Autor: Edin Osmančević
Licemjerje je grijeh protiv istine i zato se uvijek skriva iza laži i poluistina. Balkan ga obiluje na pretek i svojstven je za ljude bez jasnog stava u jednom vremenu nesigurnosti i straha kada se prihvataju nametnuti obrasci ponašanja i razmišljanja.
Utisak ovozemaljskog smrtnika je da bh. vjerske zajednice ”ne znaju što rade” i kako to biva, Bog/Alah će im uvijek na kraju oprostiti za sve grijehe jer je on milosrdan, ”on svima prašta”. To je hipoteka na koju one polažu neprikosnoveno pravo i ne može biti upitno. Bilo zbog svoje nesposobnosti da se odrede prema onom zbog čega postoje i djeluju, dajući svoje odgovore na pitanje tumačenja smisla čovjekovog bitisanja što je to što je dobro a što je to što je zlo, dopuštajući politici da, poput zloćudnog tumora duboko penetrira u njihove organe, odbore i sabore. Time se ostavlja prostor da se nove generacije uče na lažima i poluistinama rizikujući da postanu novim žrtvama jednoumlja i kulta ličnosti. Svojim neutralnim/pasiviziranim stavovima ili direktnoj podršci protagonistima ratnih zločina vjerske zajednice postaju indirektni saučesnici u reviziji moderne ljudske historije. Uprkos stalnim upozorenjima koja dolaze od svih relevantnih svjetskih organizacija da su ovakvi trendovi direktna prijetnja miru, demokratiji i stabilnosti međunarodne zajednice. Vjeru čovjek nosi u svom srcu, praktikuje u životnoj stvarnosti a u skladu sa dobročinstvom i tolerancijom kao najsvetijim ljudskim vrijednostima i živeći u vjerovanju da dobro u čovjeku treba da pobjedi zlo!
U takvim okolnostima bh. javnost je uskraćena za odgovore na mnoga pitanja koja opterećuju našu svakodnevicu zbog čega se u sumnju dovodi spremnost vjerskih zajednica da se otvoreno odrede prema fašizmu kao najvećem ljudskom grijehu/haramu ili vlastitoj (ne)sposobnosti da ga se prepozna i odupre se njegovom povratku. Nepovjerenje prema svijetu intelekta je uvijek bio simptom fašizma u kojem se kritički odnos i neslaganje smatrao činom izdaje. Zbog toga su moja očekivanja da nam vjerske zajednice daju odgovore na sljedeća pitanja i time izbjegnu zamke iracionalizma koga moderno vrijeme i moderni svijet ne priznaje;
1. Zašto se bh. vjerske zajednice (osim jevrejske) nisu nikad jasno odredile prema fašizmu na prostoru Balkana čije zlo iz ‘40-ih i ’90-ih, dan-danas otežava normalizaciju odnosa naroda ovih prostora? Zašto se bh. vjerske zajednice odnose ignorantski prema Danu pobjede nad fašizmom i antifašističkim tekovinama i vrijednostima Narodnooslobodilačkog rata? Na Dan pobjede nad fašizmom 9 maja bh. javnost je ostala uskraćena čestitke od strane vjerskih zajednica u BiH. Jevrejska zajednica je bila najjasnija u svom stavu po pitanju antifašizma i njegovih vrijednosti.
2. Tražimo od vjerskih zajednica da se jasno odrede prema karakteru Narodnooslobodilačkog rata ’41-’45. Zašto vjerske zajednice svijesno izbjegavaju da se izjasne kako je Narodnooslobodilački pokret vojske Jugoslavije (NOPVJ) na čelu sa Josipom Brozom Titom bila jedina antifašistička snaga u Drugom svjetskom ratu koju su priznale i sve druge zemlje pobjednice nad fašizmom i nacizmom? Podržavati kolaboraciju znači ignorirati zastrašujuću stvarnost ustaške NDH države, što je slična logika koju koriste njezini današnji apologeti, pokušavajući na istu ravan staviti socijalističku Jugoslaviju i ustašku marionetsku tvorevinu.
3. Zašto Katolička crkva ništa nije naučila iz odluke Biskupije u Klagenfurtu koja je u martu 2019. odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise, obrazlažući da se crkva politički instrumentalizira i da je postala dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povjesti? Uvažavanjem činjenice da Katolička crkva u Hrvatskoj danas inzistira na proglašenju Alojzija Stepinca svetim, dok Svetozara Rittiga sustavno prešućuje, može se umnogome iščitati njezin odnos prema ustaškoj državi.
4. Zašto bh. vjerske zajednice sebi dozvoljavaju da država matica Bosna i Hercegovina biva predmet stalnog potkusurivanja političkih interesa susjednih država? Zašto se danas Sarajevu podmeću kukavičja jaja i da li je pomen ratnim zločincima pomen sljedbenicima ustaške države?
5. Da li uistinu vjerske zajednice žele biti integralnim dijelom društva i dati svoj doprinos njegovom razvoju je pitanje svih pitanja. Ako to zaista žele onda se ne mogu postavljati iznad i protiv države niti miješati u politička rješenja.
6. Izgradnja identiteta naroda se ne gradi na strahu od neprijatelja oličenog u ”drugom” i ”drugačijem”. Naš zajednički neprijatelj je fašizam koji postoji svuda oko nas i prijeti da se pod maskom ”nevinosti” vrati ponovo među nas kao što se vratio. Vaš zadatak je da uprete prstom na svaki vid i formu fašizma koji je po svom karakter rasistički i suprotan vjerskom učenju bilo koje religije.
Od vjerskih zajednice se NE traži da se stave na stranu bilo koje vlasti. Svojim konstantnim problemom izbjegavanja suočavanja s prošlošću i sa izdajničkom kolaboracijom stavljaju se izvan vremena u kome danas živimo i time nas vraćaju u mračnu prošlost!
tacno.net
