Vijesti.ba Jasmin Mujanović: Takva država ne može biti kandidat za EU ni za NATO

JASMIN MUJANOVIĆ ZA VIJESTI.BA

SDA, HDZ BIH I SNSD VRATILI SU BIH NA NULU, OSTALI SMO TAMNA RUPA U EVROPI

 

SPP nam jednostavno nudi priliku da se pomaknemo sa ove mrtve tačke na kojoj se nalazimo već deset godina. Ako i ovu priliku propustimo onda sve ovo što već čini ovu dražu crnom rupom Evrope će se nastaviti i vjerovatno postati sve gore i gore. Niti SPP niti konačno članstvo u EU i NATO nisu sami po sebi ikakvo rješnje za BiH. Ali jesu velike garancije za opstanak i razvoj ove države, pa i svih njenih građana, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba Jasmin Mujanović, doktorski kandidat na političkim naukama na York University i gostujući saradnik na Institutu Harriman na Columbia University.

VIJESTI.BA: Vaša doktorska teza na političkim naukama na York University, koliko nam je poznato, zasniva se na procesu demokratizacije u poslijeratnoj BiH. Da li je i u kojoj mjeri naša zemlja napredovala u tom procesu od kraja rata do danas?   

MUJANOVIĆ: Kada je priča o demokratizaciji BiH, poslijeratni period se može podijeliti na dva “momenata”: onaj od samog kraja rata do 2006. godine i onaj od 2006. do danas. Generalno, većina pozitivnih reformi u državi, na svim nivoima, su se dogodile u tom prvom periodu. Po potrebi je međunarodna zajednica bila aktivno angažaovana u provođenju svih politički i ekonosmki reformi u BiH u to vrijeme. Lokalni političari su uglavnom sjedili na klupama, gledali i čekali. Svi značajni međunarodni akteri su razumjeli da bh. politička “elita” jednostavno nije bila u stanju niti je imala interesa u građenju države, provođenju ekonomskih pa ni demokratskih reformi.

Što je više, mislim da barem u Vašingtonu se razumjelo da sami Dejtonski mirovni sporazum je bio upravo to, mirovni sporazum, a ne trajno ustavno rjšenje za poslijeratnu BiH. Isto kao što je Japanu i Njemačkoj trebalo nekoliko decenija da se oporave od Drugog svjetskog rata, pa i od svojih fašistikih režima, tako je i nama trebao trajni angažman međunarodne zajdenice nakon 1996. tako da bi Dejton postao prvi a ne zadnji korak u pravcu prema ozbiljnjim političkim reformama u BiH.

Nažalost, nakon terorističkih napada na SAD 2001. godine, prioriteti Amerike su se značajno promijenili. Od 2001. do 2006. SAD se polako povalči iz svakodnevne admistracije mirovnog procesa u BiH i Evropska unija preuzima vodeću ulogu u nečemu što oni nazivaju proces “euroatlantske integracije”. EU nudi BiH članstvo u toj organizaciji i zajedno sa SAD članstvo u NATO pakt, nadajući se da će lokalni lideri shvatiti to kao podsticaj da oni preuzmu reformski proces u svoje ruke.

Međutim, 2006. dolazi na vlast Milorad Dodik, ovaj put kao nacionalista a ne reformista kao 1998. propada i tzv aprilski paket, ekonosmka kriza obuhvata EU, BiH pada sa radara i Evropljana i Amerikanaca, i tako se završava “zlatno doba” poslijeratne BiH. Nakon toga, vodeća trojka u državi, SDA-HDZ-SNSD, uspješno razmonitra skoro sve poslijeratne inicijative međunarodne administracije između 1996. i 2006. godine i vodi BiH u period stalne krize, koja traje do dan danas. Tako da smo se nekako vratili na nulu, čini mi se.

VIJESTI.BA: Kako gledate na činjenicu da u BiH skoro pola godine nakon izbora vlast nije u potpunosti formirana? Gdje vidite glavne uzroke ovog problema?

MUJANOVIĆ: Nije samo par mjeseci, već skoro pet godina da je država BiH kao i veći entitet bez efikasne vlade. Iskreno, ja ne znam da se nakon 2010. uopšte formirala ikakava administracija na nivou BiH ili Federacije, pa me ne čudi da je nema ni dan danas. A što se tiče krivice, mislim da tu ima tri faktora.

