Dr. Bojan Pajtić, premijer Vojvodine: “Vučić se zadužio već sa 7 milijardi eura i nije sposoban da od Srbije napravi uređenu zemlju”

BEOGRAD – Dr. Bojan Pajtić, premijer Vojvodine i predsjednik DS, u otvorenom razgovoru za “Slobodnu Bosnu” govori o Vučićevom političkom nasilju u Vojvodini, neuspjelim ekonomskim reformama u Srbiji, lažnim stranim investicijama i otkriva ko stoji iza huliganskih napada na Albance u Vojvodini.

Kada je maju ove godine izabran za predsjednika Demokratske stranke umjesto Dragana Đilasa, Bojan Pajtić, predsjednik Vlade Vojvodine, kazao je da kreće u osvajanje Srbije od Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. Mjesecima unazad pokrajinska Vlada, u kojoj DS ima većinu, nalazila se pod velikim udarima Vučićevog SNS-a sa ciljem da bude destabilizovana kako bi Vučićevi naprednjaci zavladali i u Vojvodini. Međutim, uprkos činjenici da su poslanici DS-a zastrašivani i potkupljivani kako bi se izmijenila parlamentarna većina u Skupštini Vojvodine (u korist SNS-a), početkom nedjelje rekonstruisana je Vlada Vojvodine, na čijem čelu se uspio održati dr. Bojan Pajtić.

Gospodine Pajtiću, srbijanski premijer Aleksandar Vučić već dvije godine u kontinuitetu pokušava da diskredituje Vladu Vojvodine na čijem ste Vi čelu. Ti napadi tumače se kao namjera SNS-a da po svaku cijenu preuzme vlast u pokrajinskoj vladi? Na koji način se takvim pokušajima uspijevate oduprijeti?

Pokrajinska vlast izabrana je na izborima. Vlast se gubi na izborima, a oni će biti 2016. godine. SNS insistira na tome da preuzme vlast “kako bi bila saobrazna koaliciji na republičkom nivou”. Ustvari, žele samo vlast. Ništa ih ne sprečava da sada sarađuju s nama, da nam prebace sredstva na koja Vojvodina ima pravo, da sarađujemo na dnevnim pitanjima koja muče građane Vojvodine. Građani Vojvodine to vide. Znaju da je nezaposlenost u Vojvodini pala, da je ona za 90.000 manja nego u godini u kojoj sam prvi put izabran za predsednika tadašnjeg Izvršnog veća. Građani znaju da žive u najrazvijenijem regionu u Srbiji. Međunarodna javnost prepoznala nas je kao najpovoljniji region za investicije u Jugoistočnoj Evropi, a potvrde toga su i nagrade koje smo dobili od “Financial Timesa” i čak od, aktuelnoj vlasti tako omiljenih, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tako se na to odgovara: radom i rezultatima.

Nakon lansiranja drona sa albanskom zastavom na Partizanovom stadionu, u Vojvodini je eskalirao talas nasilja prema Albancima. Zapaljeno je nekoliko lokala čiji su vlasnici Albanci, a na udaru se našla i džamija. Ko u Srbiji kreira atmosferu nasilja?

Pojedini mediji su svojim pisanjem dizali tenziju između Srba i Albanaca, a smirivanju nisu doprinele ni izjave poput onih koje je davao visoki zvaničnik Ministarstva unutašnjih poslova, da će se sprečiti slični napadi uprkos brutalnoj provokaciji na utakmici Srbija – Albanija. Šta to znači i kakav je to signal ljudima koji su spremni da posegnu za kamenom i napadnu nečiji objekat samo zato što je vlasnik druge nacionalnosti? U takvoj atmosferi nije ni čudo što ekstremističke snage koje ovaj režim doživljavaju kao svoj, sebi dozvoljavaju da nasrnu na nekog samo zato što se zove drugačije. To su u Vojvodini događa jer se promiviše nasilje u odnosu na političke neistomišljenike, nezavisno od toga da li je reč o verbalnom nasilju i konstantnim uvredama na račun neistomišljenika ili je reč o kidnapovanju pripadnika Demokratske stranke i njihovom odvođenju u prostorije SNS, kao što se dogodilo u Vrbasu. U atmosferi u kojoj je dozvoljeno prebiti nekog zbog toga što pripada drugoj stranci, onda je dozvoljeno i napasti nekoga druge nacionalnosti.

Prije petnaestak dana grupa četnika predvođena vojvodom Bratislavom Živkovićem krenula je u Novi Pazar kako bi tamo izveli defile, međutim policija je osujetila njihovu namjeru. Pojedini analitičari smatraju da ovakvim akcijama aktuelna srbijanska vlast skreće pažnju građana sa teške ekonomske situacije u zemlji. Kako Vi ocjenjujete posljednje akcije ekstremista u izazivanju nacionalne netrpeljivosti?

