Važno je biti Bosanac (i/ili Hercegovac)

Nedavno je pokrenuta, od strane nekih nevladinih organizacija u našoj državi, inicijativa „Važno je biti Bošnjak“. Navodno, pripadnici bošnjačkog naroda bi se mogli, u neznanju, izjasniti Bosancima umjesto Bošnjacima na predstojećem popisu stanovništva. Time bi oni bili smješteni u pripadnike kategorije „Ostali“, umjesto među Bošnjake. Bezbeli, ovo ne odgovara interesima tih organizacija – ili, kako oni kažu, „interesima bošnjačkog naroda“.

Sudeći prema anketama i istraživanjima javnog mijenja, gotovo nitko nije zadovoljan trenutnom situacijom u Bosni. No, na vlasti se uvijek „vrte“ isti ljudi. Svi su, manje-više, imali priliku da nešto učine; međutim, malo je toga učinjeno. Ako upitate ljude zašto uvijek glasaju za iste opcije, ili zašto ne izlaze na izbore; odgovori će uvijek biti isti – nepostojanje prave alternative; ili glasovanje „za svoje“.

Ja sebe smatram Hrvatom. Ne smatram da je nacionalnost irelevantna – nema ničega lošeg u ponosu na svoju nacionalnost, u ljubavi prema njoj. S druge strane, nacionalizam je ideologija koja stavlja naciju iznad svega – ne zbog same urođene dobrote takve ideje, nego zbog toga što olakšava kontroliranje ljudi. Samo se u Bosni i Hercegovini izbori mogu dobiti na platformi „jedan glas za HDZ dva su glasa protiv Bošnjaka“; samo u Bosni i Hercegovini „ugledni“ političar može graditi vilu novcem dobivenim po principu „ako nas netko krade, neka nas naši kradu“; samo se u Bosni i Hercegovini politički status postiže prijetvornim prijetnjama odcjepljenja od države, mada od toga odcjepljenja neće biti ništa.

Jedna od simptomatičnih pojava toga nacionalizma je i poricanje važnosti vlastite domovine. Nitko, pri zdravom razumu, ne može voljeti Bosnu i Hercegovinu onakvom kakva jest – u njezinoj raznolikosti religija i nacionalnosti – i biti nacionalist; sama ideja nacionalizma podrazumijeva drugačiju zemlju – zemlju koja više nije Bosna, nego Hrvatistan, Balkanska Džamahirija ili Republika Velesrpska.

Predstojeći popis stanovništva nam daje jedinstvenu priliku da iskažemo i protivljenje postojećim nacionalističkim strukturama vlasti i svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini – izjasnimo se Bosancima, odnosno Hercegovcima. Neka to ne bude nikakva izdaja svoje nacionalnosti, nego afirmacija svoje domovine i duha dijaloga među ljudima u Bosni i Hercegovini. Afirmacija duha ljubavi i prijaznosti prema drugim ljudima koji su rođeni u istoj zemlji, ali u drugačijoj sredini. Afirmacija ponosa na svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, u kojoj stoljećima žive Hrvati, Bošnjaci i Srbi; pa i Sefardski Jevreji, Romi i ostali.

U godinama nakon ovog zadnjeg, nesretnog, rata Međunarodna zajednica nas je obasipala praznim riječima kao što su suživot i tolerancija u raznim promidžbenim porukama i kampanjama. Međutim, nijedna se od tih, uglavnom zapadnih zemalja, ne može podičiti onim čime se mi možemo – preko pola tisućljeća suživota i tolerancije tri različite religije, započete u vremenu monolitnog religijskog jedinstva Europe, na malom prostoru ove naše Bosne i Hercegovine. Da su suživot i tolerancija tržišna roba, mi bi sigurno prednjačili u izvozu.

Stoga, pokažite podršku ovoj našoj napaćenoj zemlji velikoga srca, i izjasnite se kao Bosanac ili Hercegovac. Vaše hrvatstvo (ili bošnjaštvo i srpstvo) može to otrpjeti – štoviše, oni koji se trenutno prodaju kao „Veliki Hrvati“ samo su ideji hrvatstva nauštrb. Ljubav prema svojemu nikako se ne smije izjednačiti mržnjom prema tuđemu – a upravo to trenutne nacionalističke politike zagovaraju. Nemojte ih poslušati.

| Autor: Silvano Di Benedetto | Прометеј.ба