Dobar dio građana koji mogu da postanu kritična masa ima veknu hljeba da preživi dan, a za sutra će se već nekako snaći. I tako iz dana u dan.
Socijalna pravda zasniva se na principima poštenja, jednakosti, poštivanja različitosti, pristupu društvenoj zaštiti, kao i primjeni ljudskih prava u svim područjima života. Šta je sa socijalnom pravdom u BiH?
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, kaže da je u današnjem vremenu malo čudno i iluzorno pričati o socijalnoj pravdi kod nas, jer su društvene razlike tolike da je jaz između bogatih i siromašnih ogroman, a dobar dio naših sugrađana grca u neimaštini.
„Nekadašnja ‘srednja klasa’ koju su činili radnici, seljaci i intelektualci je skoro u potpunosti nestala i danas vidimo samo njene povremene obrise. Došli smo tako do velike podjele bogatih i siromašnih, kao i dijela ostalih koji se mukom muče da postanu neka nova srednja klasa. Institucije koje bi trebalo da osiguravaju socijalnu pravdu ne funkcionišu na najbolji način, pa se tako porezi i državni prihodi prelivaju na druge strane, socijalno osiguranje i besplatno javno zdravstvo nisu ni približno dobri da obuhvate sve kojima su potrebni, državne škole i javne usluge se razgrađuju, a radnici su i dalje pod teškim čizmama svojih poslodavaca. Pri tome, sama državna nastojanja, regulisanje tržišta i tržište su usmjereni na to da se jedan sloj što više bogati, a ne ka tome da se obezbijede jednake prilike i pravična raspodjela bogatstva za sve. Siromaštvo, socijalna isključenost, socijalna nesigurnost i nejednakost se u BiH ne pokušavaju iskorijeniti, nego su to stavke koje su konstanta u zemlji“, rekao je Lučka za BUKU.
Lučka dalje navodi da su loš standard života, nezaposlenost i nemogućnost zapošljavanja posljedica nerada državnih organa, a da sa druge strane imamo nedostatak radne snage za određene poslove, jer su ljudi zbog bijednih primanja otišli u unostranstvo da rade.
Sve je manje prava iz socijalne zaštite, dodaje on. Budžet se pravi tako da u njemu bude što manje mesta za one u stanju socijalne potrebe, iz čega možemo da vidimo da smo mi “jedno duboko socijalno nepravedno društvo, koje ne mari za svoju budućnost”.
„Međunarodni instrumenti vezani za ljudska prava, kao i zakoni u BiH su na pravcu stava da svako ima pravo na standard života koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje pojedinca i njegove porodice. Međutim, te odredbe veoma često ostaju samo ‘mrtvo slovo na papiru’. Dokaz toga je da se, pored lijepih redova u zakonima, medenih riječi političara i floskula koje dolaze iz institucija, dobar dio našeg stanovništva suočava sa socijalnim isključenjem, velikom nesigurnosti i nejednakosti. Mnogi pojedinci su dovedeni do ivice egzistencije, a porodice jedva sastavljaju kraj sa krajem. Tako da kod nas ne postoji socijalna pravda, u svom pravom značenju, već samo njene naznake“, pojašnjava Lučka.
Sve više ljudi odlazi iz BiH, traže negdje drugo zemlju za bolji život, a samim tim i socijalnu pravdu. Lučka ističe da su pored ekonomske stabilnosti, glavni razlozi za odlazak ljudi iz BiH stanje konstantne nesigurnosti, socijalna nepravda i kontinuirano ponižavanje, podcjenjivanje i diskriminacija.
„Ovo su toliko složene i isprepletene pojave da je teško reći gdje počinje jedna, a gdje završava druga. Nije sve divno i bajno u inostranstvu, ali za razliku od BiH, naročito u skandinavskim i određenim zapadnoevropskih zemljama, postoje programi i sami poslovi koji omogućavaju pojedincu i njegovoj porodici pristojan život, normalan posao i društvo koje neće okretati leđa od njega. Nažalost, i u nekim od ovih država se vidi razgradnja tog socijalnog elementa, naročito pod naletom neoliberalnih doktrina. Srećom, ti naleti nisu uspjeli da u potpunosti slome socijalne elemente i nastojanja da se stvori jedan bolji i pravedniji svijet“, ističe naš sagovornik.
LJUDI SU UMORNI OD SVAKODNEVNICE
Lučka smatra da je našim ljudima dosta svega, ali i da su umorni od svakodnevice.
„Dobar dio građana se nalazi ispod crte ili na ivici siromaštva, ali i dalje prihvata takve zadate uslove. Za neke su prepreka djeca, za neke godine, za neke strah, za neke bezvoljnost, za neke vrijeme… ali je u globalu situacija takva da ljudi teško izlaze na ulicu ili se bore sa vlastima za socijalno pravednije društvo. Kada su u pitanju teme koje ih ne hrane, poput velikih nacionalnih, državnih i stranačkih pitanja, mnogi su spremni da idu ‘na vatru’. Međutim, po pitanju onih stvari koje ih se stvarno dotiču, pasivizam je način ‘borbe’. Stvar je vjerovatno u tome što dobar dio građana koji mogu da postanu kritična masa ima veknu hljeba da preživi dan, a za sutra će se već nekako snaći. I tako iz dana u dan. Onda kada budu ostali bez te vekne hljeba, onda većinom odlaze u inostranstvo. Pravo je pitanje šta će biti jednog dana kada ljudi ostanu i počnu zahtijevati svoja prava“, pita se Lučka.
