Analiza: Zadnja bitka Iračkih Baathista i mračna koalicija zbog koje bi mogli zauvijek nestati – Noći dugih noževa u Mosulu kao tragedija jedne ideologije

Kada govorimo o sukobima na Bliskom Istoku neprirodne koalicije nisu rijetka pojava, štoviše često predstavljaju gotovo ekstremne kontradikcije koje zbunjuju mnoge vanjske promatrače. No, cijela novija povijest Bliskog Istoka zapravo je povijest neprirodnih koalicija.

(advance.hr – D. Marjanović)

 

Otkako je Izrael izvojevao ogromne vojne pobjede protiv ujedinjenih arapskih vojski sredinom prošlog stoljeća, kontradikcije postaju sve učestalije. Danas ih imamo u svim pravcima – primjerice, Saudijska Arabija, jedna fundamentalistička monarhija, u gotovo je neformalno savezničkim odnosima s Izraelom koji sebe naziva jedinom pravom bliskoistočnom demokracijom.

Iran, religijska teokracija, ključni je saveznik sekularne Sirije. Egipat, u kojem je s vlasti srušena islamistička stranka Muslimanska Braća (i proglašena terorističkom organizacijom), danas je poprilično blizak zemljama kao što su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ovo su neke bilateralne kontradikcije, no ekstremne kontradikcije pronalazimo primarno u ratnim zonama, a Irak je najbolji noviji primjer. Vratimo se kojih desetak godina unatrag – američka invazija srušila je s vlasti Saddama Husseina te za vrijeme okupacije potpuno razmontirala iračku vojsku i kompletnu vojno-političku nomenklaturu stranke Baath (ili Baas). Ovi dojučerašnji vladari Iraka sada su odbačeni na marginu.

Jasno, u stilu prave kolonijalističke sile SAD razbija jednu cijelu frakciju za koju vjeruje, s pravom, da je anti-američki nastrojena. No, ti ljudi su i dalje u Iraku, čekaju povoljan trenutak za osvetu i vraćanje vlasti. Sličnu situaciju imamo i danas u Libiji gdje su Gaddafijevi lojalisti i dalje tamo, čekaju pogodnu priliku da sruše vlast koja je instalirana nakon američke agresije.

Kada već govorimo o kontradikcijama, vratimo se još malo dalje u povijest. Stranka Baath (arapski: renesansa) je pan-arapska stranka koja u svojoj ideologiji ima jasan cilj – ujedinjenje svih arapskih naroda u jednu moćnu državu. Saddam Hussein je bio Baathist, kao što je bila – i još uvijek jest – aktualna vlast u Siriji.

Teorija nam govori da su Irak i Sirija trebale biti ključne saveznice u vrijeme Husseina i Hafeza Assada (oca aktualnog predsjednika Bashara), no to nije bilo ni približno tako. Formalno su se vodili pregovori o ujedinjenju, ali u stvarnosti animoziteti su bivali sve veći i veći, kao i zavjere s obje strane. Iračka strana je tvrdila kako Sirija planira atentat na Saddama, dok je Sirija pak tvrdila da ujedinjenjem Irak samo želi vojno okupirati Siriju. Raskol je dosegnuo vrhunac kada je Sirija sudjelovala u oslobođenju Kuvajta od iračke okupacije.
Akteri i akteri u nastanku: Summit Arapske Lige u Bagdadu 1979. Na slici, s lijeva na desno: irački predsjednik (tada još uvijek potpredsjednik) Saddam Hussein, sirijski predsjednik Hafez Al-Assad, alžirski ministar vanjskih poslova Abdelaziz Bouteflika (današnji predsjednik Alžira), sirijski potpredsjednik (ne vidi mu se lice), Abd al-Halim Khaddam

Praksa je, očigledno, potpuno porazila teoriju, no ostaci te teorije i dalje su vidljivi u mnogim detaljima. Primjerice, sirijska zastava ima dvije zelene zvijezde – one označavaju jedinstvo Sirije i Egipta (dvije zemlje bile su nekoliko godina u zajedničkoj državi pod nazivom Ujedinjena Arapska Republika). S druge strane Irak je sve do američke invazije imao sličnu zastavu, ali s tri zelene zvijezde – ova simbolika ukazivala je na to kako se Irak, jednog dana, planira ujediniti s Egiptom i Sirijom.
Današnja sirijska zastava

