-TopSLIDEKultura življenjaLifestyleZdravlje

Pandemija o kojoj se šuti

Pandemija korona virusa je gurnula na margine medijskog izvještavanja informacije o svim drugim teškim oboljenjima sa kojima svakodnevno moraju živjeti mnoge osobe širom svijeta.

Pravo na lijek

U uslovima globalne pandemije malo bolje shvatamo, ali nikako u potpunosti, kakav je osjećaj kada lijek koji spašava život postoji, ali je samo nekima dostupan. Okolnosti pandemije navode nas na poređenja sa uslovima sa kojima se susreću i u „normalnim“ vremenima osobe koje se bore sa hroničnim oboljenjima.

Dodatno, pandemija korona virusa je gurnula na margine medijskog izvještavanja informacije o svim drugim teškim oboljenjima sa kojima svakodnevno moraju živjeti mnoge osobe širom svijeta. Bitno je, možda sada i više nego ikada, s obzirom na ranjivost ovih grupa podsjetiti da problemi povezani sa dobijanjem djelotvorne terapije za ove osobe nisu nestali – štaviše postali su veći.

Šansa za dobijanje terapije koja uključuje najnovije generacije lijekova koji pružaju mogućnost humanijeg i kvalitetnijeg života pacijenata te povratka u zajednicu kao aktivnih učesnika, postoji jedino ukoliko se ti lijekovi uvrste na liste lijekova koji se finansiraju iz javnih fondova, jer je za pojedinca cijena ovih lijekova, u velikom broju slučajeva, nepremostiva finansijska prepreka.

”Pravo na lijek je osnovno pravo pacijenta, a lijekovi su preskupi i vrlo često nedostupni, stoga su pacijenti ponekad prinuđeni da se snalaze sami, pa i na to da lijekove kupuju u susjednim zemljama”, Sandra Milošević, predsjednica Udruženja ”Diabeta” iz Bijeljine.

Dostupnosti djelotvornih lijekova nimalo ne pomaže činjenica što postoji kontinuiran trend enormnog povećanja učestalosti hroničnih oboljenja u svijetu.[1] Ovi trendovi stvaraju dodatne poteškoće za zdravstvene sisteme država da adekvatno odgovore na izazove u oblasti finansiranja zdravstvenih usluga.

Bez obzira na izazove, civilizacijski doseg i shvatanje da je pravo na zdravstvenu zaštitu, a time i na odgovarajući lijek osnovno ljudsko pravo, trebao bi biti poziv na angažovanje svih raspoloživih društvenih resursa da se ovo pravo u potpunosti i ostvari.

Integritet u procesima kreiranja listi lijekova

U većini država uspostavljen je proces kreiranja listi na kojima se nalaze lijekovi koji se djelimično ili u potpunosti finansiraju iz javnih fondova. Proces odabira lijekova koji će biti uvršteni na listu lijekova provode posebne komisije za lijekove unutar ministarstava zdravstva, zavoda za osiguranje ili posebnih institucija u oblasti zdravstva.

Obzirom da su raspoloživi resursi država za pokrivanje cijene lijekova kroz liste lijekova skoro uvijek ograničeni, jasan je imperativ da ova sredstva moraju biti efektivno utrošena, kako bi što je moguće veći broj pacijenata imao dostupne djelotvorne terapije.

Ovako osjetljivi procesi, kao što je proces kreiranja listi lijekova, zahtijevaju zaštitne mehanizme koji osiguravaju pravednu i efektivnu raspodjelu javnih sredstava. Kako bi se to ostvarilo zakoni i pravilnici koji reguliraju ovaj proces moraju osigurati transparentnost procedura, integritet uključenih osoba i inkluziju ključnih dionika. Jedino proces baziran na ovim principima može garantovati da pacijenti dobijaju najbolju moguću zdravstvenu njegu za raspoloživa javna sredstva.

Mnoge zemlje su kao jedan od važnih zaštitnih mehanizama stavile fokus na inkluziju pacijenata u proces kreiranja listi lijekova, najčešće kroz udruženja pacijenata, shvatajući da je to jedan od najboljih načina da se osigura integritet procesa.

Slijedom toga pacijenti i njihova udruženja u svijetu imaju sve značajniju ulogu u procesima ostvarivanja pristupa lijekovima i medicinskim sredstvima. Udruženja pacijenata bivaju svojevrstan korektiv ovog procesa, ali i neprocjenjiva baza znanja i životnih iskustava koja pomažu da kreirane liste lijekova budu u potpunosti prilagođene potrebama krajnjih korisnika.

Iskustva drugih zemalja

”Da bi BiH mogla pratiti i nivo drugih evropskih zemalja kada je u pitanju kreiranje listi lijekova i njihovo finansiranje, potrebno je usklađivanje zakonskih i podzakonskih propisa i akata u skladu sa zemljama u regionu i drugim evropskim zemljama, te izvršiti primjenu pozitivnih praksi i modaliteta koje su se u drugim evropskim zemljama pokazale efikasnim.”, Amra Saračević, predsjednica Udruženja „Pipol“ iz Tuzle.

Pravonalijek.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close