Lučka kaže da je insistiranje na nacionalnim pitanjima i etničkim netrpeljivostima od strane i vlasti i opozicije na svim stranama u BiH u stvari način na koji pokušavaju da skrenu pažnju naroda sa toga da je život sve gori i gori. Političari stvaraju i podstiču ljude koji će da se svađaju oko toga šta je čije i ko je veći borac za nacionalne stvari, ali koji će u isto vrijeme ćutati na sve ono iskonski loše oko njih, od korupcije do socijalne nepravde.
„Jaz između bogatih i siromašnih se produbljuje u cijelom svijetu, a kod nas je to posebno izraženo jer se država uopšte ne trudi da popravi stvari. Tako npr. imamo javne kuhinje koje opstaju samo zahvaljujući požrtvovanim pojedincima, dok država, koja bi morala da se brine za sve ljude koji nemaju šta da jedu, stoji sa strane i ulaže minimalno. Jasno je da je trenutnoj političkoj garnituri na sve tri strane bitno da pokaže svoju socijalnu osjetljivost davanjem novca ljudima koji prose na ulici, uz naravno neizbježno fotografisanje tih događaja, dok im sa druge strane ne pada na pamet da svim ljudima koji moraju da prose pomognu konkretnim državnim mjerama“, rekao je Lučka.
Ističe da država ne treba, kao što je u određenim krugovima prihvaćeno stanovište, da direktno otima od bogatih i daje siromašnima, niti svi u takvoj državi treba da imaju jednake prihode.
„U socijalno pravednom društvu, država treba da stvori uslove u kojima će raspodjela društvenog bogatstva biti pravična i ne dozvoliti pojavu deteoriranja ničijeg života. To se radi pažljivim planiranjem, istraživanjima, različitim zakonskim mjerama i radom na terenu. Nažalost, toga u BiH nema, i ne vidim da će ga biti u skorije vrijeme Za promišljanje, ali istinsko promišljanje o socijalnoj pravdi i njenom razvitku u BiH, mislim da je potrebno da se promijeni i poklopi mnogo stvari, od političke klime, preko aktiviranja građanja, pa do neke nade u bolje sutra, koju smo, bojim se, svi pomalo izgubili. Bilo bi zaista sjajno i nevjerovatno da jednog dana građani shvate da je najveći patriotizam osigurati bolju budućnost svoje djece, ravnopravnost za sve i socijalnu pravdu koja nije samo isprazna riječ u zakonskim paragrafima, a ne iskazivanje svoje vjere, nacionalnosti i sistema vrijednosti kroz prezir prema drugima. Samo se bojim da taj dan nije blizu“, kaže Lučka.
Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da ako socijalnu pravdu definišemo kao koncept da svi ljudi zaslužuju jednake uslove za život, što uključuje jednakost prema zakonu, te jedankost u ostalim sferama društvenog života poput zapošljavanja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, te podrške od institucije za najugroženije, onda smo na samom dnu Evrope.
„Socijalna nepravda se posebno ogleda kod zapošljavanja i pristupa pravdi, a zdravstvo i obrazovanje su generalno u problemima. To sve, naravno, dovodi do odlaska ljudi iz naše zemlje i čini mi se da je glavni razlog za odlazak upravo jedna generalna nepravda ili neravnopravnost i nedostatak nade de će se to promijeniti u skoroj budućnosti, a tek nakon toga slijede ekonomski razlozi za odlazak“, rekao je za BUKU Žolja,
Dodaje da pasivnost i apatija građana, odnosno nedostatak borbe za bolje sutra, u našoj zemlji ima više uzroka.
„Možemo ih tražiti u nedostatku demokratske tradicije, jako lošem obrazovanju, koje pod hitno treba, malo je reći reformu, a koje uzgaja podanike, a ne samosvjesne građana koji kritički promišljaju svakodnevne probleme. Možemo je tražiti u sunovratu svih vrijednosti, koje skoro svakodnevno proklamuju najviši nosioci vlasti, za koje se čini nema povratka niti oporavka. Vrijednosti istine, rada, odgovornosti, solidarnosti, humanosti, znanja, su vrijednosti koje već odavno ne stanuju u BiH, a veoma su važne za zdravo društvo i zdrave, prije svega mlade ljude“, kaže Žolja,
Naš sagovornik zaključuje da, nažalost, savremeni kapitalizam na globalnom nivou produbljuje jaz između bogatih i siromašnih. „To je slučaj i sa BiH, posebno imajući u vidu slabost naših institucija da amortizuju razlike, te nedostatak radnih mjesta i uopšte poslova, jer je naš kapitalizam nastao na sumnjivm privatizacijama i kriminalu, a takav kapital ne proizvodi radna mjesta i zdravu ekonomiju.“
Buka