Prvo, ni jedna politička opcija u BiH izgleda nije spremna da bude opozicija. A bez jasne opozicije nema nikoga da kontroliše vladu. A bez te dinamike između vlade i opozicije vi ne možete imati stvarni parlamentarni sistem. A niko neće u opoziciju zato što svi smatraju pojedina ministarstva kao vlastite kase na čiji račun mogu nagrađivati svoje političke klijente. Tako da većina ovih obračuna između vodećih stranaka o kojima čitamo u medijama izgledaju više kao intra-mafijaski okršaji nego neka stvarna demokratska rasprava, jer da se mi stvarno raspravljamo o nekim ozbiljnim ideološkim principima to bi već bilo razumljivo ako ne idealno.

Nažalost, kako stvari stoje, ovo je samo farsa: vlada se ne može formirati zbog “viška Srba” ili to i to ministarstvo “mora pripasti“ Bošnjaku ili Hrvatu. A gdje su tu kvalifikacije za te pozicije? To što ste vi Bošnjak ne čini vas kvalificiranim da budete npr. ministar pravde. A još je gore kad shvatimo da kad oni kažu “Bošnjak” misle ustvari na “član SDA,” i tako redom.

Drugo, i što se tiče baš te ideje “članstva,“ moramo prizanti da HDZ, sve od 2010. izigrava veoma destruktivnu ulogu u političkom (ne)razvoju BiH o kojem pričamo. Jedna stranka, koja jedva dobija ukupnih 12% glasova na izborima iz 2010. i 2014. godine, ne samo da tvrdi da joj na osnovi te brojke pripada jedna trećina svih pozicija u Vladi Federacije i BiH, već u isto vrijeme totalno negira prava “svojih” hravtaskih birača da glasaju za bilo kakvu dugu političku opciju i sebi da za pravo da osuđuje ko je i nije “pravi“ Hrvat. I što je najgore, isit taj HDZ onda totalno blokira čitav administrativni apart države kad ostali politički akteri ne pristanu da budu taoci takvog bahatog ponašanja. A u svemu tu moramo opet također primjetiti, pogotovo zbog trajne krize u Mostaru, da su SDA i SNSD manje – više saveznici te stranke u provođenju takve cinične politike.

Treće, činjenica da se OHR skoro pa totalno povukao iz političkog procesa države je jednostavno neodgovorno i opasno sa strane tog tjela. OHR je trebao raspisati nove izbore ili barem staviti na dnevni red nešto slično u situacijama kao one iz 2010. godine kad je postalo očigledno da je došlo do cjelokupnog raspada ustavnog sistema. Međutim, ni OHR ni PIC nisu reagovali i dan danas ponašaju se kao da nemaju ulogu u ovom političkom sistemu. Ako gospodin Inzko ne smije da reaguje na takve katastrofalne incidente, zato što nema podršku međunarodne zajednice, kako mnogi tvrde, onda neka da ostavku na tu poziciju, neka jasno kaže zašto je to uradio i na taj način neka forsira promjenu u politici EU i SAD prema BiH. Ovako je OHR jednostavno postao dio problema u BiH umjesto rješenje, kako je ta institucija već bila zamišljena, a sam gospodin Inzko je izgubio sav kredebilitet među građanima ove države.

VIJESTI.BA: Vijeće EU preporučilo je da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa BiH stupi na snagu. Koliko je on provodiv u ovom momentu i šta će to značiti za građane konkretno?

MUJANOVIĆ: Kao sve dosadašnje ponude EU, SSP je samo prilika a do nas i naših predstavnika je hoćemo li napraviti nešto od te prilike. SPP nam jednostavno nudi priliku da se pomaknemo sa ove mrtve tačke na kojoj se nalazimo već deset godina. Ako i ovu priliku propustimo onda sve ovo što već čini ovu dražu crnom rupom Evrope će se nastaviti i vjerovatno postati sve gore i gore. Niti SPP niti konačno članstvo u EU i NATO nisu sami po sebi ikakvo rješnje za BiH. Ali jesu velike garancije za opstanak i razvoje ove države, pa i svih njenih građana. Nadam se da smo to dosad valjda svi shvatili.