Sirija je, bar kada je riječ o zastavi, ostala u okvirima pan-arapske ideologije, Irak pod Saddamom već 1991. uz tri zvijezde dodaje slogan “Allahu Akbar” (Bog je velik) i to svojim rukopisom (!). Nakon rušenja Saddama nove vlasti zadržavaju dizajn, ali “Allahu Akbar” se sada piše starim arapskim kufi pismom. U konačnici 2008. Malikijeva Vlada u potpunosti uklanja zelene zvijezde koje simboliziraju arapsko ujedinjenje i na crveno-bijelo-crnoj zastavi ostaje samo “Allahu Akbar” natpis.
Iračka zastava od 1963. do 1991.Iračka zastava za vrijeme Saddama od 1991. do 2004.Današnja iračka zastava

Vratimo se na aktualnosti. Irački Baathisti, ili kako ih neki nazivaju “Saddamovi lojalisti”, većinom bivši vojni časnici, bili su potpuno razbijeni od strane američkog okupatora koji je preferirao saveze s islamističkim frakcijama, bilo Šijitima (kojima su predali vlast), ili Sunitima (koje su koristili za ratovanja protiv Al-Qaede).

No, tada dolazi na red destabilizacija Sirije. SAD predvodi potporu militantima i zajedno sa svojim najlojalnijim saveznicima u regiji naoružava (Saudijska Arabija, Katar, Turska) i podupire (Jordan, Izrael) pobunu. Planirano ili neplanirano – o tome će se još dugo voditi žestoke debate – u tom procesu naoružavanja i obuke na scenu će stasati sve moćnije radikalne skupine, a ISIL će biti samo jedan od mnogih – tu su još stotine ekstremističkih skupina koje se bore protiv Damaska zahvaljujući agresivnoj američkoj politici “vođenja rata putem posrednika”.

Najveći i najbrutalniji povijesni revizionizam kojem svjedočimo ovih dana od strane brojnih medija je onaj koji tvrdi da su ISIL i slične skupine došle niotkuda. U medijima se uporno šuti o tome čiji su potezi stvorili ISIL i druge radikale, mada čak i pojedini američki senatori otvoreno govore o tome (vidi: Američki senator Rand Paul za CNN o situaciji u Iraku: “Mi smo naoružali ISIL u Siriji, borimo se rame uz rame s Al-Qaedom”).

Bez obzira da li su SAD i saveznici stvorili ISIL s predumišljajem – kako bi se riješili Malikija koji se “opasno” približava Iranu – ili se radi o tome da su stvari izmakle kontroli u kontekstu ogromne želje za rušenjem vlasti u Damasku, ISIL je postao stvarnost i puni efekt te stvarnosti u zadnjim tjednima je osjetio Irak.

No, kako je moguće da je ovih par tisuća ekstremista s tolikom lakoćom izvelo takvu gotovo nevjerojatno vojnu ofenzivu diljem Iraka? Da, imaju dobro oružje i da, imaju već poprilično ratnog iskustva, ali svejedno – jedan Mosul je grad s oko 2 milijuna stanovnika. Jasno je kako su imali pomoć na terenu, popriličnu pomoć.

Uz zasigurno brojne zavjere unutar iračke vojske, što je proizvod političkog raskola u samom Iraku, pojedine plemenske potpore, jedan od ključnih faktora u omogućavanju ISIL-ove ofenzive, uskoro se otkriva, bili su upravo od SAD-a poraženi, razbijeni i marginalizirani Saddamovi Baathisti.

Oni su čekali svoju priliku i sada su je, bar su tako vjerovali, dočekali. Savez s ovim radikalnim džihadistima iz ISIL-a bila je posve neprirodna, nakaradna i suluda koalicija. No, sve upućuje na to kako smo u Iraku svjedočili ekstremnoj varijanti implementacije strategije “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”.

Irački Baathisti – velikom većinom Suniti – su jedva dočekali da netko protjera “novi režim”, koji je za njih i dalje neprijatelj povezan s njima dva najmrskija aktera: SAD-om i Iranom. Govorimo o ljudima koji su ratovali i protiv SAD-a i Irana. Mnogi od ovih vojnika 80-ih su smatrali kako je napad na Iran “sveta dužnost spašavanja Arapstva” od širenja Iranske Revolucije koja je trijumfirala 1979.

