebaju ostvariti u samim rudnicima i elektroprivredi?
Previše je pitanja na koja bi biznismen Novalić trebao dati odgovor, da bi onda kao premijer odreagovao.
Nažalost, premijer je odstupio od načela odgovornog poslovanja koja vladaju u jednom privrednom društvu i kao premijer uklopio se u već poznati metod rada ovdašnjih vlada.
Premijer je nedavno ocijenio prvih 100 dana Vlade na čijem je čelu dobrom ocjenom, dodajući kako je “moglo i bolje”, mada nikome od nezavisnih analitičara nije jasno šta je to Vlada zaista dobro uradila osim što je “radila” na svađama oko javnih preduzeća, a zbog parlamentarne blokade usljed koalicijske krize nije uspjevala progurati u parlement neke od reformskih zakona.
Premijer nam umjesto radikalnih rezova nudi kozmetičke uštede kroz reorganizaciju i spajanje raznoraznih agencija, a da ne poseže za ozbiljnom reformom javne uprave, a njegova vlada uprkos naredbama koje ponavlja nije uspjela zaustaviti zapošljavanje u javnom sektoru.
Na koncu, jedina odluka koja je zaista potez privrednika jeste ona o smanjenju plaća u javnom sektoru i javnim preduzećima, koja će tek imati šansu za realizaciju ako bude usvojen novi zakon o radu.
Jer postojeća zakonska rješenja i kolektivni ugovori jako dobro štite privilegovani status radnika u administraciji.

Vlada, koja će se uskoro naći pred još mnogo većim socijalnim prijetnjama, potencijalno od nezavoljnih poiljoprivredednika, penzionera i drugih kategorija, morat će umjesto olakog popuštanja pritiscima posegnuti za ekonomskim, često i nepopularnim mjerama.
Dalje povlađivanje neće nas nikuda odvesti.

Indikator