Medijske prevare i pljačkanje BiH

Još se nije bila slegla prašina sa, kako su je tada nazivali, najvećom medijsko-marketinškom afere u Bosni i Hercegovini, čiji su akteri spektakularno uhapšeni, a onda i pušteni, u akciji kodnog naziva GIBRALTAR, a ovdašnju je javnost potresla mogućnost izbijanja još jednog skandala u istoj branši.

Beogradski list INFORMER objavio je 19.3.2015. godine članak pod nazivom: PLJAČKA U BIH, u kome je agencija za istraživanje gledanosti tv programa u BiH, Audience Measurement, koja se tada još uvijek predstavljala pod imenom i logom čuvene kompanije AGB Nielsen, verifiovala rejtinge tv programa koji uopšte nisu bili emitovani, a na osnovu kojih je TV MREZA uredno naplaćivala (ne)emitovane reklame domaćih i inostranih oglašivača.

Tadašnji direktor kompanije Audience Measurement, Zlatko Saračević priznao je da ova Agencija uošte ne monitoriše svih 7 članica tadašnje TV MREŽE, već samo TV1, a iz Nielsena je stiglo obavještenje da ova respektabilna kuća sa Agencijom u Sarajevu dijeli samo tehnologiju, nikako ime, softer, niti reputaciju. Sumnjiva veza između TV1 i AM-a ubrzo je i razotkrivena: iza obe kuće stoji isti vlasnik, offhore kompanija sa adresom na Kipru, ustvrdilo je nekoliko novinskih, tv kuća i portala.

I mada se činilo da je na pomolu nova afera, istražni organi ove zemlje se nisu zainteresovali za medijske napise u ovom slučaju. Sve se završilo time što je Agencija AM promijenila direktora, TV1 tužila medije koji su objavili podatke o vlasničko-interesnoj povezanosti, a reklamne agencije i televizije, kojima su podaci o gledanosti tv programa jedini alat za poslovanje, pokleknuli pred činjenicom da jedino AM measurement ima licencu za mjerenje gledanosti tv programa u BiH. Čak ni to što je Institut za mjeriteljstvo, jedini u Evropi koji uopšte i ima nadležnost za mjerenje gledanosti tv programa, upravo laboratoriji AM-a dao odobrenje da verifiira mjerne instrumente, a ova onda samoj sebi dodijelila licencu za poslove mjerenja gledanosti tv programa, nije pomoglo.

Jednostavno, alternative nije bilo, a bez mjerenja gledanosti, nema ni reklama, bez reklama, nema novca i tu je kraj. Pri tome, nekim je tv stanicama itekako odgovarao visok procenat gledanosti kojim su se i svakodnevno hvalile u svojim informativnim emisijama, pa bi bilo kakav pokušaj diskreditacije istraživača, značio i diskreditaciju njih samih.

Godinu dana kasnije, gore pomenuta afera Gibraltar je sa 6 800 000 KM navodno pronevjerenih para, spala na 214 000 KM u jedinoj do sada podignutoj optužnici, a priča o spornom istraživaču gledanosti i njegovim poslovnim potezima i vezama, je poprimila nove dimenzije. Iako se činilo da će sve ostati samo na pokušaju pojedinih medijskih aktera da, uprkos tužbama nastave da ukazuju na to da istraživanja
gledanosti nisu dovoljno pouzdana, da je uzorak na kome se vrše mali (zvanično 550 domaćinstava, nezvanično i 200 manje, informacije o rasporedu i broju peoplemetara uprkos brojnim zahtijevima AM odbija da dostavi, a primjeri nelogičnosti u istraživanjima se gomilaju),  i kada je sam AM u međuvremenu udvostručio cijene svojih usluga, a pred pojedine klijente počeo da postavlja nove uslove kako bi im uopšte nastavio da isporučuje podatke, došlo je do novog (ne)očekivanog obrata.