Upozoravali smo na to da, ako krenete sa političkim nasiljem, nasiljem nad medijima i nad političkim neistomišljenicima, onda imate i etničko i svako drugo nasilje. Ne bih rekao da je reč o smišljenoj akciji radi skretanja pažnje. Reč je o aktu ekstremista. Ono što jeste problem je to što sadašnja vlast predvođena Aleksandrom Vučićem nije sposobna da od Srbije napravi uređenu zemlju. Zato samo delimično mogu da se složim sa vama, ovoj vlasti su potrebne svakodnevne “drame” kako građani ne bi primetili njenu nesposobnost.

U Srbiji štrajkuju advokati, prosvjetari, studenti, a jedno vrijeme u štrajku je bila i policija, međutim u srbijanskim medijima ne može se saznati da je većina građana nezadovoljna ekonomskim statusom?

Vučić zna samo dve stvari – da odgovornost prebacuje na prethodnu vlast i da priča bajke – dakle, da daje nova obećanja iako ni prethodna iz izborne kampanje nije ispunio.

Kako ocjenjujete Vučićeve ekonomske mjere poput, npr., rebalansa budžeta Srbije i smanjenja plata i penzija koje su izazvale veliko nezadovoljstvo među građanima Srbije? Da li su takve mjere bile neophodne?

Demokratska stranka nije protiv mera štednje, ali predloženi rebalans neće doneti ništa dobro ni građanima, ni državi. Siguran sam da bi građani voleli da žive u Vučićevoj Srbiji u kojoj je nezaposlenost manja, a ekonomski pokazatelji sve bolji. Međutim, stvarnost je sasvim suprotna. Broj nezaposlenih porastao za 21.000 u odnosu na prošlu godinu, a još nije početo restrukturisanje javnih preduzeća gde će desetine hiljada ljudi ostati bez posla. Smanjuju se plate i penzije a da nije pre toga urađeno sve drugo, pa da se posegne za tom merom. Smanjenjem penzija se uskraćuju stečena prava i ta odluka može pasti na Ustavnom sudu, a mi smo podneli amandman kojim smo tražili da se posebnim zakonom utvrdi način i dinamika vraćanja sredstava koja će biti oduzeta od penzionera na osnovu umanjenja penzija.

VUČIĆ JE EVROPSKI REKORDER U ZADUŽIVANJU

Vladajući SNS za uvođenje ovih mjera okrivljuje bivše vlade koje je formirala Demokratska stranka, a koje su se, kako tvrdi Vučić, prekomjerno zaduživale?

Tito, Slobodan Milošević, Vojislav Koštunica i Boris Tadić zadužili su se ukupno za 14 milijardi eura, a Vučić se za dve godine zadužio za sedam milijardi eura. Ova i prethodna vlada SNS i SPS nose neslavnu titulu evropskih rekordera u zaduživanju. Troše i na štetni ugovor sa Etihadom, Vlada Srbije subvencioniše preduzeća koja posle rasipaju novac, a oni koji imaju platu veću od 130.000 dinara (oko 1.100 eura, op. a. ) posle rebalansa budžeta i ukidanja solidarnog poreza praktično će dobijati veća primanja.

Vjerujete li premijeru Vučiću kada kaže da će građani za dvije godine bolje živjeti?

Ovo su već šeste mere Vučića za izlazak iz krize. Promenio je sijaset ministara, između ostalog i ministra finansija, i ništa nije uradio. Podigao je PDV i smanjio prihode od poreza, a pali su i prihodi od akciza. Privreda, poljoprivreda, zdravstvo, obrazovanje, pravda i pravna država, sve su to oblasti u kojima je ova vlada potpuno zakazala.

Premijer Aleksandar Vučić se hvali velikim stranim investicijama, koliko su projekti, kao što je “Beograd na vodi”, realni?

Sve su to najave kojima Vučić zamagljuje stvarnost, a realnost je da imaju tri puta manje investicija nego poslednja Vlada koju je predvodila Demokratska stranka. Vučić i SNS tako odlažu trenutak rasprave o njihovoj odgovornosti, ali taj trenutak se ne može izbeći – ni “Beogradom na vodi”, ni kanalom do Soluna, niti najavama ulaganja arapskih preduzeća, ili 10.000 milijardi dolara iz Kine.

Kako ocjenjujete šestomjesečni rad Vučićeve vlade i najavu njene rekonstrukcije u januaru?

Mi 800 dana čekamo te Vučićeve reforme. Nismo ih dobili. Dobili smo dramu, podgrevanje atmosfere nasilja, turbozaduživanje. Jednom rečju, Srbija živi rijaliti “24 sata Vučić” u kome se on za sve pita, a ni za šta ne odgovara. U Vladi se radom bavi ministar bez radnog staža, evrointegracijama se bavi urednica časopisa “Velika Srbija”, a sistemom odbrane – keramičar. Sve to zna i Vučić. Zato sada ponovo najavljuje rekonstrukciju Vlade za januar, kako bi prikrio svoju nesposobnost.

(Slobodna Bosna)