Prezentovana analiza o procedurama i transparentnosti tokom medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja
U Doboju je danas održan forum građana na kojem je prezentovana analiza o procedurama i transparentnost medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja pacijenata u BiH.
Predsjednica udruženja Stop mobbing Anica Ramić rekla je da je “poznato da osoba koja želi da ostvari prava na osnovu invalidnosti, može proći četiri i više različitih procedura vještačenja koja direktno zavise od modela sistema utvrđivanja invalidnosti. Reformom ovog sistema, osnovalo bi se novo tijelo za vještačenje invalidnosti na osnovu jedinstvene, nacionalne metodologije za sve resore”, rekla je Ramić.
Postoji niz nejasnoća, između ostalog i situacija da dvije osobe za istu vrstu invalidnosti zavisno od tijela koje ih vještači, mogu imati različite procente oštećenja, a samim tim i obim prava, što je u suprotnosti sa UN Konvencijom koju je BiH ratificirala 2010. godine.
U Republici Srpskoj, kao i u FBiH, na različit način se tretiraju prava vojnih invalida i prava civilnih žrtava rata, rečeno je.
“Analizom zakonodavnog okvira kod ostvarivanja prava osoba s invaliditetom može se zaključiti da su u oba entiteta i BiH doneseni zakoni koji na različit način tretiraju prava vojnih invalida i prava civilnih invalida i civilnih žrtava rata”, rekao je Esad Bećirović, pedsjednik Centra za razvoj civilnog društva BIH i pravnik, član koalicije MAAC koja okuplja udruženja iz cijele BiH.
“Diskriminacija u BiH je zabranjena različitim pravnim aktima, uključujući Ustav BiH, ustave entiteta, kantona te zakonima. I pored svega navedenog, primjetna je ogorčenost građana procjenom zdravstvenog stanja, a osobe sa invaliditetom u velikom broju nemaju povjerenja u vještačenje i procjenu, što se može vidjeti iz analize”. rekao je Bećirović.
Merima Spahić iz udruženja Kap koje je takođe član koalicije udruženja MAAC, rekla je da je analiza pokazala “da se pacijenti žale se na komplikovane i skupe procedure prilikom procjene zdravstvenog stanja ali i na različite nepravilnosti prilikom dodjele stepena invalidnosti”.
“Kao rješenje za ove probleme, građani smatraju da je važno imenovati sposobne i nekorumpirane osobe koje će raditi na poslovima procjene invaliditeta, ali i da je važno promijeniti pravilnike o utvrđivanju procenta invalidnosti, posebno kada osoba stari i dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja i invalidnosti”, rekla je Spahić.
Ona je istakla da je osobe sa invaliditetom traže da se što prije reformiše proces procjene zdravstvenog stanja tako što bi se u budućnosti primjenjivao socijalni, umjesto medicinski model sistema utvrđivanja invalidnosti.
“Razlika između ova dva načina je što medicinski model procjene posmatra osobe sa invaliditetom na način da se ocjenjuju samo njihova zdravstvena oštećenja i “nesposobnosti”, dok socijalni model ima pozitivniji stav i uzima u obzir, ne samo zdravstveno stanje, već i druge faktore poput pristupa domu, školi, prodavnici, uz uvažavanje cjelokupne socijalne, biološke, materijalne, obrazovne i svake druge slike”, rekla je Spahić.
Anica Ramić je dodala da je važno izmijeniti zakone koji se tiču procjene invaliditeta i socijalnih davanja za neratne i civilne žrtve rata kako bi se na sličan ili isti način tretirala prava ovih kategorija kao i vojnih invalida.
U zaključcima se navodi da je “potrebno povećati transparentnost rada i imenovanja komisija za vještačenje i procjenu zdravstvenog stanja kako bi se smanjilo nepovjerenje građana u ovaj proces ali i pojednostaviti proces i smanjiti troškove skupih procedura za potrebe procjene zdravstvenog stanja u Federaciji BiH i troškove žalbi te vođenja drugostepenog postupka”.
Poštovanje potpisane međunarodne konvencije i standarde poput UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom značajno bi se poboljšala prava i
spriječila diskriminacija osoba sa invaliditetom.
Analiza je pokazala da građani uglavnom izjavljuju da ne ulažu žalbe na odluke komisija za procjenu zdravstvenog stanja objašnjavajući da ne vjeruju u pravičnost krajnjih ishoda žalbi.
Naročito nisu motivisani da podnose žalbe na odluke i rješenja prvostepene komisije jer se vještačenje u svakom postupku naplaćuje bez povrata novca, a riječ je o kategorijama koje su uglavnom socijalno ugrožene i koje nemaju novčanih sredstava da traže pravdu u daljim postupcima koji su za njihove budžete izuzetno skupi.
Vrlo često, osobe koje jesu dobile određeni stepen invalidnosti i minimalna primanja, “ne smiju da se žale jer se plaše da će im komisije zbog žalbe dodatno smanjiti stepen invalidnosti”.
Postoje i apsurdni zahtjevi komisija poput revizije invalidnosti osoba koje su trajno ostale bez ekstremiteta i tako jedna ispitanica iz Čapljine tvrdi da je njen muž koji je ostao bez noge u ratu poslan na reviziju stepena invalidnosti, rečeno je tokom današnjeg foruma građana.
Buka