Ipak uloga već poznate trojke u državnoj politici ostaje značajna, a to je ogromna opasnost za BiH. Oni očigledno smatraju da je u njihovom interesu da BiH ostane rupa, što tamnija to je bolje. Kao što smo vidjeli sa SNSD nakon ovih izbora i sa HDZ nakon 2010. kada se te stranke stvarno osjećaju poražene oni su spremni da zapale čitavu „kuću“ da spriječe bilo koga drugog da nešto promijeni u tom periodu. Samo pogledajte kako SNSD u ovom momentu ratuje sa SDS ili kako HDZ napada DF i vidjet ćete upravo to što sam opisao. A to sve zato što su DF i stranke okupljene oko Saveza za promjene pa i HDZ 1990 i čak do neke mjere i SBB više spremni da stvarno nešto pokrenu u pravcu euroatlanskih integracija.

Ali sad je pitanje hoće li im stara trojka uopšte dati priliku da to urade? Sumnjam. Međutim, svaki mogući uspjeh reformskih snaga u BiH će još više zavisiti od participacije građana u tom procesu. Mislim da ljudi nisu svjesni koliki uticaj su imali protesti 2014. godine, ne samo na loklane političare, već i na percepcije čitave međunarodne zajednice o BiH. Baš ti protesti su razlog zašto se SPP vratio u priču, jer Brisel strahuje od socijalnog bunta u BiH, pogotovo sad kako je rat krenuo u Ukrajni. A konačno vidimo da je i bunt a ne Briseli to čega se najviše boje i naši tzv lideri.

Tako da mi kao građani moramo konačno shvatiti da stvarna demokratija i stvarni proces demokratizacije se samo može dogoditi kad politčika elita jedne države ima straha da ona može biti smijenjena, na izborima ili na ulicama. Znači, ljudi moraju glasati ali također moraju biti spremni da izađu i na ulice kad je to potrebno. Do sad mi se čini ogormni broj građana u BiH niti glasa niti ide na proteste. A u takvoj situaciji nije ni čudo da su isti ljudi na vlasti već dvadeset godina i da država izgleda kako već izgleda. Kao što je Edward Murrow rekao, nacija ovaca će uvijek imati vladu vukova.

VIJESTI.BA: Nedavno ste u jednoj analizi ustvrdili da BiH sa dejtonskim ustavnim poretkom nije u stanju da bude članica “dužnik” nijedne organizacije, posebno se osvrćući na EU i NATO. Možete li nam pojasniti ovu tezu? 

MUJANOVIĆ: Pa zamislite kako bi to izgledalo da je BiH danas članica NATO pakta. Jedan vodeći političar u ovoj državi putuje u Moskvu i nakon tri ili četri dana čekanja pred njegovim vratama konačno se vidi sa predsjednikom Putinom za neki photo-op i tu ga moli za kredit da bi taj isti naš državnik mogao finansirati budžet svog “vlastitog” entiteta. Osim što je to patetično i jadno u tom momentu NATO skoro pa ratuje u Ukrajini protiv tog istog Putina. Kakva bi to uloga BiH bila u toj situaciji onda? Da služi kao dupli-agent Rusije u sastavu NATO ili barem da pola državnog aparata tako se ponaša? Nisu ni članovi NATO ludi da puste da im se nešto tako desi.

Ili uzmimo slučaj EU – šta u ovom momentu može BiH doprinijeti toj oragnizaciji? Već zavisimo totalno od njihovih kredita, kao i kredita MMF i Svjetske banke a i tu samo im pravimo probleme. U EU je sad rasprava o formiranju jedinstvene evropske vojske, a mi još nismo riješili problem vojne imovine. U sve više i više EU država istopolni brakovi su već postali normalni, njihova društva napreduju ili barem se aktivno bore protiv mržnje, dok mi još djelimo svoje škole “pod jednim krovom”.

Takva država ne može biti kandidat za EU ni za NATO. Mi jednostavno ne ispunjavamo njihove uslove. Ovdje političari izgleda misle da EU gradi sposobne države a istina je baš suprotna. EU je nacionalna oragnizacija koja je izrasla iz realizacije evropskih lidera tog doba da se ratovi prve polovine 20 stoljeća nikad ne smiju ponoviti na starom kontinentu. A mi, da vas podsjetim, se još natežemo oko “viška Srba”.

