Nermin Šečo:Koja vam karika nedostaje za uspješan bračni život?

Živimo u društvu poremećenih vrijednosti, gdje u današnje vrijeme, prije nego što mladi muškarac stupi u brak pogleda nekoliko filmova i kreira ideju o tome šta je ljubav i šta je brak. To je vrlo pogrešna ideja i u njihovim glavama se stvori misao da će u braku biti sve divno, da će njihov život biti čaroban, to jest da će sva njihova iskušenja jednostavno da nestanu.

 

Piše: Nermin Šečo

Naše predstave o braku u modernom dobu su potpuno pogrešne. Ideja braka je potpuno izjednačena sa idejom veze, tj. zabavljanja. A pod zabavljanjem podrazumijevamo mnogo zabave, a kad stvari postanu teške, jednostavno odustaneš od svega…odeš. Na jedan ovakav način mnogi zamišljaju brak kao aspekt zabavljanja, a znamo da je brak mnogo više od toga: tu su računi, obaveze, moraš naučiti da živiš s nekim, što nije nimalo jednostavno, ti radiš neke stvari na svoj način, ona na svoj, a kad odjednom – peškiri stoje na pogrešnoj vješalici, četkica za zube nije na svom mjestu itd. Sitnice koje nam smetaju počnu se gomilati.

U početku misliš: ,,Volim je mnogo, mogu podnijeti to, neću ništa reći”, ali nakon nekoliko godina braka to te izluđuje, više ne možeš prešutiti i onda krenu svađe. To se ne događa u vezi. Ali brak je ozbiljna obaveza.

Supruga se izvodi od arapske riječi IHSSAN, koja znači staviti nekog u unutrašnjost tvrđave, skloništa itd. Dakle, supruga je opisana kao žena smještena u unutrašnjost tvrđave kako bi bila zaštićena. A ko će je štiti? Muž. On je štiti od svega, od tuge, od teškoće itd. Njegova uloga jeste da osnuje porodicu s njom, poveća dobro u društvenoj zajednici, a ne samo da brak želi kako bi zadovoljio svoje strasti na dozvoljen način. Veoma je važno stupiti u brak iz pravih razloga i sa iskrenom namjerom.

Zatim, treba imati u vidu da je ona ostavila svoju kuću, roditelje, mahalu, jedan veliki dio života, i s tobom započela život u sasvim novom okruženju. Kao kad biljku iščupaš iz vrta i presadiš u drugi. Ni biljci nije lahko, svehnu joj listići dok ona nova zemlja to ne primi, dok se ne sviknu jedno na drugo, a kamoli insanu.

“Kada sebi odabereš ženu budi joj i otac i majka i brat, jer ona je ta koja zbog tebe ostavi oca, majku i brata, ima pravo da od tebe dobije samilosnog oca, nježnost majke i nježnost brata“.(Amr Halid).

Ključni uvjet da bi brak funkcionisao jeste da brinemo o svojim obavezama, a da zaboravimo na svoja prava. Možda malo zvuči nelogično i okrutno, ali treba pokušati eksperimentisati. Jednostavno, ako možeš to da učiniš, onda prestani misliti na svoja prava, a misli na prava svoje supruge. Brak će procvjetati. Prestani da očekuješ od njega. Pravi se da ne vidiš greške. Pitaj sebe stalno: šta mogu učinit za svoju ženu? Kad sam joj kupio poklon? Šta bi je učinilo sretnom? Pokrivaj njezine mahane, greške, fokusiraj se na to da ispuniš dio svojih obaveza. Potrudi se da ispuniš svoju ulogu, ne reaguj odmah na zvocanje i oštre komentare. Jednostavno moramo shvatiti da je brak kompromis, svojevrsni trening duše da zanemarimo svoje prohtjeve i više pažnje posvetimo potrebama i osjećajima druge osobe. Mnogi problemi nastaju upravo onda kada bračni partneri razmišljaju o tome šta treba da dobiju od supružnika, a zanemaruju svoje obaveze.

Podsjećam da djevojka, nevjesta, dolazi u novo okruženje, nepoznatu sredinu, novu kuću, nove običaje, novi način života, promjene iz korijena. Zašto se niko ne pita kako se ona tad osjeća nego samo kakva je,,je li dobra, zna li da kuha, zna li lijepo da posluži goste, ima li vedro lice ili je mrzovoljna, je li ustala ranije ili se izležava do nekog vakta.

Hem je iščupana iz svog vrta, hem još mora da bude sretna zbog toga. Pa samo dok zapamti gdje stoje šoljice za kafu, gdje šerpe i peškir u toj novoj kući, dosta joj je! Baš niko na to ne pomisli… Promijeniš krevet pa ne možeš zaspati kako treba,a kamoli kada promijeniš kuću, avliju, mahalu, porodicu, modus života, kada svi očekuju nešto od tebe.

Prvi mjesec dana braka obično bude šokantan, ne što se nešto loše desi, nego što je ženi potrebno vremena da složi kockice u glavi i da joj se slegne sve što joj se tih dana desilo, od svadbe, od prve bračne noći, snalaženja u novoj porodici i okruženju.

Nedavno sam sreo jedan bračni par, 35 godina zajedničkog života. Pa sam ih upitao: u čemu je tajna pa ste toliko godina u braku? A muž je odgovorio: Ma kakva tajna, vidiš da sam sav osijedio. A žena dodaje: Svađati se, ali kvalitetno. Gdje nema svađe, nema ni ljubavi. Ne bez mjere i svaki dan, ali bez dobre svađe, nema ni dobrog braka.

Na kraju, trebamo imati razumijevanje. Nikom se pamet ne ulijeva s neba. To je proces na kom se treba strpiti i sve će doći na svoje. Lijepa je riječ tako efektna, a tako jeftina…