BiHPrivreda

Koga je briga za Reformsku agendu?

KOMENTAR: Koga je briga za Reformsku agendu?

Piše: Borivoje SIMIĆ

Reformska agenda, koja je jedno vrijeme bila svakodnevna mantra domaćih vlasti, sve manje se može čuti u svakodnevnom javnom vokabularu.
Političari su nas do samo prije nekloliko mjeseci zasipali procentima o provedbi mjera iz ovog reformskog dokumenta – 15%, 20%,30%, ali hvalisanje je prestalo.
Jednostavno reforme u BiH su stale.
Dok su se uvodili novi porezi i nameti sve je išlo poprilično glatko, počesto uz pravno nasilje, kao u slučaju donošenja Zakona o radu, ili neviđenu brzinu kao na primjeru Zakona o porezu na dohodak dodajući još jedan argument sastavljačima globalnih lista konkurentnosti i ekonomskih sloboda da nas u dijelu koji tretira poreznu sigurnost spuste za koje mjesto niže.

Međutim, sada kada treba krenuti u dublje reforme, kao što su one u bankarskom sektoru ili kresanja u javnoj porošnji sve je na putu da bude zaustavljeno.

Parlamenti mjesecima ne rade, zakoni koju su u formi nacrta ili prijedloga pripremljeni čekaju na usvajanje, a “šlag na tortu” je potkusurivanje sa akcizama i ponovna blokada aranžmana sa MMF-om.
Reforme su se zaglibile u bosanskoj političkoj kaljuži.

Najnoviji manevar iz Federacije oko Zakona o akcizama pokazuje već ustaljenu i potpuno neprimjerenu praksu u kojoj se kreditni aranžman sa MMF-om, a time i sve ono što on sa sobom nosi, koristi za nadmudrivanja i dnevno-političke interese.

Politika ucjena kojom su ljetos federalne vlasti isposlovale neke ustupke RS-a možda jeste donijela političku korist, ali je izazvala ekonomsku štetu jer se, zbog toga što aranžman nije usvojen u julu nego u septembru, prolongiralo dobijanje druge tranše, pa se vlast dodatno zaduživala na teret građana mnogo skuplje nego u slučaju kredita MMF-a obveznicama i trezorskim zapisima kako bi koliko-toliko začepila budžetske rupe.

To kašnjenje već se ogleda u neispunjenih 11 mjera iz Pisma namjere, a najnovije politička nadmudrivanja ne samo što će porezne obveznike dodatno koštati po džepu, nego će značiti dalji zastoj svih reformi koje su vezane za tzv. Prošireni aranžman sa MMF-om.

Tim prije, što za razliku od prethodnog stand by aranžmana, sada MMF neće biti popustljiv u pogledu ispunjavanja uvjeta, što je već i pokazao prilikom posljednjeg pregleda i definisanja dodatnog Pisma namjere.
Bilo bi dobro kada bi nedogovorne domaće vlasti imale rezervne varijante za sve ove blokade, ali nažalost nije tako, te recimo, dalji nastavak izgradnje Koridora Vc, gdje već traje duži zastoj, zavisi upravo od famoznog dogovora o akcizama.

Čini se kako vlast uludo troši dragocjeno vrijeme, ono između dva ciklusa za opšte izbore, kada se u BiH i jedino mogu realizovati neke reforme, budući da ćemo već krajem naredne godine ući u predizborno ludilo koje će do oktobra 2018. godine zaustaviti sve radikalnije političke odluke.

Ukoliko reformski put bude kompromitovan ili djelomično proveden, evidentno je da dodatno opterećeni realni sektor neće moći biti taj motor budućeg rasta, što je evidentno već sada jer, iako smo dobili Zakon o radu, kolektivni i granske ugovore, nemamo druge mjere koje potiču ekonomske aktivnosti pa tako ni zadovoljavajući ekonomski rast.

Već je izvjesno da očekivani ekonomski rast od oko 3 posto u ovoj godini nećemo moći dostići, te je po svemu sudeći bliža obistinjenju najnovija projekcija MMF-a o 2,6 posto.

Ni naš put kao Evropskoj uniji neće biti popločan uspjesima, jer će se rezultati u provedbi Reformske agende sigurno debelo uzimati u obzir u budućim izvještajima u napretku.

Ukoliko vlasti ne vrate provedbu Agende, za koju su govorili kako nema alternative, na pravi put, ovaj dokument postat će još jedan nerealizovani reformski papir, a bh. stvarnost ostati i dalje sumorna, ma koliko je predstavnici vlasti pokušavali prikazati boljom nego što jeste.

Indikator.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close