Gubio je Dragan Čović, povlačeći nesuvisle političke poteze, i na domaćem i na međunarodnom planu. Kao glavni cilj u 2017.godini lider HDZ-a sebi je postavio usvajanje izmjena i dopuna Izbornog zakona, tvrdeći da će pomenuto pitanje biti riješeno, nekada za 15 dana, nekada za mjesec ili dva. Antievropski karakter HDZ-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona naišao je na izričito odbijanje većine političkih subjekta u državi, osim kod SNSD-a. Protiv HDZ-ovog prijedloga, koji u konačnici ima za cilj etnoteritorijalizaciju i formiranje etničkih izbornih jedinica, izjasnile su se kako stranke sa hrvatskim prefiksom i hrvatski intelektualci jer je takvim prijedlogom zanemarena najmanje polovica Hrvata u BiH, tako i stranke sa probosanskim političkim predznakom – prvo one opozicione, a zatim i poziciona SDA. HDZ-ov prijedlog doživio je potpuno političku katastrofu. Takav prijedlog također nema ni podršku građana koji još uvijek svoja osnovna građanska prava potražuju po osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić i Finci, Zornić i Pilav.
Paralelno sa gubljem svog koalicionog partnera ( SDA) lider HDZ-a uz svesrdnu pomoć medijskih struktura, sinhronizirano sa političkim vođstvom Republike Hrvatske vodio agresivnu propagandnu kampanju na rubu antibošnjačke histerije, optužujući u maniru člana SANU-a za namjere stvaranja tobožnje “Islamske države”, što ga je udaljilo i od SDA. Kada se tome dodaju djelatnosti tzv “Hrvatskog narodnog sabora”, kojim također predsjedava Dragan Čović, djelatnosti koje čak nisu zazirale ni od upućivanja prijetnji ratom ( prelaskom Rubikona) Čović je stvorio onu vrstu atmosfere u kojoj nijedan njegov prijedlog ne može naići na odobravanje. Sa druge strane repertoar Čovićevih prijetnji i ucjena upotpunjen je u zadnjim danima ove godine kada se HDZ u namjeri da na silu nametne svoja rješenja izmjena Izbornog zakona poslužio mogućnošću blokiranja usvanjanja budžeta na razni Federacije i države Bosne i Hercegovine
Također, kao Predsjedavjući Predsjedništva Dragan Čović je u više navrata direktno stao na stranu političkih interesa koji su u suprotnosti sa općim interesima države, počev od toga da je Ministarstvo odbrane BiH na čijem se čelu nalazi kadar HDZ-a dopustilo mini državni udar prošle godine prilikom obilježavanja 9. januara do slučaja revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, kada je izostao Čovićev glas ZA, što je istom zamjereno i od strane prognanih Hrvata iz RS-a. Sve to u cjelosti stvorilo je dojam da Čović kao član Predsjedništva katkada direktno radi protiv interesa države a katkada se takvim tendencijama uopće ne protivi, te dodatno povećalo nepovjerenje kod onih od kojih Čović očekuje spremnost na dijalog u cilju prihvatanja prijedloga i zakonskih rješenja koja HDZ nudi.
Dimenziju više u lošim odnosima prevenstveno sa Čovićevim prirodnim partnerom (SDA) podcrtalo je otvoreno veličanje ratnih zločinaca, Prlića i ostalih, prvo organiziranjem koncerta podrške tzv “haškim uznicima”, a u novembru ove godine i otvorenim veličanjem pravnosnažno osuđenih zločinaca, pri čemu je Čović presudu Haškog tribunala nazvao zločinačkom a zločince proglasio potpuno nevinima. To je izazvalo zgržavanje međunarodne javnosti, a ugledni evropski i svjetski mediji Čovića su ocjenili kao eksponenta poražene zločinačke politike. Riječju, uznici su za Dragana Čovića bili heroji, a Ratko Mladić, tek gospodin.