Naime, Konkurencijski savjet BiH je 30.3.2016. izdao RJEŠENJE kojim se nedvosmisljeno utvrđuje da je AM Measurement, d.o.o. Sarajevo, ZLOUPOTRIJEBIO DOMINATNI POLOŽAJ NA RELEVANTNOM TRŽIŠTU PRUŽANJA USLUGA MJERENJA TV GLEDANOSTI U BIH NA NAČIN DA JE PREMA KLIJENTIMA PRIMIJENIO RAZLIČITE USLOVE ZA ISTU ILI SLIČNU VRSTU POSLOVA, NA RELEVANTNOM TRŽIŠTU U SMISLU ČLANA 10 STAV (2) TAČKA C ZAKONA O KONKURENCIJI, čime ih je doveo u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj.

Time je praktično potvrdio navode iz opširne prijave koju mu je uputilo nekoliko medija i agencija iz BiH, AM-u je izrečena kazna od 30 000 KM i naloženo da 30 dana od dana dostavljanja pomenutog Rješenja donese

Cjenovnik usluga mjerenja TV gledanosti sa jasno utvrđenim, nedvosmislenim i transparentim kriterijima i cijenama koji bi bio identičan za sve potencijalne korisnike usluga.

U obrazloženju Rješenja koji je stavljen na uvid cjelokupnoj javnosti u BiH, Konkurencijsko vijeće je konstatovalo da je AM u 2015. i 2016. godini u povlašten položaj kod potpisivanja ugovora stavio javne emitere u BiH, da je uskraćivao podatke o gledanosti svim ugovornim stranama u slučaju kada samo neke od njih nisu izmirivale svoje obaveze, da je potpisivanje ugovora klijentima za 2015. uslovljavao neisporučivanjem tzv.

Istorijskih podataka, iako su ih platili i i iskoristili u toku prethodne godine, a neophodni su za analize ciljnih grupa i prezentacije klijentima. Također, u Obrazloženju Rješenja navedeno je još nekoliko je činjenica koje ozbiljno dovode u pitanje kredibilitet kompanije AM measurement, i potvrđuju osnovanost informacija i kritika koje već mjesecima dio medijske zajednice upućuje na račun jedinog ovlaštenog mjeritelja gledanosti tv progama u BiH.

To se, prije svega odnosi na činjenicu da, uprkos ponovljenim zahtjevima Konkurencijskog savjeta BiH, a kao što stoji obrazloženju Rješenja, AM measurement nije dostavio podatke o svojoj vlasničkoj strukturi, tačnije strukturi privrednog subjekta „NMAM MEDIA AUDIENCE MEASUREMENT LIMITED“ sa sjedištem na Kipru, niti druge povezane privredne subjekte, niti je dostavio kopiju ugovora sa kompanijom Nielsen, što je Vijeće također zahtijevalo.

U međuvremenu, slučajno ili ne, tek, tv stanice koje su postavljale pitanja o regularnosti rada Agencije AM bilježe konstantan pad rejtinga. Agenciji Direkt medija, koja je između ostalih prijavila AM Konkurencijskom vijeću onemogućeno je sklapanje ugovora sa istom, tako da ova marketinška agencija danas nema pristup podacima bez kojih ne može da radi i zbog čega je njeno poslovanje ozbiljno ugroženo. Među 5 najgledanijih u BiH je TV MREZA, koju su prije nekoliko mjeseci napustile 3 televizije, a ona nastavila da bilježi rast rejtinga, a da njena ključna stanica TV1, već dvije godine uopšte terestrijalno ne emituje program u Republici Srpskoj i prijeti joj oduzimanje dozvole od strane Regulatorne agencije za komunikacije.

Sve to plaćaju domaće i strane kompanije na osnovu izvještaja i podataka koje im isporučuje AM. Jer jedino on ima dozvolu da to radi, jer jedino, za sada nepoznati vlasnici ove Agencije drže džojstik, odlučujući kome će otići milioni oglašivačkih maraka. Kada se napokon otkrije ko su ti ljudi, šteta po marketinško-medijsko tržište Bosne i Hercegovine biće ogromna, ali manja ako se to otkrije prije, nego kasnije. Još samo da oni kojima je to posao, krenu u akciju.

(E-novinar/Hayat/Nataša Tešanović)