„Nesumnjivo je tačno da zvanično mediji u BiH nisu kontrolisani, a nezvanično mediji u BiH su gotovo u potpunosti pretvoreni u roblje političko-stranačkih uticaja“
Ponedjeljak, 1.5. Nek’ je vrijeme dobro za Prvi maj, ostalo…
Svibanj/maj počinje kada zamiriše roštilj i pečeno janje. Snijeg je ošamario proljeće i sve davanje voća ove godine, ali je zato počastio našu državu dobrim vremenom za Prvi maj. O fenomenu dobrog vremena i transformaciji bosanskohercegovačkog naroda za Al Jazeeru Balkans piše Andrej Nikolaidis: „Od 1989. naovamo svi smo mi donijeli takvu gomilu pogrešnih, iracionalnih političkih odluka, toliko puta nakon što smo emocije i trud uložili u neko “veće, opšte dobro”, završili kao pokisla kokoš. Toliko smo puta ispali ko ovca, ko brav, da je za nas ono kada ne pada i na ražnju nismo mi istinski hepiend. Negdje oko godine osamdesetdevete mi smo prestali biti radnici pa postali Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Makedonci, Crnogorci… Umjesto fabrika dobili smo svoje nacionalne države, umjesto posla punu nacionalnu i religijsku svijest. Prvi maj više ne znači ništa: to je tek još jedan dan kad se ždere i pije. Na lokalna i globalna zbivanja mi danas, i kao stada i kao demokratske, nacionalne i vjerske zajednice, možemo uticati koliko i na džinovsku kometu koja uskoro ulazi u zemljinu orbitu. U takvoj situaciji, pitanje “hoće li nam kiša pokvariti teferič” nije manje bitno od bilo kog drugog. Upravo suprotno. Kamo sreće da smo, posljednjih trideset godina, umjesto o naciji, civilizaciji i religiji, brinuli o vremenu.“
Srijeda, 3.5. Dopire li do ljudi kvalitetno novinarstvo?
Svjetski dan slobode medija obilježava se 3. svibnja. Srodna udruženja i vijeća obilježila su svoj dan i predstavila važnost slobodnog, odgovornog i nepristranog novinarstva. U kolumni za Oslobođenje Đorđe Krajišnik piše o kontroli, slobodi i “Sizifovom poslu“ novinarstvu: „Nesumnjivo je tačno da zvanično mediji u BiH nisu kontrolisani, a nezvanično mediji u BiH su gotovo u potpunosti pretvoreni u roblje političko-stranačkih uticaja. (…) Ako bih ipak, eto, rekao, evo postoje u BiH mediji koji svakako rade rudarski posao, razotkrivaju afere i korupciju, bore se za istinu, bilo bi to tačno. I neka, neka se bore za istinu. Samo problem ne leži u otkrivanju istine, nego u zainteresovanosti za nju od strane tužilaštava i sudova. Posve je paradoksalna stvar, ili se meni meščini, kada novinari u BiH potroše godine svog života kako bi pokazali i dokazali hohštaplerluk vladajućih struktura, a onda nakon dana i mjeseci izgubljenih živaca, sakupljanja dokumenata i podataka, konačno detektovanja kriminalnih radnji napišu tekst o tome. Potroši se mnogo vremena, a objavi se tekst. Zbog teksta, činjenica je, i postoji naš posao. Ali čemu tekst ako on nema nikakvog uticaja na stvarnost, ako niko, ma šta u tekstu dokazali taj tekst ne ferma. Jer šta će ga čitalac fermati ako ga sud ne ferma? Ali pišu ljudi, opet. Tako je. Sizif bi u tom slučaju pozavidio većini bh. novinara.“
Četvrtak, 4.5. Vrijedi prosvjedovati: Radnice Borca Banovići izborile se za svoja prava
Pozitivan primjer: nakon osam dana prosvjeda ispred zgrade Vlade Federacije, šest radnica Borca Banovići izborilo se za svoja, zakonom zagarantirana prava, uvezivanje radnog staža. „Vlada Federacije BiH donijela je odluku na osnovu koje će biti uvezan staž za 101 radnika iz preduzeća konfekcije Borac Banovići, Borac Zenica, Vitezit i Željezara Zenica. Među njima su i radnice koje su ispred zgrade Federalne vlade provele posljednjih osam dana, tražeći zadovoljenje svojih prava. (…) I pored zvanične vladine odluke, radnice u potpunosti ne vjeruju da će novac za uvezivanje staža biti i uplaćen. Kažu, i ranije smo imali odluku, a od novca ni traga. Nadležne smo pitali, kada će novac konačno biti uplaćen. (…) Svoja zakonom zagarantovana prava, morale su tražiti na ulici. Ostale su prepuštene sebi i nekolicini prolaznika koji su ih podržali. Radnicama Borca iz Banovića pridružilo se još šest radnica Borca iz Zenice, predstavnici Sindikata solidarnosti iz Tuzle, ali i nekoliko desetina građana Sarajeva. Naglašavaju kako su problemi ovih radnica problemi svih građana Bosne i Hercegovine. Svih obespravljenih ljudi“, napisao je Vladimir Čolaković za N1.