Tek kasnije su nam povijesni dokumenti otkrili da je iza iračke invazije na Iran uvelike stajao SAD, no Saddamova vojska to svakako nije vidjela na taj način, a vjerojatno se ni dan danas ne slažu s takvim tvrdnjama, za njih su i Iran i SAD ključni neprijatelji. I onda na scenu dolazi ISIL – džihadisti s modernim naoružanjem jurišaju na “Malikijev režim”, u očima Baathista krenuo je otpor protiv “američko-iranske okupacije” i oni se spremno nude ovim borcima u crnom koji upadaju u Irak iz Sirije, a tamo su dospjeli iz doslovno cijelog svijeta, od Čečenije, Libije, južne Azije, Afrike, pa do Europe i SAD-a.

Za Baathiste je ovo bila prilika koja se ne propušta. Plan je jasan – pomoći ISIL-u u protjerivanju pro-vladinih snaga, a kasnije će se već nekako dogovoriti s novim saveznicima. Dakako, povijest nas uči kako ovakve neprirodne koalicije ne traju dugo, otprilike onoliko koliko treba da bi se zajednički neprijatelj porazio.

Naivni Baathisti sada će osjetiti svu opasnost povezivanja s ovakvim “saveznikom”. Mosul je “oslobođen” od Malikijevih snaga i sada ide druga faza – ISIL kreće u eliminaciju Baathista.

Kako ističu zadnje informacije, već prošlog tjedna ISIL-ovi borci počeli su po noći kružiti ulicama Mosula u svojim SUV vozilima sa zatamnjenjim prozorima. U gluho doba noći mali konvoj zaustavlja se pred kućama istaknutih Baathista, ljudi koji su im doslovno “otvorili vrata grada”. Sada nestaju, jedan po jedan.

Reuterova reportaža detaljno opisuje što se događa zadnjih noći u Mosulu. Umirovljeni general nekadašnje moćne iračke vojske za vrijeme Husseina biva izveden usred noći iz svoje kuće. Njegova supruga i sin stoje na ulazu i gledaju kako ga odvode ljudi u crnim uniformama. “Razgovarao sam s obiteljima drugih bivših vojnih dužnosnika, nitko ne zna gdje ih odvode”, rekao je njegov sin u suzama za vrijeme telefonskog razgovora s reporterom Reutersa.

Kako to i biva s fašizmom, bilo da se radi o “europskom” ili “islamofašizmu”, reinkarnacija “Noći dugih noževa” je sastavni protokol i upravo to se sada događa u Mosulu. Dominantna frakcija rješava se svojih dojučerašnjih partnera jer nema nikakve namjere s njima dijeliti vlast, a naročito ne ideologiju.

ISIL je brutalan, nemilosrdan predstavnik radikalne ideologije kojoj su genocid i kulturocid javni stavovi. Mnogi režimi i mnoge ideologije su kroz povijest počinile brojne zločine, ali fašizam je specifičan jer on u svojoj ideološkoj osnovni ni ne pokušava sakriti svoja zvjerstva već ih propagira kao jasnu metodu skupljanja pristaša koji ne pristaju na kompromise.

Ono što je bila njemačka Nacistička stranka za Židove u Europi, to je danas ISIL za Šijite i druge “heretike” u Iraku i diljem tzv. “Kalifata”. I baš kao i tada u Europi, tako se i danas između redaka nastoji marginalizirati čista fašistička komponenta ISIL-a. Nastoji ih se, koliko je to novinarski manipulativno dopušteno, prikazati kao “sunitske pobunjenike”. Ništa čudno, naročito ako se sjetimo da su njima slične odrede u Siriji dugo vremena nazivali “pro-demokratskim aktivistima” kada se već naveliko počelo s odrubljivanjem glava na sektaškoj osnovi.

Okretanje glave od fašizma bilo kakve vrste je igranje na najgoru historijsku kartu. “Povijest se ponavlja” ne treba uzvikivati onda kada ISIL počne koristiti neki ekvivalent Ciklona B ili ako se u Mosulu počne ljude bacati u peći, ona se ponavlja upravo sada – “korištenje” fašizma u okrutne geopolitičke svrhe je nehumano ponavljanje povijesti.

Stanovnici Mosula ističu kako su ISIL-ovi militanti tijekom proteklog tjedna “odveli” između 25 i 60 bivših časnika Saddamove vojske.