VIJESTI.BA: Ukazali ste na neophodnost ustavnih reformi, no nova inicijativa EU prema BiH stavlja ih u drugi plan, dok su u fokusu ekonomska i socijalna pitanja. Je li ovakav pristup dobar za našu državu, imajući u vidu da su reforme postojećeg ustava nešto o čemu domaći političari teško postižu saglasnost, što je najbolje uočljivo u slučaju provođenja presude “Sejdić – Finci”?

MUJANOVIĆ: U protekle četri godine naši politički lideri su pokazali da apsolutno nisu u stanju da riješe pitanje Sejdić-Finci, odnosno da neće da ga riješe isto kao što neće da riješe stotinu drugih problema u državi. Oni neće te reforme a sumnjam da će išta više biti željni da pokrenu potrebne ekonomske i društvene reforme. To su ljudi koji su pažljivo gledali kako je izgledalo priključenje Hrvatske EU. I većina njih vidi sebe u iskustvu Ive Sanadera. Znači, EU ipak ima neke standarde, ipak ima tu pravde i policije, ipak tu ima ozbiljnog sukoba sa kriminalnim elemntima koji je potreban za članstvo itd. A ovdje u BiH, kao što znamo, policija te uhapsi danas samo da te pusti sutra.

Znači, ovdje nije problem u kojem redu se individualni problemi trebaju rješavati. Pitanje je da li su naši lideri spremni za te reforme? Mislim da većina njih nije, a da ta porcija koja jeste, koje sam već imenovao gore, su pod groznim pristiskom od strane SDA, HDZ i SNSD. Oni ipak imaju najviše da izgube u slučaju da na vlast dođe stvarni pravni režim u BiH. Međutim, jedini način da se tu ubaci nova energije je, kao što sam rekao, da ljudi glasaju i da izađu na ulice između izbora. Samo na taj način bi se pojavili novi zvanični politički akteri, a također bi obični građani postali veći faktor u svakodenvnom političkom životu ove države, a to je svakako neophodno.

VIJESTI.BA: Prokomentarisali ste i ulogu bh. susjeda Srbije i Hrvatske, navodeći da i Beograd i Zagreb ostaju prepreke, a ne saveznici evroatlantske integracije BiH? Zvaničnici pomenutih država tvrde suprotno. 

MUJANOVIĆ: Naravno da suprotno tvrde, ali tu nema ništa sporno. Činjenice su jasne. U ovom momentu je Beograd npr. burno reagovao na zajedničku sjednicu kosovske i albanske vlade. Dobro ako je to problem, zasto su onda slične sjednice između Srbije u RS uredu? Ili ako se Hrvatska buni zato što joj se Srbija mješa oko stanja hrvatskih Srba u toj državi, zašto je uredu da da se Hrvatska mješa u politiku Hrvata u BiH, odnoso unutrašnju politku BiH?

I Srbija i Hrvtaska tvrde da poštuju teritorialni integritet i suverenitet BiH, međutim i Beograd i Zagreb insistiraju da su oni branitelji svih Srba i Hrvata, čak i onih u susjednim državama. Šta to znači u praksi nego da faktično uzimate sebi za pravo da se mješate u unutrašnju politku svojih susjeda. Zamislite da Francuska kaže Kanadi da će od sada braniti prava francuskog naroda u toj državi ili da Njemačka isto to kaže Belgiji što se tiče njemačke zajednice. To bi bilo skandalozno ali je ovdje svakodnevnica.

Ali u BiH ne samo da je to dozvoljeno, nego je i dozvoljeno da predsjednik dražave, Dragan Čović, glasa na izborima susjedne države i to otvoreno priznaje. Također je dozvoljeno da zvančini predstavnici susjednih zemalja dolaze u BiH u kvazi-javne posjete i samo se sastaju sa predstavnicma iz jedne stranke i nikad da se pojave u glavom gradu te države. To su prljave političke igre i nisu nikakav način da se izgrade nove, pozitivne relacije među ovim državama.

Svima nam je potrebno i trebao bi biti prioritet da BiH, Hrvatska i Srbija imaju što blize i bolje relacije. Ali takve veze se mogu usposatviti samo na osnovu međusobnog političkog poštovanja, a toga, nažalost, izgleda ima vrlo malo u ovom regionu.

Razgovarala: Nevena Šarenac

(Vijesti.ba)

 

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close