Petak, 5.5. Umijeće studiranja u BiH
Znanje je oduvijek bilo na velikoj cijeni, pa su ljudi širom BiH mahom otvarali fakultete: sve za obrazovanu i pametnu raju. Srednjobosanski kanton živi u težnji da svaki grad ima svoje sveučilište. Express fakulteti uzimaju finu lovu, a kakvo znanje nude tragikomično je! I Goražde ima svoj Internacionalni fakultet, o njegovoj slavi piše Žurnal.info: „Suradnja privatnog Univerziteta u Goraždu sa Kantonalnom vlasti više je nego očita. Poslanici magistriraju od novca iz budžeta, pa zajedno sa ministrima postaju predavači. Recept je jednostavan. Pomogneš otvaranje privatnog Univerziteta, odobriš sebi državni novac za školovanje na tom Univerzitetu, zatim predaješ na tom Univerzitetu. Pri tom to sve radiš iz ministarske i poslaničke klupe. Bivša ministrica za obrazovanje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Azra Kuljuh (SDP) 2014. godine izdala je rješenje kojim je otvoren privatni Internacionalni Univerzitet u Goraždu. 2017. godine, ministrica je postala asistentica, gdje drugo, nego na Univerzitetu u Goraždu. Nijaz Musić aktuelni je ministar unutrašnjih poslova BPK (SDA), ali i aktuelni asistent na Upravnom i prekršajnom pravu na Univerzitetu u Goraždu. Adis Halilović, poslanik je SDA u Skupštini BPK i direktor BH Telecoma u Goraždu. Iz budžeta SBK 2015. godine odobreno mu je 3000 maraka za specijalistički postdiplomski studij na Univerzitetu u Goraždu. Danas, prema tvrdnjama izvora Žurnala predaje na tom Univerzitetu.“
Petak, 5.5. Pukla ljubav HDZ-a i Mosta
Hrvatsku potresa politička kriza izazvana raspadom vladajuće koalicije HDZ-a i Mosta. Sve je počelo od Agrokora. Andrej Plenković smijenio je trojicu ministara iz Mosta, jer nisu podržali ministra financija Zdravka Marića, čiji je opoziv zahtijevala opozicija. Darko Pajić za Novi list piše: „Zdravko Marić duguje veliku zahvalnost Tomislavu Sauchi, bivšem SDP-ovcu i pomoćniku Zorana Milanovića, čovjeku pod ozbiljnom sumnjom za kriminal u aferi »dnevnice«. Ne crveni se Marić, jer će odlučivati o milijardama državnih kuna znajući kako je spašen neprincipijalnim glasom zastupnika, koji bi se trebao naći na optuženičkoj klupi jer je navodno ukrao nekoliko stotina tisuća kuna iz ureda na Markovu trgu, gdje radi i Marić. Financijaš nevinog lica nije jedini s debelom političkom kožom i ništa obraza. Andrej Plenković tek ima biti izložen mušicama i ubodima komaraca. Bahatost kojom tvrdi kako će isključivo on odlučivati o svojoj, a usputno i hrvatskoj Vladi, prije ili poslije, dovest će i pitanje njegovog opstanka na dnevni red. Izabrao je uz pomoć majstora proceduralne gimnastike Vladimira Šeksa, odgoditi odluku i kupiti vrijeme. Očito se ne libi opasnog eksperimenta održavanja vlasti do daljnjega, iako je sada osuđen na poziciju oslabljenog, gotovo tehničkog premijera, čiji je legitimitet u najmanju ruku upitan.“
Pripremila: Lucija Popović, Prometej.ba