Neće biti nikakvog kompromisa s ISIL-om, oni svoj srednjovjekovni “Kalifat” doživljavaju ozbiljno i sada traže da im se svi podrede. Oni koji su spremni svoju vjernost dati Kalifatu, biti će pošteđeni, dok svi oni koji razmišljaju drugačije – bez obzire kojoj sekti pripadali – biti će uklonjeni po kratkom postupku.

“Mislim da ISIL šalje poruku kako su oni sada jedina skupina u zemlji i da ih svi moraju slijediti”, rekao je guverner provincije, Atheel Nujaifi, koji je – kao i najmanje pola milijuna ljudi – pobjegao iz Mosula na kurdski teritorij.

Šijitski zastupnik u Bagdadu, Haidar Abadi, komentirao je: “ISIL jako dobro zna da ne mogu ostati ako se ove skupine (Baathisti) okrenu protiv njih. Zato im i ne daju priliku. Kada su stigli ISIL se povezao sa svojim prijateljima bivšim Baathistima, sada ih izbacuju. Neki će se zakleti na odanost ISIL-u, druge će pogubiti”.

Upravo se to i događa. Baathisti koji su “u podzemlju” preživjeli američku invaziju i okupaciju, sada će biti u potpunosti dokrajčeni od strane ISIL-a. Neki će zaista stati na njihovu stranu, ništa čudno – pa i sam Saddam je već 1991. igrao na religijsku kartu kada je na iračku zastavu dopisao “Allahu Akbar”. Drugim riječima, Islamisti će se adaptirati, sekularisti nestati.

Guverner Nujaifi poprilično točno opisuje ovaj proces: “Oko 2,000 stanovnika Mosula već je stupilo u redove ISIL-a. No, bivša vojna lica i zakleti Baathisti teško da će ikada stupiti u ISIL”.

Jasno, prelazak na “mračnu stranu” predstavljao bi gaženje svih ideala ovih ljudi, ne samo lojalnost svrgnutom i pogubljenom Saddamu, već pan-arapskom sekularnom idealu od kojega mnogi nikada nisu odustali, pa čak ni kada je SAD na vlast u Iraku doveo šijitsku islamističku pro-iransku struju u vidu premijera Malikija.

Mnogi su zadnjih noći “odvedeni”, Nujaifi ističe kako je među njima i poznati general Waad Hannoush, zapovjednik specijalnih snaga u vrijeme Saddama, kao i Saifeddin al-Mashhadani – istaknuti lider tadašnje vladajuće stranke Baath.

Zašto se s eliminacijom Baathista kreće baš sada? Trenutak je itekako važan. Naime, proglašenje “Kalifata” prošlog tjedna uvelo je znatan nemir među Baathiste kojima je postalo jasno da s ISIL-om očito neće biti kompromisa i da oni kreću u konsolidaciju vlasti i prije no što su očekivali (mnogi su smatrali da se takvo što neće desiti prije bitke za Bagdad). No, proglašenjem Kalifata ISIL je zapravo svima, naročito Baathistima, poručio kako više neće biti nikakvih savezništva, nikakvih kompromisa, samo Islamska Država.

Da su samo malo bolje pratili situaciju u regiji Baathisti su mogli znati točno što im se sprema – trebali su samo vidjeti koja je sudbina zadesila sunitske pobunjenike u Siriji nakon što je ISIL učvrstio vlast. ISIL su do sada pokazali kako nemaju previše sluha za koalicije, a na prostorima koji dolaze pod njihovu kontrolu priznaju samo i isključivo svoju vlast. Svako koketiranje s “umjerenim Islamizmom” za njih je potpuno nedopustivo, ali isto se odnosi i na sve potencijalne rivale – kada je trebalo osigurati teritorij udarili su i na Al-Nusra Front, mada je ova skupina zasigurno podjednako radikalna u svojim svjetonazorima.

Koliko realno ISIL može držati kontrolu prije nego bukne pobuna protiv njih upravo iz sunitskih redova? S ovom taktikom vjerojatno ne predugo. Implementacija izuzetno striktnih islamističkih zakona svakako će dodatno ubrzati taj proces. Očito je kako su ISIL toga svjesni, znaju kako će se “radost” zbog odlaska Malikijevih snaga uskoro istopiti te kako će oni postati meta otpora, zato i kreću s ovim eliminacijama svih potencijalno nepodobnih pojedinaca.