Jedinu konstantu u dobrim političkim odnosima Čović je zadržao u odnosima sa SNSD-om i Miloradom Dodikom, idući potonjem na noge kada mu je to god trebalo, kako u slučaju trpljenja posljedica sankcija koje je State Department izrekao Dodiku, tako i u slučaju kada je Dodiku trebala podrška u trenucima kada je došlo do privremene obustave rada Narodne skupštine Republike Srpske. Dodik je Čovića koristio kao sredstvo pritiska na političko Sarajevo dok sa druge strane Čović od toga partnerstva nije dobio ništa, osim poniženja koje mu je Dodik priredio nakon presude haškoj šestorci izrekavši za Čovića bolnu istinu da je Hrvatska “prodala” tzv Herceg Bosnu.
Na međunarodnom planu Čović je svoje političke vizije u potpunosti podredio interesima Milorada Dodika. Nije došlo do aktivacije MAP-a koju je Čović obećavao do kraja prošle godine, a Dodik je čak u prisustvu Čovića, ponovo ponižavajući ga, prošlog mjeseca kazao da BiH ne treba aktivirati MAP, čemu se Čović nije usudio na bilo koji način usprotiviti. Osim toga, slijedeći interese Milorada Dodika, ovaj dvojac je nedavno konstatirao da ne treba provoditi presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sjedić – Finci, zbog čega Bosni i Hercegovini prijete sankcije od strane Vijeća Evrope, pretpostavljajući provođenje te presude svojim partikularnim političkim interesima. Međutim, takav stav ne može biti začuđujući jer ako Čović i Dodik ne poštuju presude suda Ujedinjenih nacija sasvim je logično da shodno tome ne poštuju ni presude Evropskog suda za ljudska prava.
Zbog takvih opstrukcija politika Dragana Čovića pretrpjela je broje kritike evropskih i međunarodnih zvaničnika. Kao što su osuđivali njegovo veličanje ratnih zločinaca, jednakim intezitetom evropski zvaničnici, u prvom redu Evropski komesar za proširenje Johanes Hanh, njemački šef diplomatije Sigmar Gabriel, te povjernik Savezne Republike Njemačke za Jugoistočnu Evropu Christian Hellbach, upozoravali su na hitnost provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, kojoj se Čović i Dodik protive, i istovremeno upozoravajući na neće dopustiti destabilizaciju političkih prilika u BiH.
Provođenje te presude, u direktnoj je suprotnosti sa HDZ-ovim prijedlozima izmjena Izbornog zakona, na što je pažnju skrenuo njemački šef diplomatije, Sigmar Gabriel, kazavši početkom oktobra mjeseca prošle godine da izmjene izbornog zakonodavstva ne smiju dovesti do još većih diskirminacija. Provođenje HDZ-ovih prijedloga sa druge strane upravo bi uvelo nove diskriminacije i otvorilo nove mogućnosti građanima BiH za tužbe pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Takav odnos prema izmjenama izbornog zakonodavstva Čovića je prokazalo ne kao nositelja evropskih vrijednosti nego zastupnika politika koje pravno i politički stoje u potpunoj suprotnosti sa evropskom pravnom stečevinom i evropskim vrijednostima. Čovićevo protivljenje građanskom konceptu samo je dodatno uvjerilo međunarodne faktore da Čović stoji na antievropskim i etnoteritorijalnim koncepcijama kakve evropsko građansko društvo isključuje.
Sve navedno Čovića je grubo diskvalificiralo kao nositelja evropskih vrijednosti i pobornika euroatlanskih integracija. Savezništvo sa Dodikom u širim političkim pitanjima, neusvanjanje MAP-a, HDZ-ovo glasnaje protiv dinamziranja NATO puta BiH, neprotivljenje Dodikovoj najavi referenduma o NATO-u, živa ruska zainteresiranost za rješavanje tzv “hrvatskog pitanja”, upliv ruskog kapitala u javna preduzeća pod HDZ-ovom kontrolom, Čovića je promovisalo iz nositelja evropskih u nositelja ruskih vrijednosti.
(Vijesti.ba)
