-TopSLIDEPolitikaSvijet

Rat u Ukrajini i lažni proroci sa zapada

Foto: Filip Gurjanov

ALEXANDER ETKIND

Varvarski rat koji je pokrenula Rusija izazvao je globalnu osudu, dok se u Ukrajinu sliva preko potrebna pomoć. To je situacija koja značajno odudara od prognoza nekih od vodećih stručnjaka sa zapada, koji su Ukrajinu tretirali kao propalu državu i taktičku smetnju u poslovima velikih igrača.

Iz nekog razloga rat u Ukrajini ujedinio je desni i levi deo zapadnog političkog spektra u čudnim kombinacijama. Na desnici, ljudi poput Najla Fergusona veruju da je postsovjetska Rusija uspešna zemlja koja svoje prirodne resurse i vojnu snagu koristi da uvede red i zakon u poljuljani globalni poredak. Neki od njih misle da samo savremena Rusija, izvor ekonomskog haosa i nuklearnih pretnji, sprečava Antihrista da uništi čitav svet.

Na levici ljudi poput Noama Čomskog veruju da je Sovjetski Savez bio odličan u svemu što je bitno, na primer u antiamerikanizmu. Još više iznenađuje to što neki od njih i dalje misle da je savremena Rusija, svetski šampion u nejednakosti, oličenje izgubljenog raja levice.

Na dan ruske invazije, moćni nemački ministar finansija Kristijan Lindner rekao je ukrajinskom ambasadoru da će Kijev pasti sledećeg dana. Ambasador Andrij Melnik pokušao je da mu protivreči, a onda se rasplakao. Dva meseca kasnije, Lindner se zakleo da će Nemačka zauvek podržavati Ukrajinu. S druge strane Atlantika, uticajna direktorka magazina The Nation Katrina vanden Huvel napisala je nedelju dana pre ruske invazije: „Ukrajina je evropska verzija propale države“. Navela je (pogrešno) trojicu američkih predsednika koji su odbili da pruže vojnu pomoć Ukrajini, jer ta zemlja „nije vredna odbrane“. Konačno, predložila je „sporazum koji Ukrajini garantuje suverenitet i nezavisnost u zamenu za garancije njene neutralnosti“. Međutim, Ukrajina se odrekla nuklearnog oružja i stekla suverenitet i nezavisnost još pre 30 godina – uz garancije SAD-a, Rusije i mnogih drugih zemalja.

U svojoj inače dobro argumentovanoj knjizi iz 2021. „’Klimat’: Rusija u doba klimatskih promena“, profesor na univerzitetu Džordžtaun Tejn Gustafson zaključio je da će se energetska tranzicija u Rusiji odvijati u dve faze. Tokom 2020-ih, globalna potražnja za energijom će i dalje biti velika, kao i ruski izvoz. Početkom 2030-ih će prihodi od nafte, gasa i uglja naglo opasti, da bi se do 2050. ukupan izvoz Rusije prepolovio. To će, napisao je Gustafson, „biti velika prekretnica za Rusiju“. Ono što je Gustafson prognozirao za 2050. dogodilo se 2022. godine, ali u drugačijoj verziji. Uzroci su takođe potpuno različiti od onih koje je predvideo. Ratovi i revolucije ubrzavaju tok istorije.

Predviđanja nisu isto što i tumačenja, kao što ni proroci nisu stručnjaci. Ali rat se brzo razvija, pa se predviđanja ostvaruju – ili ne – dovoljno brzo da ih ljudi zapamte i po njima procenjuju one koji su ih izneli. U januaru 2022. istoričar Najl Ferguson uporedio je Putina sa Petrom Velikim, osnivačem Ruskog carstva. Kao i Petar Veliki, Putin će pobediti u svojoj bici kod Poltave, napisao je Ferguson. Ruska imperijalna istorija, spekulisao je on, „inspiriše današnjeg cara Vladimira mnogo više od mračnih poglavlja Staljinove vladavine terora“. Nekoliko meseci kasnije, u jeku rata u Ukrajini, Putin se javno uporedio sa Petrom Velikim.

Ferguson je razumeo Putina, ali nije razumeo njegov rat. Negirajući ekonomske i demografske probleme Rusije i verujući u njenu laku pobedu, Ferguson je naveo da Ukrajina neće „dobiti značajnu vojnu podršku zapada“. Putin će pobediti, a Ferguson će likovati: „Nemojte se iznenaditi ako se [Putinova] parada pobede održi u Poltavi“, napisao je neposredno pre početka ruske invazije na Ukrajinu.

Fergusonovo raspoloženje se ubrzo promenilo. „Ono što istoriju čini tako teškom za predviđanja“, napisao je početkom marta, „jeste to što većina katastrofa potiče iz levog polja“. Veliko je pitanje da li potiče s leva ili s desna, ali on je tom prilikom obnovio svoju licencu za predviđanje toka istorije: „Jezik kojim ljudi govore u hodnicima moći nije ekonomski ili politički. To je jezik istorije“. Tako je predvideo da će Mariupolj pasti za nekoliko dana i da Bajdenova administracija neće podržati Ukrajinu, a pošto je većina ruskih vođa umrla prirodnom smrću, to će biti slučaj i sa Putinom. Znamo da se bar neka od tih predviđanja nisu obistinila.

U junu 2022. Džon Miršajmer je ocenio da je Putin pokrenuo rat zbog pretnje Nato saveza: kad bi se Ukrajina pridružila Alijansi, Rusiju bi to „egzistencijalno“ ugrozilo, što opravdava agresiju. Ove tvrdnje apologeta političkog realizma opovrgla je sama real politika već za mesec dana. Finska i Švedska ulaze u Nato zbog Putinovog rata. Njihovim pristupanjem, Nato će biti bliži vitalnim centrima Rusije nego što bi to bio slučaj da je Ukrajina dobila zeleno svetlo za pristup Natou. Ovaj lanac događaja je odličan primer mehanizma političkog nemezisa: Putin se toliko plašio Natoa da ga je doveo pravo pred kapije svog rodnog grada Sankt Peterburga. Štaviše, iscrpljen ratom u Ukrajini, Putin je bez primedbi ispratio ovo širenje Alijanse.

Isto važi i za gasovode. Putin je toliko želeo da njegov gas zaobiđe Ukrajinu, da je izgradio dva izuzetno skupa gasovoda po dnu Baltičkog mora. Jedan od njih je završen, ali zbog rata još nije počeo s radom, a drugi jedva radi. U međuvremenu ruski gas i dalje teče kroz Ukrajinu.

Šta god nam lažni proroci govorili, Ukrajinci su pokazali hrabrost na bojnom polju i veštinu u diplomatiji. Kombinujući svoja politička i pozorišna umeća, predsednik Zelenski je u svom gradu producent svakodnevne emisije, u kojoj nekim zapadnim liderima omogućava rast popularnosti, a drugima odbija gostoprimstvo. Od propale države Ukrajina se pretvorila u politički centar sveta.

Budućnost je poput Roršahovih mrlja mastila: ljudi reaguju na neizvesnost tako što u nju projektuju svoje želje. Ni stručnjaci ni proroci ne znaju šta budućnost nosi, ali oni koji se upuštaju u predviđanja pokazuju svoje pravo lice. Za stručnjake nema veće greške od pogrešnih predviđanja u doba rata, kada se razotkrivaju njihove neutemeljene smešne želje.

The Moscow Times, 19.09.2022.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close