Ponavljamo objavu iz 2020. godine
Ponovit ću nešto što sam već govorio: ekstremno sam nepovjerljiv prema ljudima koji preslobodno tumače Božiju volju i koji , po bilo kojem osnovu, tvrde da znaju šta Bog želi i čini. Nekako se uvijek ispostavi da „Bog želi upravo ono što oni čine“, a to što čine oni koji tvrde da znaju šta Bog želi, po pravilu nije ništa dobro.
To nas je pojednostavljeno poimanje Boga i pozivanje na Njega Uzvišenog bez stvarnog vjerovanja, dovelo u situaciju da se međusobno mrzimo, da smo agresivni, nepristojni, skloni nasilju… da lažemo, krademo, varamo, da vlastito neznanje, nevjerovanje, nemoć namećemo drugima kao Božiju Volju… da jedni drugima prijetimo Bogom i Božjom kaznom, nadmećući se u zlu, umjesto nadmetanja u dobru, da nadvladavamo jedni druge silom, ognjem i mačem čvrsto ubijeđeni da je Bog samo Jedan i da nas je On, Uzvišen je On! sve stvorio istima.
Radiosarajevo.ba
Razgovarao: Faruk Vele
Kukavica: Mrzimo, lažemo, krademo, varamo, a onda to namećemo kao Božiju Volju (I dio)
Kukavica: Umjesto utočišta za slabe, vjerske zajednice su postale servis politika (II)
Duhovnost ne nudi nego, osigurava mir, kaže nam Edin Urjan Kukavica književnik, kulturni radnik, publicista i kolumnista, ali prvak rifai'jskog tarikata u BiH i šejh nakšibendijskog tarikata Edin Urjan Kukavica.
Kukavica nije od onih koji svoju duhovnost čuvaju bježeći od problema i turobne stvarnosti, već se poput svojevrsnog Selimovićevog Ahmeda Nurudina sa istom suočava, u potrazi za rješenjima i boljim, pravednijim, mirnijim i sretnijim životom u našoj domovini.
U razgovoru za Radiosarajevo.ba, kojeg objavljujemo u dva dijela, Edin Urajn Kukavica bez ustezanja govori o toj stvarnosti, odnosno politikama i političkim strankama, njihovim liderima i njihovim bolesnim sujetama i gramzivosti, našim prvacima, vjerskim zajednicama, licemjerju, zloupotrebama vjere, potrebi za revolucijom i boljom Bosnom i Hercegovinom.
Radiosarajevo.ba: Jednom prilikom ste kazali da “trebamo revoluciju “, jer smo “sve zgadili “. Šta je, po Vama, ponajviše ‘zgađeno’ i šta bi trebala donijeti ‘revolucija’?
KUKAVICA: Nisu samo zgadili nego ljude oneraspoložili da žive… Revolucije su neupitno, karakterizirane takvim ili ne… u različitim formama, trajanjima i sa različitim ideološkim i motivacionim zaleđima, česta – i nerijetko korisna – pojava u historiji ljudskog roda i civilizacije.
Nedvojbeno, imale su i jednako raznolike ishode i rezultate koji su uključivali i velike promjene u politici, političkim sistemima, uređenjima, socijalnim okruženjima, kulturi, privredi i ekonomiji… utječući na sve ostale oblasti, domene i segmente ljudskog življenja.
Naša zemlja je odavno, a u zadnjih jedanaest godina zadugo bespovratno, obesmislila čak i onu zloglasnu formulaciju „zarobljene države“… Slažem se, nije bolje ni u regionu, ali sve to što zemlje iz okruženja imaju po jedno, mi imamo najmanje troje. Teritorijalno je pocijepana i loše „zašivena“, administrativno obesmišljena, svim pošastima suvremene politike, od korupcije preko nepotizma do krajnje i najekstremnije nepravde, izjedena do srži…
Ona više ne da nije država nego je privatno preduzeće, porodična firma u kojoj je sve podređeno samo jednoj ideologiji – materijalnom interesu!
Tek sa ovakvom identifikacijom „ideologije“ – a to je moguće temeljem jednostavnog uvida u postupke iza javne i popularne slike političkog establišmenta radije vlasnika vlasti u Bosni i Hercegovini, moguće je identificirati i krivce za loše i sve gore stanje u svakom segmentu življenja. Pritom, treba izbjeći zamku… Ovdje nije riječ čak ni o etnonacionalizmu…
Ovi ljudi su čak i tu zloćudu ideologiju – koja nikada nikome nije donijela ništa dobro, naprotiv, na kraju je „pojela“ čak i svoju djecu – stavili u funkciju „ideologije“ ultimativnog ovladavanja i raspolaganja svim javnim resursima po svaku cijenu – uzurpiranjem državne vlasti, javne imovine (preduzeća), javnog sektora (radnih mjesta).
Upravo zbog svega toga, u silnoj smo potrebi za revolucijom, ali u klasičnom, naučenom i instinktivnom smislu, nego potpuno drukčijom, transformacijskom, demokratizacijskom… revolucijom koja će uvesti red umjesto nereda, institucionalizirati pristojnost umjesto birokratiziranosti i legitimizirati kriterij kompetentnosti umjesto podobnosti.
Revolucijom koja podrazumijeva makar utoliko da se (r)evoluira iz jednog načina razmišljanja u drugi, iz jednog načina djelovanja u druge, iz jednog u drugi koncept i kontekst i sa jednog sistema na drugi, ako Bog da, bolji i pravedniji koji će liberalizirati mogućnost pojave i pojavu novog svjetonazora i omogućiti progres u svakom smislu i segmentu društva