U isto vrijeme ISIL obavlja “odličan posao” u eliminaciji Baathista koji su izbjegli čak i američki progon. Podsjetimo, nakon invazije 2003. američka vojska je osmislila domišljat način kako svoje vojnike upoznati s najtraženijim metama Saddamovog režima – proizveli su špil karata na kojima su bila imena i slike meta. “Igrače karte za identifikaciju osoba”, bio je službeni naziv ovog proizvoda.

Mnoge “karte” iz ovog špila i dalje su na slobodi, a sada ono što američka vojska nije dovršila, dovršava ISIL-a.

Saifeddin al-Mashhadani, odveden od strane ISIL-a prošlog tjedna iz svog doma u Mosulu, bio je “trojka tref”, a vođa militante baathističke organizacije Naqshbandi Vojska, Ezzat Ibrahim al-Douri, koji je izbjegao američko zarobljavanje te se navodno i dalje nalazi negdje u Mosulu, bio je “kralj pik”.

Kompletan irački “baathistički špil”:

Baathisti su sve ove godine uspjeli velikim naporima izbjeći američku eliminaciju, no sada su sami sebi presudili povezujući se s najgorim mogućim akterima umjesto da im zajedno s narodom pruže odlučujući otpor. Taj potez mogao bi biti njihov kraj. Mržnja prema Malikiju odvela ih je u najmračnije saveze, pruživši ruku genocidnim islamofašističkim teroristima zgazili su svoje pan-arapske sekularne ideale, sve ono što je vrijedilo u periodu nedvojbeno sveukupno negativne Saddamove diktature.

Maliki, Iran i SAD vjerojatno sa zadovoljstvom gledaju ovaj razvoj događaja u Mosulu. Nakon više desetljeća kreće konačna eliminacija iračkih Baathista, ovo su povijesne promjene na prostoru Iraka, a povijest Iračkim Baathistima očito nije bila naklonjena, mada se ne može reći kako si za ovo što ih je sada snašlo nisu sami krvi.

Izvori / reference:

Islamic State rounds up ex-Baathists to eliminate potential rivals in Iraq's Mosul
http://in.reuters.com/article/2014/07/08/iraq-islamic-state-mosul-idINKBN0FD19Z20140708

ISIS rounds up ex-Baathists to eliminate likely rivals
http://www.dailystar.com.lb/News/Middle-East/2014/Jul-09/263179-isis-rounds-up-ex-baathists-to-eliminate-likely-rivals.ashx

Do the Iraq rebels belong to ISIS, the Baath party, or clans?
http://english.alarabiya.net/en/views/news/middle-east/2014/06/15/Do-the-Iraq-rebels-belong-to-ISIS-the-Baath-party-or-clans-.html

Latest Iraq crisis shows ‘Baathist war’ not yet over
http://www.al-monitor.com/pulse/security/2014/06/iraq-syria-crisis-baath-war-not-over-isis.html

Uneasy Alliance Gives Insurgents an Edge in Iraq
http://www.nytimes.com/2014/06/19/world/middleeast/former-loyalists-of-saddam-hussein-crucial-in-helping-isis.html

More Than ISIS, Iraq’s Sunni Insurgency
http://carnegieendowment.org/sada/2014/06/17/more-than-isis-iraq-s-sunni-insurgency/hdve

Ex-Saddam Baathists unite in Ninevah campaign
http://www.al-monitor.com/pulse/originals/2014/06/iraq-mosul-takeover-factions-isis-baath-party.html

Iraqi Official: Sunni Insurgents, Baathists Fighting One Another
http://time.com/2908431/sunni-isis-baathists-iraq/

ISIS kidnaps at least 25 ex-Ba'ath officials
http://www.albawaba.com/news/iraq-isis-baath-588991

The Fractured Caliphate: Iraq’s Sunnis turned against radical jihadists once. Will they do so again?
http://www.foreignpolicy.com/articles/2014/07/
07/the_fractured_caliphate_isis_iraq_sunni_awakening

Why we stuck with Maliki — and lost Iraq
http://www.iranfocus.com/en/index.php?option=com_content&view=article&id=29673:why-we-stuck-with-maliki-and-lost-iraq&catid=7&Itemid=112

IS IRAQ IMPLODING? – ANALYSIS
http://www.eurasiareview.com/09072014-iraq-imploding-analysis/